Wolfwood’s Crowd

Senko je početkom godine naveo programe koje koristi u svakodnevnom radu. Dopadaju mi se postovi takve vrste jer skoro uvijek otkrijem neki novi, korisni alat kojeg do tada nisam imao prilike susresti. Zato se nadam da će i ovaj post nekome biti od koristi i otkriti neku novu, korisnu aplikaciju.

Web preglednik - Firefox, Chrome i malo Opere. Zbog prirode posla puno vremena provodim u preglednicima, još uvijek najviše koristim Firefox, najvjerojatnije iz navike, Chrome koristim sve češće, a Operu sve manje iako mi je njezin dodatak za developer jedno vrijeme bio najbolji alat te vrste.

Web aplikacije - Gmail za mail, Google Reader za feedove, HootSuite kao twitter klijent. Kad presuši Google Reader onda ponekad koristim i Netvibes u kojem imam drugu ligu feedova. Od novih aplikacija koje ne koristim, ali održavam (u stilu nahrani svinje i ništa ne diraj ), izdvojio bih roundcube kao jedan od rijetkih web mailova koji mi pristojno izgleda.

Nekada sam eksperimentirao s raznim upraviteljima prozora, ali sada se već nekoliko godina držim Gnomea, Nautilus koristim skoro isto toliko kao i mc, a ako se na računalu ne vrti GnomeDo osjećam se kao da mi je netko počupao pola tipaka iz tipkovnice. To valjda s godinama dolazi težnja prema oku ugodnijim sučeljima.

Od pomoćnih alata koristim KeePassX za čuvanje više ili manje povjerljivih pristupnih podataka, DropBox za prijenos datoteka između računala koje koristim (njih 4). Klasičan ssh klijent koristim za spajanje na različita računala, rdiff-backup za backup podaka, uglavnom s OpenVZ virtualaca. Za backup trenutno testiram i Tarsnap servis za nadnaravno paranoične.

Nakon mnogih editora smirenje mi je donijela Editra, napisana u Pythonu uz pomoć wx toolkita i poprilično je hitrija od editora koje sam nedavno koristio (Komodo Edit/Ide, Aptana). Skoro svakodnevno preuzimam novu inačicu iz repozitorija, pa moj primjer nekome neće donijeti smirenje već često čupanje kose. Ali autor brzo reagira i rješava probleme. Uz pomoć Editre razvijam Django aplikacije, njezin project manager ima podršku za git, ali to mi nije dovoljno pa koristim i git iz komandne linije te TeamGit, giggle (zbog lijepog prikaza povijesti grananja), danas sam vidio da je i gitg isto tako zgodan, a shvatio sam da nism pažljivo gledao što nudi git-cola koja je po mogućnostima jedna od najjačih git gui klijenata. Na poslužiteljima koristim i tig (ncurses git klijent), a repozitorije poslužuje gitosis. Ako mi nije dovoljan psql oku ugodan uvid u PostgreSQL mi nudi Tora.

Od grafičkih aplikacija tu je vjerni GIMP, za pregled slika koristim gthumb, za crtarije mi služi Inkscape, video i zvučne datoteke mi prikazuje mplayer, a ovaj vikend ću vidjeti da li je Openshot dobra zamjena za Kino ili ću uzeti PiTiVi za svoj video editor. Comix mi prikazuje stripove, a evince .pdf i .djvu datoteke.

Za komunikaciju koristim Evolution (najviše zbog službenih poruka i rasporeda sastanaka), Pidgin (gtalk i msn), te Mozillu Thunderbird za sve preostale e-mail korisničke račune.

Na Twitteru se stvari odvijaju brzo. U stvarnom vremenu. Netko je spomenuo kako bi bilo dobro da se sastavi računalo za Ivana i već je na popisu komponenti za više računala. Zapravo Twitter je brži od stvarnog vremena, za sastavljanje i isporučivanja računala proći će malo više vremena. Povod ovog posta je jedan od ogranaka u vremenskoj liniji u kojem je Berislav rekao da ne trebaju firme poklanjati programe već da klincu instaliraju Ubuntu, na što mu je odgovoreno da će se klinac vjerojatno željeti poigrati pa Linux nije najbolja opcija. Ne mogu navesti adresu tih cvrkuta jer jedna od ptičica skriva svoje cvrkute od javnosti.

Berislav je onda prozvao mene da pokažem igre za Ubuntu. Nije baš da pomno tu pratim problematiku, ali mogu pomoći, ipak u kući imam male pingvine koji se igraju.

Linux/Ubuntu je čak i bolja opcija za klinca jer neće imati problema s maliciozinim nametnicima, a smanjeni izbor igara će ga možda natjerati da se prije počne zabavljati s nečim kreativnim.

