Wolfwood’s Crowd

Danas me je u guglanju iznenadila činjenica da se povećao broj stranica na hrvatskom za neke pojmove koji prije nisu bili dobro pokriveni. Već sam pomislio kako su domaći web stvaratelji konačno shvatili kako je sadržaj kralj i da su prionuli na posao i nagazili tipkovnicu. Izgledalo je predobro da bi bilo istinito. Za povećanje web sadržaja na hrvatskom jeziku zaslužni su ljudi koji ne znaju beknuti ni dvije riječi hrvatskog. Kao alat za takav masakr mogu poslužiti Wordpress Global Translator Plugin ili Translator plugin (taj ima probleme s encodingom). Namjera je možda dobra, ali izvedba je grozna. Naš jezik (kao i ostali srodni jezici u regiji) nije pogodan za jednostavno automatsko prevođenje i rezultat vas može samo nasmijati. Ono što većinu webmajstora neće nasmijati je da dobivaju veliku konkurenciju na tražilicama. Optimizacija web stranica za tražilice je u domaćem okruženju relativno jednostavan posao, treba poštovati nekoliko osnovnih pravila i zahvaljujući maloj konkurenciji neće vam trebati dugo da isplivate na vrh. Sada se konkurencija povećava, a kako je riječ o WordPress stranicama koje imaju prijateljske SEO linkove, ima razloga za glavobolju.

WGTP bi mogao postati jedna od najiritantnijih stvari na webu u slijedećoj godini. Sve više webmajstora želi povećati posjećenost. Ta težnja je naročito izražena u onih koji ne produciraju sadržaj na engleskom jeziku. Oni će instalirati WGTP kako bi imali veći jezični doseg, dok će neki SEO majstori u njemu vidjeti idealan alat za multipliciranje sadržaja, šopanje tražilica i još jedan način za poziciju više. Kad se ta praksa raširi i kad šteta bude veća, Google će najvjerojatnije pokušati smanjiti vrijednost tih horror translatorskih linkova, ali do tog trenutka moći ćemo uživati u briljantnim prijevodima.

Neke od tih jezičnih figura nisu tako ni loše. Kao npr. Plutajući po internetu neki dan…ili…Pobjeći iz preglednika. Ostalo su uglavnom biseri tipa: Jedan od glavnih problema s SQL je siromašan sigurnosnim pitanjima okolnim je url za prijavu i žice ili Ostatak parcele je trenutno tajna, otkriti druge pojedinosti uoči odlaska za prikolicu, koja je zakazana za rujan ili Što udari mene, je da se taj dućan prozor, a ne mediji utičnicu ili Rubin na Zasun je protezanje na osnovi Rubin ono samo. Zanimljiv je i Traper rječnik.

U iznimno rijetkim slučajevima generirani prijevod može pomoći onima koji ne razumiju tekst u izvornom obliku, ali to je u slučajevima naših jezika prerijetko da bi se opravdalo korištenje spomenutih ili sličnih pluginova.

Code - Open Blog je blog o open source tehnologijama koje se koriste u The New York Timesu i prvenstveno je namijenjen developerima. Posljednje što su predstavili je Represent, servis koji omogućava stanovnicima New Yorka da unesu svoju adresu i doznaju tko ih predstavlja na različitim nivoima javne uprave. Takav servis kod nas nije moguć jer, zahvaljujući stranačkim listama, mi ne znamo koji je naš predstavnik i kome bi se mogli obratiti. Mogli bi računati na to da je naš predstavnik onaj koji je odabran u našoj izbornoj jedinici, ali kako se većina naših političara povodi za time da odgovara samo onima koji su dali svoj glas za njih, sumnjam da bi imali neke koristi od njih. Kako njihovo mjesto ovisi volji stranačkog čelnika nije ih baš previše briga za izbornu bazu.

Glavni razlog zbog kojega spominjem taj servis je tehnologija na kojoj je on bazira. Django i GeoDjango su osnova, temelji su PostgreSQL i PostGIS, a za prikaz karata korišten je GEOS koji podatke priprema kao KML i omogućuje prikaz uz pomoć Google Mapsa. Iako NYT ekipa kaže da uglavnom koriste Ruby On Rails, GeoDjango je bio ključan element zbog kojega su koristili Django.

Represent nije jedini zanimljiv projekt iz NYT radionice, Times Developer Network otkriva nam zanimljive alate, API-je i open source rješenja. Nakon usporedbe s domaćim političarima možemo spomenuti i domaće izdavače koji još uvijek nisu dovoljno otvoreni i na webu se uglavnom ponašaju kao slon prodavaonici stakla. Čak i izdavači informatičkih tiskovina nisu odmakli daleko od mišljenja kako je web nužno zlo i stvara samo troškove. Ima li domaćih igrača-izdavača koji bi mogli promijeniti tu sliku?