Prije nego što spomenem autohtone igre za Linux treba napomenuti da na njemu možete pokrenuti cijeli niz emulatora za konzole (zsnes, psx), pod wineom radi veliki broj PC igara, a ima i lijepi broj DOS igara koje ni danas nisu za baciti i mogu se vrtjeti u dosboxu. Slijedi lista koja danas ovako izgleda (ali već sutra bi zacijelo bila drugačija)…

1. Mindrover je najbolja igra ikada. Točka. Barem za programersku vrstu. Sastavljanje malih robota za borbu je jako dobra vježba za logičke sklopove vašeg uma. Teško je nabavljiva (probajte je naći na Amazonu), na mreži se mogu naći demo inačice koje rade i pod novim distribucijama. Izgleda da je firma Cogni Toy propala, ali bilo bi dobro naći nekoga tko je zadužen za ostavštinu pa da Mindrover proglasi javnim dobrom.

2. Frozen Bubble je jedna od onih jednostavnih, logičkih igara koje igrate ponovno i ponovno i ponovno…Stanuje u svakoj distribuciji.

3. X-Plane je najbolja simulacija leta za osobna računala. 29$ je mala cijena za takav biser. Ali za početne letove dobro može poslužiti i FlightGear.

4. World Of Goo je jedna odlična slagalica s primjesom fizike. Simpatično, lijepo, igrivo. Neki nivoi će nove igrače malo frustrirati, ali ova igra nudi izazov i vježbu da vaše male sive stanice.

5. The Battle for Wesnoth je strategija na poteze fantastične tematike. Neki kažu da je u rangu Panzer Generala.

6. FooBillard je simulacija biljara. Ako vas zanima samo igra teško da možete naći bolju.

7. Frets On Fire je nešto kao Guitar Hero, a kako je sada dosta popularan pretpostavljam da to i Fretsu diže ocjenu.

8. Scorched3D je modernija, 3D inačica igre Scorched Earth koju nazivaju majkom svih igara.

9. World of Padman je tu na listi zato jer ja nikada nisam volio igrati FPS-ove (zadnja koju sam odigrao do kraja je Wolfenstein3D), a znam da ima ljudi koji bi mi mogli zamjeriti kad ne bi bilo nijednog FPS-a na listi pa eto ga.

10. Tux serija igara kojima je zajedničko to što im je glavni lik pingvin i što su nastale s ciljem da poboljšaju ponudu igara na Linuxu. Ističu se Tux Racer (da je Janica pingvin…), SuperTux (da je SuperMario pingvin…), SuperTuxKart…

S ove liste izostao je cijeli niz igara, od FPS-ova kojih ima najviše i gdje je izbor poprilično veliki, do portova s Windowsa (Egosoft je preveo X2 i X3 za Linux). Pristojna je i ponuda MMO igara (Second Life, Savage 2, Vendetta Online, A Tale in the Desert), WOW radi pod Wineom, pa Linux igrači imaju dovoljno načina za gubljenje vremena.

Jedan tweet me podsjetio na zametnuto obećanje. Ako još niste onda pogledajte što će se to događati na FER-u 12.02.2010. A ako imate želju da predstavite svoj projekt, neku ideju, inovativno rješenje problema ili bilo što slično tome onda imate još jedan dan da prijavite predavanje.

IT Showoff nije se vezao uz samo jednu tehnologiju, besplatan je za sve sudionike, a od svih posjetitelja se očekuje aktivno sudjelovanje u raspravama i diskusijama. Ptičica mi je šapnula da je u planu i jedan okrugli stol na kojem bi secirali različita razvojna web okruženja pa pretpostavljam da će to mnogima biti zanimljivo.

Ja sam razmišljao o tome da predstavim jedan svoj svrabež, jedan problem za kojega mislim da bi se mogao bolje riješiti nego što se on sada rješava. Kako nemam vremena da sam krenem u njegovo rješavanje ja bih par svojih ideja i razmišljanja o njemu predstavio zainteresiranima, a ako bi ta zrnca pala na plodno tlo možda bi mogli zajedno uzgojiti jedan uspješan open source projekt.

A sad idem natipkati prijavu…

Došlo je i vrijeme primjene famoznog OIB-a. Kao što snijeg zna iznenaditi zimsku službu usred zime tako je i OIB iznenadio mnoge. Neki su ga dočekali poluspremni jer su shvatili da im nedostaju OIB-ovi njihovih poslovnih partnera. Na svu sreću Porezna uprava je izložila web API uz pomoć kojeg je moguće doznati OIB bilo kojeg pravnog subjekta uz pomoć bivšeg matičnog broja. Osim OIB-a moguće je dohvatiti i službeno ime poslovnog subjekta pa možete ažurirati i nazive vaših korisnika.

Ako mislite da je to prelijepo da bi bilo istinito onda vam moram reći da je stvarno prelijepo da bi bilo istinito.

I dok se vani lijepo vide naznake trenda oslobađanja javnih podataka kod nas je trend obrnut. Australija ima Australian Business Number Lookup API koji omogućava ono što sam naveo u prvom odjeljku. Hrvatski poduzetnici će jednokratno ažuriranje svojih podataka platiti. APIS - IT d.o.o. će vam jednokratno uparivanje starih matičnih brojeva i OIB-a za 2000 partnera naplatiti 1600 kn, a ako imate 10000 korisnika onda vam treba samo 6700 kn.

Zakon o OIB-u navodi da evidenciju o brojevima vodi Porezna uprava, a u njemu stoji i da Ministarstvo financija – Porezna uprava osigurava korisnicima broja, na njihov zahtjev, dostupnost podataka o osobnim identifikacijskim brojevima primjenom informacijskih tehnologija, poštujući propise o zaštiti osobnih podataka.

Bilo bi logičnije da servise vezane uz OIB nudi Porezna uprava, njoj je u interesu da svi koriste OIB na propisani način i zbog toga bi spomenuti servis trebao biti slobodno dostupan, a ne pod komercijalnim uvjetima.

Imamo cijeli niz podataka koji bi trebali biti javno dostupni na što jednostavniji način.

Sumrak u ovom slučaju znači da će se svjetla pozornice okrenuti ne neke druge strane. Klasičan desktop PC će se i dalje koristiti, ali masovna korisnička baza će migrirati na neke druge uređaje i platforme. Jedan od najčešćih razloga za korištenje PC računala je pristup Internetu i korištenje različitih servisa. Sada se u toj ulozi sve bolje snalaze mobilni telefoni, ove godine možemo očekivati i veći nalet tableta i readera, a uskoro će standardni dio opreme svakog televizora biti i web preglednik.

Nema sumnje da će Appleov uređaj protresti tržište. Nakon što ga konačno predstave budemo vidjeli tko je u svojim nagađanjima bio najbliži istini. Neki od tih prognozera tvrde da Apple neće predstaviti e-reader, ali meni se čini da je najlogičnije da Apple predstaviti uređaj kojemu će to biti osnovna funkcionalnost. Novinska industrija je u krizi, treba pronaći nove načine kako da dođu do potrošača svojeg proizvoda. Apple ima veliku bazu korisnika koji su potrošači digitalnog sadržaja i bili bi idealni za neki novi iNews servis. U cijeloj toj priči je cijena takvog sadržaja jedan od glavnih faktora i ona bi trebala biti dovoljno mala da kupovina bude impuls, a ne da korisnik razmišlja o cijeni.

Najveća greška bi bila kad bi izdavači odlučili da za digitalni sadržaj traže isti iznos kao i za papirnato izdanje. Na tragu te greške je i ponuda e-izdanja Večernjeg lista. Iznos godišnje pretplate na e-izdanje je osjetno manji od godišnje pretplate na papirnato izdanje, ali prvo što će korisnik vidjeti je da su cijene za jednodnevno e-izdanje i obično izdanje iste. I tu nema mjesta za impulsnu kupnju. Ovaj tjedan me privukla reklama o sniženjima na Steamu. Nisam baš neki igrač, ali nabavim tu i tamo neko klasično izdanje. Pronašao sam ono što sam tražio, ali učinilo mi se da cijena nije bila dovoljno niska za reklamirano sniženje. Bio sam u pravu, traženi klasik sam pronašao u klasičnom e-dućanu koji isporučuje igre na dobrim, starim optičkim medijima, cijena je bila niža. Istog trena sam zaboravio na Steam i sad čekam poštara. Digitalni sadržaj mora biti povoljniji.

Jedna od stvari koje bi pridonjele sumraku klasičnih PC računala je dock za pametne telefone. Kad bi postojao uređaj koji bi mojim pametnjakovićima omogućio prikaz na većem zaslonu i tipkanje na normalnoj tipkovnici, siguran sam da bi se moje računalo puno više odmaralo. I siguran sam da nisam usamljen u toj svojoj potrebi. Snaga pametnih telefona danas je dovoljna da zavrte web preglednik na normalnoj rezoluciji, već imamo oslabljene inačice uredskih aplikacija za takve uređaje, a bez problema bi mogli poslužiti i kao klijenti za web aplikacije iz oblaka. Poslovni ljudi više sa sobom ne bi trebali nositi prijenosna računala ukoliko bi na svakom koraku imali dock za svoj pametni telefon. O ovoj ideji razmišljam već godinama i čudi me kako nitko nije pokušao napraviti nešto slično.