JavaFX

Među ostalim naslovima u mojem rss readeru istaknuo se onaj koji je tvrdio Sanity Will Be Restored to Internet Application Development on December 4, 2008. Iza takvih bombastičnih naslova obično se kriju bombastični promašaji. U ovom slučaju je bila riječ o malčice zakasnjelom uletu u RIA arenu trećeg velikog igrača: JavaFX-a. Kaže čovjek da je 13 godina da to kaže. 13 godina u IT-u je strašno puno vremena, a Sun je cijelo vrijeme imao loptu na voleju i tek sad je uputio očekivano slab udarac.

Lansiranje je bilo malo nesigurno, demo aplikacije nisu ništa impresivno, a najveći problem s JavaFX aplikacijama je što se predugo učitavaju. Sunovci su priznali problem i rekli da će biti riješen u slijedećoj inačici, ali kako imati provjerenja u njih kad su proizvod pustili u divljinu s tako očitom manom?! JavaFX ima nekoliko zanimljivih elemenata koji bi mogli privući nekoga sa strane, ali vjerojatno će prvi korisnici ipak biti regrutirani iz redova Java programera, osobito onih koji su se navukli na NetBeanse. Usput, NetBeans odnedavno podržava i Python, nije loše, ali nedovoljno dobro da proživi više od 10 testnih minuta, barem na mojem disku.

Ni nakon lansiranja nisam promijenio mišljenje o JavaFX-u. Treći veliki RIA ima daleko manje šanse od svojih konkurenata (Air, Silverlight) jer nema nikakvih očitih prednosti koje bi potaknule migraciju developera s drugih platformi…

Appcelerator Titanium

I Titanium je malo haračio medijima. Ni njegovi navijači ne štede tipkovnicu: Appcelerator Titanium: Like AIR, But Better. Ispravak netočnog navoda, Titanium nije prva otvorena platforma za izradu izradu bogatih desktop(!) aplikacija, kako to tvrdi autor posta. Što je onda XULRunner? Songbird, Joost, Komodo IDE/Edit nisu dovoljan dokaz? A tu je i pomalo zaboravljeni (od strane graktajućih medija) OpenLaszlo.

Zanemarimo navijače, što nudi Titanium? Demo aplikacija me nije previše oduševila. Ima previše blinkanja i treptanja kontroli. Ali pripišimo to dječjim bolestima. Ono što mi je zapelo za oko je cijeli niz open source tehnologija koje Titanium sadržava: WebKit, Chromium, Gears, GTK+, jQuery, Ruby…hm…budući da se Chromium bazira na WebKitu zacijelo tu ima preklapajućih dijelova? Možda me dojam vara, ali čini mi se da je Titanium tim zamislio to ovako: uzmimo nekoliko glavnih open source projekata, umijesimo, dodamo malo vode, promiješamo i imamo Air killer. Pri tome računamo na veliku podršku open source zajednice.

Otvorenost je ono što se stalno naglašava kod Titaniuma. Račune im bi mogla pomutiti činjenica da nije dovoljno biti otvoren, poželjna je karakteristika biti bolji. Iako dajem prednost rješenjima otvorenog koda, Titanium trenutno nema za mene previše privlačnih elemenata.

Kao što ste već mogli naviknuti o WhoisHR-u ne piše Zlodi, već ja, Gordan pa je red za još jedan mali update o stanju projekta + najava novog projekta.
Koliko god se činilo “glamurozno” pustiti neki web servis u pogon i gledati kako graf posjećenosti u Google Analyticsu raste nakon par mjeseci posao se ustali, sve je manje glamurozan i prevladavaju neke druge stvari poput održavanja servera, aplikacije i brige o korisnicima.
Od svih pohvala i kritika koje sam čuo na račun projekta izdvojio bi dvije “struje”. Napredni korisnici kažu: “Što će nam to!? Imamo dns.hr.”. Slažem se možete otići na dns.hr i dobiti neke od podataka koje WhoisHR prikazuje, ali čvrsto stojim iza činjenice da su podaci na WhoisHR-u kvalitetnije prikazani i da postoji solidna količina podataka koji su zanimljivi upravo naprednim korisnicima. S obzirom da servis dnevno posjeti oko 1100 ljudi koji naprave preko 2000 upita teško je reći da je nepotreban.
Druga “struja” su manje iskusni korisnici kojima uz sav trud da shvate što je WhoisHR to nikako ne polazi za rukom. Takvi ljudi nazovu Grejp dva-tri puta dnevno. Neki su pristojni, većina nije. Pitate se što žele? Mnogi se žale da im ne radi web ili mail i zahtijevaju da im mi to sredimo. Katkada im uspijemo objasnit da nemamo veze s njihovom hosting tvrtkom, a češće ne. Mnogi nas zovu i traže informacije o građevinskom materijalu, sadnicama, sanitarijama, knjigovodstvenim uslugama i radnom vremenu raznih tvrtki. Nije vam jasno zašto? Nije ni nama bilo, ali nakon što smo počeli ispitivat ljude zašto smatraju da mi prodajemo šljunak na veliko (ne, nije šala) otkrili smo problem: ljudi žele kupit šljunak pa utipkaju u Google ime tvrtke koja prodaje šljunak. To ih dovede na WhoisHR gdje vide informacije o web stranici željene tvrtke. Umjesto da kliknu na link ili na thumbnail oni kliknu na “kontakt” od WhoisHR jer misle da su već na željenoj stranici. I eto, tako se Grejp počeo baviti prodajom šljunka.
Situacija je isprva smiješna, ali nakon što primite na desetine takvih poziva počnete se pitati tko to zapravo surfa Netom i kako takvim osobama prezentirati svoj proizvod i uslugu kada se nisu kadri skoncentrirati 2 minute kada nešto traže. Usto, surfanje preko Googla poprima zabrinjavajuće razmjere jer ako neku stranicu posjetite 10 puta dnevno zar nije lakše napravit bookmark nego svaki put njeno ime utipkavat u Google!?