Klasičan PC će se naći u poziciji radija i televizije. Ljudi će ga i dalje koristiti, naročito profesionalci, ali masovni potrošači će više voljeti nešto drugo.

P.S. Kolega Gadgeterija je odradio BlogMaraton naspram kojeg Project52 izgleda smiješno nezahtjevan, ali ja sam mu se pridružio što znači da ovu godinu možete očekivati najmanje jedan post tjedno. To je u svakom slučaju više i redovnije od onoga što sam vam pružio prošle godine.

Zadnjih tjedana su me iznevjerila dva tvrda diska pa sam u svoje glavno kućno računalo stavio dva nova diska i povezao ih u RAID 1, zlu ne trebalo. Ako bih se pouzdao u statistiku onda bi mogao računati na to da će me jedno vrijeme zaobilaziti takve havarije, ali dobar stari peh i Murphyevi zakoni uče me da vrag nikada ne spava. I kad je tu novi disk onda sam se odlučio i na novu distribuciju.

Linux Mint i ne bi trebao biti puno drugačiji od Ubuntua jer se na njemu bazira. Instalacija je brza i jednostavna. Prva stvar koja mi se nije dopala je izbornik, više mi se dopada Ubuntu pristup, ali možda je to stvar navike. Ali ja ionako ne koristim izbornik već mi je glavni pokretač Gnome Do. Mintov Software Manager ima problema s njegovim nalaženjem (nije ga našao), ali Package Manager (Synaptic) je sretnije ruke. Nije mi se dopalo ni defaultno mapiranje hrvatske tipkovnice jer su umjesto znakova < i > krajnjoj lijevoj donjoj tipki dodijeljeni \ i |. Izgleda da je to maslo nekog admina kojemu su ti znakovi važni i ne može podnijeti da mora držati Alt Gr da stigne do njih. To što većina tipkovnica na domaćem tržištu na toj tipki ima < i > nekome je manje važno.

Zanemarim li te sitnice, čini mi se da je sučelje Linux Minta kompaktnije i dorađenije od klasičnog Ubuntu sučelja, bliže korisniku. Izbor paketa u osnovnoj distribuciji se razlikuje (npr. Mint nema Evolution već Thunderbird), ali kako je isti repozitorij možete instalirati ono što želite. Prva stvar koju bi novi korisnici trebali napraviti je da barem prolistaju korisnički priručnik, a dalje pomoć i upute neka potraže na forumu i wikiju.

Za par dana moći ću dati potpuniju ocjenu za Linux Mint, ali ovako od prve izgleda da bi mogao zamijeniti Ubuntu na mojem glavnom desktopu koji je tu još od 4.10 inačice.

Hrvoje Prpić je glavni investitor projekta 3D online trgovačkog centra. Optimistički najavljuje godišnji promet od 100 milijuna kuna i pozitivno poslovanje. Rosandić u članku nagađa o tome kakve će biti cijene i kaže da to još nije precizirano. Hrvoje u Globusu kaže kako će cijene biti iste kao u trgovačkim centrima jer su se odlučili za kvalitetniju uslugu. Također spominje i kako je Trillenium projekt koji ne postoji u svijetu što baš i nije istina.

Active Worlds postoji više od desetljeća i u njemu, navodno, ima više od 100 dućana. Tu su još i mlađi projekti: VirtualE Shopping, TheMallplus, Kinset (istekla domena)…

Da je 3D virtualni trgovački centar uspješan trgovački model to bi se već pokazalo u praksi, a Amazon bi sigurno već imao i 3D inačicu. Za 10 ili 20 godina takvi centri će zacijelo biti na svakom čošku weba, ali za njihovo uspješno djelovanje moraju biti zadovoljeni brojni tehnički preduvjeti koji će korisnički doživljaj podići na jednu visoku kvalitativnu razinu. Danas ti preduvjeti nisu zadovoljeni. Članak na Bug Onlineu je dosta lošiji od članka u Globusu. Spominje se poseban uređaj za snimanje proizvoda, a nema nikakvog preciznijeg tehničkog objašnjenja što bi svaki bugov čitatelj očekivao. Zanimljiv je i navod o tome kako će kupac moći isprobati veličinu cipela. Izgleda da je Miro samo potpisao nečiju objavu za štampu.

Da bi korisnik virtualnog dućana mogao isprobati veličinu cipela potrebno je da njegov virtualni avatar ima identične dimenzije i oblik tijela tj. u ovom slučaju noge. Isto tako virtualni model cipele mora biti što vjerniji originalu, simulirati njegova najosnovnija svojstva. Današnja tehnologija nije na nivou koji omogućuje jeftinu i brzu izradu 3D modela proizvoda, a ni korisnici nemaju doma uređaje koji bi im omogućili da skeniraju svoje tijelo i dobiju vjeran 3D model. Jednog dana će to biti standardna mogućnost nekog budućeg fotića ili kućnog 3D skenera, ali taj dan još nije na vidiku.

Hrvoje u Globusu govori kako u biznisu moraš biti prvi ili te nema. On je očito odlučio u nečemu biti prvi, ali je izgleda zaboravio na onu staru narodnu o prvim mačićima koji se u vodu bacaju. Na stranu sad tehničke probleme i nedostatak vjernih 3D modela, ali ući u projekt online trgovine, u Hrvatskoj, gdje je navika online kupovanja još nerazvijena i gdje recesija još možda i nije zadala najjači udarac, ne djeluje baš kao najbolji potez. S milijun €, koje je Hrvoje uložio u projekt Trillenium, mogao je financirati 10-20 startupa koji bi odmah ciljali šire tržište od ove naše skučene .hr zbilje i imali veće šanse za uspjeh.

Kako još nisam pronašao GTD aplikaciju koju bi stalno koristio nisam odolio prilici da iskušam nešto novo: Doit.im. Aplikacija nije ništa posebno, izgleda dovoljno jednostavno i ugodno za korištenje…veliki minus je dobila zbog dva zaglavljivanja u prvih 15 minuta korištenja. I zašto je onda spominjem?

Iako i s tehnološkog stajališta nije ništa novo ipak može poslužiti kao dobar primjer puta kojim će uskoro krenuti slične aplikacije poslovnog i organizacijskog tipa, naravno ako žele biti konkurentne. Doit.im je višeplatformska aplikacija, vrti se na sva tri glavna desktop OS-a, a u planu je širenje i na mobilne platforme. Glavno spremište podataka je na udaljenom poslužitelju ili u oblaku, kako se to sada moderno kaže. Klijent po potrebi preuzima sve ili samo dio podataka, kako bi mogao raditi i kad pukne veza prema oblaku. Klijentska aplikacija se automatski ažurira i korisnik (skoro) uvijek koristi najnoviju inačicu.

Iako će veliki broj klasičnih desktop poslovnih aplikacija evoluirati u klasične web aplikacije one nikada neće u potpunosti zadovoljiti one korisnike koji moraju raditi bez obzira na uvjete i u slučajevima kad ne postoji kontakt s matičnim poslužiteljem. Arhitekture poput Doit.im-ove imaju veće šanse da postanu standard, način na koji se rade stvari.

Razvoj takvog proizvoda će postati veliko iskušenje za timove i devlopere. Treba znati odabrati pravi alat (ili više njih), promijeniti način rada, pogoditi pravu mjeru za modularizaciju projekta. Manji, i ne dovoljno agilni timovi, neće moći ponuditi kompletno rješenje i njihova je jedina šansa specijalizacija, da rade samo ono u čemu su dobri ili ono što mogu odraditi.

Najvažnija stvar u tom novom svijetu poslovnih aplikacija biti će dobar api nad matičnim poslužiteljem. Twitter je odličan primjer servisa koji je uspio zahvaljujući jednostavnom apiju izgraditi jedan ogroman ekosistem raznih aplikacija i načina korištenja. Unatoč tome što mu pouzdanost nije bila jača strana i što dodavanje novih funkcionalnosti ide puževim korakom.

Jednostavnost i otvorenost su dobitna kombinacija. Današnje poslovne aplikacije su sve kompliciranije, ljudi traže efikasan i jednostavan alat za obavljanje posla. Naslušao sam se jadikovki korisnika koji su žudjeli za jednostavnim aplikacijama. Korisnicima je i dosta ovisnosti o jednom proizvođaču ili pružatelju usluga i dugotrajnih čekanja za pojedine funkcionalnosti koje onda (pre)skupo plate. O data lock-in-u da i ne govorim. Neki upravo ključ nad podacima koriste za zadržavanje korisnika. Budući lideri poslovnih aplikacija i poslovnih aplikativnih poslužiteljima će kao osnovni servis korisnicima morati nuditi i potpunu slobodu da pokupe svoje podatke i odu kod drugog ugostitelja.

Zato što s aplikacijama za tu platformu mogu obavljati svoj posao!

Linux koristim doma i na poslu. S aplikacijama za tu platformu obavljam većinu svojeg posla. Bavim se programiranjem i webom i za moj opseg posla većina alata je dostupna pod Linuxom. Photoshop? Vjerovali ili ne, nikada ga nisam imao instaliranog na svojem računalu. U davnim Windows danima koristio sam Paint Shop Pro, kasnije sam prešao na Gimp, a danas sve više koristim ImageMagick i Python Imaging Library.