Tko su vaši virtualni susjedi?
No, da ne ispadne da samo mlatim staru slamu iskoristit ću ovu priliku da premijerno predstavim novi projekt: Susjedi - tko su vaši virtualni susjedi?. Susjedi će vam pomoći da otkrijete tko su virtualni susjedi bilo kojeg web sitea. Ili za one tehnički potkovane koji inzistiraju na točnosti to je reverse IP lookup alat sa prilično velikom bazom domena orijentiranom uglavnom na domaće projekte. O svakoj domeni pružamo i dodatne informacije poput thumbnaila, opisa, tagova, IP-a i NS-ova. Servis je u beti i kroz par tjedana će biti gotov.
Vjerujem da će mnogi ponovo reći da izmišljam toplu vodu i da “vani ima na tisuće takvih alata”, al u Hrvatskoj nema, a nema niti vani s ovakvom funkcionalnošću. 90% upita serviramo direktno iz baze bez ikakvih vanjskih upita. Za preostale upite koristimo vanjsku bazu koja nije odveć sjajna i nadamo se da ćemo je se riješit kroz neko vrijeme. U slobodno vrijeme server šeće Netom i posebno ga vesele NS-ovi s dozvoljenim zone transferom s kojih skida popis hostova, a nije mu problem zaviriti ni u razne direktorije kako bi saznao tko su vaši susjedi. Ukoliko posjedujete neku domenu koje nema na Googlu i općenito nikom niste rekli za nju pa čak niti konfigurirali NS-ove svejedno postoji šansa da je Susjedi imaju u bazi jer primamo i redovite updateove o registriranim domenama za nekoliko najvažnijih TLD-a.

Jack i društvo vrijedno pripremaju 3.0 inačicu ExtJS okruženja za početak iduće godine. Da malo developerima porastu zazubice Jack je priredio dva screencasta koji prikazuju novi ExtJS Designer. Prvi prikazuje izradu grida, a drugi je nešto noviji i prikazuje prozor, grid, formu. Kad sam počeo gledati taj drugi screencast pomislio sam kako je sve to lijepo i krasno, ali da mi pomalo ide na živce onaj property box desno dolje i da bi bilo vrijeme da netko napravi neki intuitivniji i jednostavniji način za uređivanje…i gle, tamo negdje poslije druge minute vidimo zanimljivu funkcionalnost…inline editing…malo kasnije container flyout…tijekom dizajniranja moguće je učitavati testne podatke, koristiti ih za automatizaciju i bržu izradu.

Nakon što to odgledate podsjetite se da je sve to napravljeno u JavaScriptu. Većina browsera (Firefox, Chrome, Safari tj. WebKit) će uskoro imati brže i performnije JavaScript strojeve što znači da će ExtJS imati pogodno tlo za svoj razvoj. Već skoro da je postao default okruženje u Html Air aplikacijama (demo aplikacije od samog početka su rađene uz pomoć ExtJS-a) tako da možemo očekivati da iduća godina, za razvijatelje web aplikacija, postane Ext godina.

Prije četiri godine, u vrijeme pojave prve inačice Ubuntu distribucije (4.10), Slackwareu, na koji sam se vratio nakon oho-ho godina i koji je zamijenio Mandrake, počeo sam odbrojavati posljednje dane. Bez obzira na njegov sudo, zbog kojeg su brojni linuxaši frktali nosom da nema roota, i još poneku stvar ipak sam se usudio izjaviti…Čini mi se da Ubuntu nije još samo jedna od novih distribucija koje niču kao gljive poslije kiše. Ima sve preduvjete da postane jedan od glavnijih igrača na Linux sceni..