I za skoro sve ostalo što me zanima Linux ima odlične alate. Obični korisnici kojima računala ne služe za igranje bez problema bi se mogli koristiti Linuxom. Uredski alati? Ja više koristim Gnumeric i AbiWord od OpenOfficea jer su mi njihove funkcionalnosti u 95% slučajeva dovoljne. Gramps je odličan program za genealogiju, Comix je idealan reader za stripove i ostale arhive sa slikama, Inkscape je dobar za vektorsko crtanje, a uz pomoć njega mogu napraviti i pripremu na CNC mašinu.

Zato što je slobodan i otvoren!

Slobodu počinjete cijeniti tek kad ju izgubite. Otvorenost počnete cijeniti onda kad lupite u zatvorena vrata i nešto niste u stanju napraviti zbog nepoznatog formata datoteke ili aplikacije za koju nemate izvorni kod. Obični korisnici misle da im to nije važno, meni je. A i njima je, ali toga obično nisu svjesni.

Otvorenost nosi i još jednu meni važnu stvar: aplikacije i alate je moguće prilagođavati i mijenjati. Nije da to svakodnevno koristim, ali dovoljno puta mi je to uštedjelo vrijeme ili pomoglo da završim posao.

Zato što štedi vrijeme!

Instalacija aplikacija pod Linuxom se mjeri u sekundama. PostgreSQL se iz udaljenog repozitorija na Internetu instalira za manje od 30 sekundi. Za instalaciju svih potrebnih aplikacija za razvoj potrebno mi je manje od pola sata na računalu na kojem je instaliran OS. I ono što je najvažnije cijeli proces se može skriptirati. Cijeli niz drugih radnji koje je potrebno raditi se može skriptirati. Na jednostavan način.

Nije mi potreban antivirus koji bi mi usporavao rad na računalu, a ne moram se bojati da ću zbog moguće zaraze izgubiti vrijeme potrebno za sanaciju štete.

Pod Linuxom postoji cijeli niz malih alata koji su specijalizirani samo za jedan posao. Obično ga naprave brže i bolje nego velike GUI aplikacije.

Zato što štedi novac!

Kad bih morao kupiti komercijalne aplikacije za ekvivalentnu funkcionalnost koju imam s aplikacijama iz repozitorija i ostalih slobodnih aplikacija zacijelo bih morao istovariti lijepu hrpu love, čak i kad bih koristio popuste i atraktivne pakete za developere.

Da li to znači da koristim isključivo besplatne aplikacije? Ne. Ukoliko postoji neki alat koji mi je potreban, a koji je dostupan isključivo pod komercijalnim uvjetima, kupujem ga ili tražim da ga kupe. Primjeri: Komodo IDE, ExtJS.

Zato što me svrbi na istom mjestu!

Iako je na posljednjem mjestu, to je valjda najvažnija stvar. Skoro svaki put kad mi je bila potrebna neka funkcionalnost otkrio bih da već postoji rješenje za to ili da postoji alat koji se može primjeniti. Od tri najpoznatije platforme na razvoj aplikacija pod Linuxom developeri imaju najveći utjecaj. Zato su im ponekad sučelja tako ružna.

Kako sam developer imam slične potrebe onima koji razvijaju alate za Linux. To je to, imam svrabež. Velika je vjerojatnost da je to mučilo nekoga prije i da već postoji lijek. Slobodan i dostupan.

Nakon duže apstinencije koristim Blog Day kao okidač za novi post. Predstavljam vam 5 blogova koji i nisu toliko drugačiji od tematike ovog bloga koliko sam to u početku mislio, ali pretpostavljam da će vam možda biti novi, a ne dvojim o tome da su vrlo zanimljivi.

Abduzeedo ima podnaslov Graphic Design Inspiration and Photoshop Tutorials. Počeo sam ga pratiti tek nedavno zbog preporuka u kojima otkriva zanimljive umjetnike. Zanimljive su i dnevne inspiracije, a ostalo je probavljivo, zidne tapete i prikaz različitih trendova u web dizajnu kroz primjere.

Indie Games The Weblog prati scenu nezavisnih i malih proizvođača računalnih igara. Zanimljiv mi je zbog dva razloga:

1. mali i agilni developeri će prije izbaciti neku inovaciju od velikih, bogatih dinosaura
2. i ja bih volio biti indie game developer

jkOnTheRun prati događaje u svijetu mobilnih uređaja, ali nije riječ samo o recikliranju vijesti s drugih web stranica već je to više direktno s mjesta događaja u vaše oči. Ako želite pratiti samo jedan blog takve tematike onda pratite njih.

WebUrbanist je blog o urbanoj umjetnosti ulice, napuštenim mjestima i iznenađujućim dizajnerskim rješenjima. Čini mi se da njega ima najviše u mojim shared itemsima u Google Readeru.

Strange Maps donosi razne čudne i neobične zemljopisne karte. Možda će vam biti zanimljiv i ako ne volite zemljopis.

Kad sam negdje pročitao naslov da je Aptana dobila novu investiciju od 7.8 milijuna dolara zanimalo me koji su motivi da netko ulaže u IDE u ovim recesijskim vremenima?! Jer Aptani je temelj Eclipse i uz malo truda svaki developer si može složiti okruženje kakvo njemu odgovara. Aptana je furala mi smo najbolji IDE za web 2.0 developere imidž i pružala je pristojno rješenje onima koji su željeli instalirati IDE i ne razmišljati o tome koji plugin uzeti. Aptana Studio ima i Pro inačicu, s dodatnim funkcionalnostima i pristojnom cijenom (99$), ali to nekako nije bilo dovoljno da čovjek stavi novce na njih.

Instalirao sam novu Aptanu da vidim da li je bilo kakvih promjena i koja je to dodana vrijednost zbog koja garantira da će se developeri odlučiti za nju. Ono što mi je zapelo za oko je Aptana Cloud Connect. U redu, nude hosting s cijenama koje su tu negdje s drugim VPS-ovima. Imaju i trial od 7 dana pa vrijedi probati prije odmahivanja rukom. Ono što Aptana Cloud Connect nudi je skoro sve što developerima treba da istog trena počnu s radom, a da ne gube vrijeme na podešavanje VPS-a, repozitorija, testnog i produkcijskog poslužitelja. Nakon aktiviranja usluge imate podešen Apache, Mysql, Postfix, public i staging site, alate za pristup bazi, Subversion, Git, a sve usluge podešavate i nadgledate iz jednostavnog sučelja u Aptana Studio alatu. Postavke poslužitelja možete dinamički mijenjati pri čemu odmah vidite koliko će vas to koštati.

Ova ponuda idealna je za startupe jer se mogu odmah baciti na posao i kasnije skalirati po potrebi. Za samo 2.95$ mjesečno u timu možete imati neograničen broj članova, a na raspolaganju vam je i 10TB prometa mjesečno. Za početak dovoljno.

Aptana Cloud Connect trenutno podržava PHP, Rails i Jaxer, a za druge tehnologije morate zavući prste u konzolu. Ako sve bude radilo kako treba ovo bi za Aptanu mogla biti dobitna kombinacija i spomenuta investicija sada ima više smisla.

Sam Aptana Studio podržava i cijeli niz drugih tehnologija, onima koji koriste Python će koristiti PyDev plugin, a postoje i pluginovi za razvoj Air aplikacija te Nokia WRT plugin. Sasvim sigurno će uskoro osvanuti i podrška za razvoj Palm Pre aplikacija (plugin za Eclipse već postoji).

Ako koristite spomenute tehnologije, a još niste upoznali Aptanu, pružite joj šansu. Aptana zadovoljava i osnovni uvjet koji sam počeo postavljati pred razvojne alate koje koristim: radi na sve tri glavne OS platforme.

Palm je pred oči i prste javnosti pustio Palm Mojo Software Development Kit. Preduvjet za instalaciju je VirtualBox pa ako nemate novu VirtualnuKutiju (npr. službeni repozitorij za Ubuntu je nema) pobrinite se da ju instalirate. Mojo SDK zahtijeva 2.2.x ili veću inačicu. Upute za instalaciju na Linux su trenutno malo manjkave jer veza na Novacom ne radi, ali na forumu se pojavila ispravna veza. Ja sam u svojoj nestrpljivosti već instalirao Mac OS X inačicu i počeo se zabavljati s emulatorom Palm Pre uređaja.

Ako vas i ne zanima razvoj aplikacija za Palm Pre SDK vam može poslužiti da malo upoznate sučelje i aplikacije. Prvi dojam je vrlo dobar, sučelje je oku ugodno, intuitivno. Sve radi brzo i stabilno, ali ne znam koliko je to prava slika samog uređaja jer procesorska snaga mojeg računala je osjetno veća od procesora u Preu. Osnovne aplikacije su vrlo dobre, jednostavne za korištenje. Nisam provjeravao kako radi e-mail aplikacija, ali kontakti se odlično sinkroniziraju s Facebook korisničkim računom. Službeni katalog aplikacija na emulatoru nije dostupan (ili ga ja nisam mogao naći), ali moguće je instalirati bilo koju od homebrew aplikacija čiji je broj za jedan veći od broja aplikacija u službenom katalogu.

Poigrao sam se i s izradom prve Halo Svijete aplikacije i sve radi kao što je i napisano. Klasični web developeri koji dobro poznaju HTML, CSS i JavaScript neće imati prevelikih problema s razvojem aplikacija jer sve se radi na njima dobro poznati način. Službeni izlazak SDK-a mogao bi za mjesec-dva rezultirati velikim povećanjem aplikacija u službenom katalogu, ali i na homebrew sceni.

Čini se da je Palm napravio dobar posao, možda neće u bliskoj budućnosti skinuti iPhone s trona, ali mogao bi dobro uzdrmati Android, BlackBerry i Symbian konkurente.

Uskoro bi se trebao održati i preDevCamp, Zagreb je bio jedan od prvih navedenih gradova, ali aktivnosti su nešto utihnule. Možda će ih novopridošli SDK razbuditi.

Prijedlog Večernjaka da se udžbenici stave na web ne rješava osnovni problem, a to je njihova dostupnost učenicima čiji su roditelji slabijeg imovnog stanja. Takvi učenici najvjerojatnije nemaju računalo na kojem bi mogli pregledavati taj udžbenik, a sumnjam da obitelji s više učenika imaju onoliko računala koliko i djece pa da svako dijete može učiti koliko želi. Drugi problem je što su udžbenici za niže razrede osnovne škole uglavnom radnog tipa (učiteljica mojeg djeteta kaže da djeca mogu vratiti samo 30% dobivenih knjiga, sve ostalo su različite vrste radnih listova i radnih udžbenika). Što bi dijete radilo kad bi takav udžbenik dobilo u elektroničkom obliku? Trebalo bi ga ispisati, a ispis u kućnoj radinosti je višestruko skuplji i nekvalitetniji od klasičnog tiska. Objava udžbenika samo u elektroničkog izdanju stvorilo bi veće probleme učenicima i veće troškove.

Distributeri i nakladnici udžbenika su protiv tog prijedloga jer zahvaljujući udžbenicima oni imaju dobar priliv sredstava. Neki od njih su toliko bezobrazni s cijenama da ima udžbenika koji stoje daleko više nego da ih se tiska u kućnoj radinosti. I tu bi trebala država intervenirati, ne bi smjela dozvoliti nakladnicima da postavljaju nerealno visoke cijene udžbenika.

Profilova baljezganja o jedinom primjeru gdje je država bila jedini izdavač udžbenika (bivši Sovjetski Savez) i o tome kako je izvrsnost postala jedini kriterij uspjeha udžbenika su pomalo smiješna. Jedan od velikih problema s udžbenicima je taj što svaki nastavnik i profesor bira udžbenike pa se događaju situacije da u školama sva odjeljenja istog razreda imaju različite udžbenike. Kriterij odabira udžbenika nije izvrsnost već kreativni marketing izdavača koji na različite načine motivira ravnatelje i učitelje da odaberu baš njih. Od različitih seminara, poklona pa da toga da se odabire određen udžbenik zbog toga što ima bolju pripremu za nastavnike. Djeca su tu opet po strani i manje važna. Trebalo bi smanjiti tu raznovrsnost udžbenika jer manji broj različitih udžbenika za isti predmet omogućio bi veću koncentraciju kvalitetnih autora i bolje udžbenike.

I na kraju da, hoćemo udžbenike na webu. Zašto i roditelji djece ne bi imali mogućnost da utječu na odabir udžbenika? Zašto ljudi od struke ne bi imali mogućnost uvida u udžbenike i da na taj način svojim savjetima i prijedlozima pomognu da ti udžbenici budu kvalitetniji? Razvoj i pisanje udžbenika bi trebali biti otvoreni kao što je to slučaj s Django knjigom (posjetitelji imaju uvid u nastajanje knjige na webu, mogu komentirati, a knjiga na kraju izlazi u klasičnom papirnatom formatu).. Tako bi se lakše otkrile greške. Zašto djeca ne bi svojim prijedlozima utjecala na to da ti udžbenici postanu razumljiviji i prilagođeniji njima? I zašto bi autori trebali biti u sprezi sa izdavačima?

Neka autori i timovi autora otvoreno razvijaju svoj udžbenik. Postojala bi komisija koja bi odobravala udžbenike, a tek onda bi u igru ulazili izdavači koji bi se na javnom natječaju natjecali koji će povoljnije i bolje otisnuti pojedini udžbenik, a autori bi za svoj rad bili plaćeni.

Na taj način bi razvoj udžbenika bio transparentan, kvaliteniji, udžbenici bi bili dostupni svima, a jedini koji gube u toj igri su izdavači koji su do sada koristili mutnu vodu da dobro zagrabe. Takav razvoj udžbenika bi stvorio preduvjete da se jednog dana potpuno pređe na elektronička izdanja na e-papiru.

Smiješna je i Profilova primjedba kako korisnici nisu usvojili projekte poput Kindlea. Možda im netko treba reći da sold out znači rasprodan, a ne nije usvojen. E-čitači su budućnost, pitanje je samo vremena kad će u potpunosti istisnuti papirnate udžbenike u školama.