Danas, četiri godine kasnije, Ubuntu je i dalje moja glavna distribucija. Vrti se na mojem glavnom računalu, laptopu, na računalu od žene i klinaca, na par virtualnih i jednom pravom poslužitelju koji su daleko od mojih očiju. Zašto sam tako brzo prešao na Ubuntu? Zato jer je donio ono što mi je nedostajalo kod Debiana. Brži razvojni ciklus i izdavanje novih inačica, jednostavniji rad i podešavanje. Ja nisam jedan od onih koji znaju napamet major i minor brojeve iz /dev direktorija. Računalo mi prvenstveno služi kao alat, i iako se ponekad zaigram i s konstrukcijom tog alata, ipak mi je važnije da on služi svrsi, a ne da trošim vrijeme na njegovo podešavanje.

Ubuntu nije idealno rješenje, bilo je nekih nadogradnji kad su neke stvari bile skršene, ali kad zbrojim sve pluseve i minuse on mi je daleko bolji od ostalih distri. Kod njega se vidi stalna težnja za napretkom, za promjenama na bolje. To promjene ne idu onako brzo kako bih želio, ali kreće se…druge distribucije također imaju nove pakete, novi kernel, ali suštinski se kod njih skoro ništa ne mijenja.

Večeras sam stavio novi hard disk u računalo i novi Ubuntu 8.10. Sedam jednostavnih koraka, najviše vremena sam potrošio razmišljajući kako ga podijeliti na particije. Instalacija je bila brzo gotova, nisam mjerio, ali sumnjam da je trajala duže od 15 minuta. Duže od toga je trajala rsync operacija mojeg domaćeg direktorija sa starog na novi disk. Nakon toga prijava i susret sa starom okolinom, sve radi, sve je na svojem mjestu. Samo je još trebalo instalirati jedan restricted driver. Iznenadila me stavka NVIDIA X Server Settings u System - Administration izborniku. Početnici i lijenčine će znati cijeniti tu mogućnost jednostavnog podešavanja. I dobra stvar, Ubuntu nije po defaultu podesio najveću rezoluciju koju mogu pokazati moja grafička i monitor kao što je to bio slučaj u prethodnim inačicama kada me je svaki put iznenadila činjenica da gledam sliku od 2048×1536 točkica.

Zatim sam krenuo s laganim instaliranjem programa, čišćenjem postavki programa koje više neću koristiti iz njihovih .direktorija, zirkanjem i traženjem novosti. Stvar koju definitivno moram među prvima isprobati je stvaranje USB startup diska. Pogledao sam što to nudi BBC preko Totema. Uglavnom je riječ o podcastovima, napiknuo sam i dosta sadržaja koji se ne može gledati izvan .uk…ali primjetio sam da Totem ima i podršku za YouTube. Direktno iz njega možete pretraživati i gledati video materijale, napraviti playlistu. Za ostale novosti pročitajte IntrepidIbex/TechnicalOverview, a ja sam se pozabavio onim čime se običan korisnik obično bavi. Ušminkao sam desktop. Instalirao sam Shiki-Colors, nisam trebao kompajlirati Murrine SVN jer odgovarajuća inačica dolazi u Interpidu, a za dekoraciju prozora upotrijebio sam Murrine Dust. Nije loš ni novi Banshee. Dovoljno je dobar da ne pomišljam da zagadim čisti Gnome kdeolikom Amarokom…

Možda bi se naslov ovog posta mogao prevesti na hrvatski tako da zadrži svoju višesmislenost, ali meni u ovom trenutku ne pada na pamet kako bih mogao zamijeniti riječ make bez da izgubim izvorni učinak. Junak ove priče vam je možda i poznat, tu i tamo napisao sam pokoju riječ o njegovom Stani’s Python Editoru. On je napisao zanimljivu priču How to make money with free software…. Čak i ako vam se tema, na prvi pogled, ne čini zanimljivom, kliknite na link…

U težnji da naprave više i bolje (češće više nego bolje) poslodavci često pribjegavaju nepopularnoj mjeri: traže od djelatnika da rade prekovremeno. Iako u početku ta mjera može i obično daje rezultate, na duži rok dolazi do pada produktivnosti pa umjesto više i bolje poslodavci dobivaju manje i lošije. Takva poslovna kratkovidnost je i dalje vrlo česta u poslodavaca iako je jedan tipičan kapitalist prije 82 godine uveo revoluciju u američku ekonomiju tako što je radni tjedan skratio na 5 dana po 8 sati. Henry Ford se pri tome nije rukovodio humanizmom već profitom jer je shvatio da je manje više. Neki naši poslodavci još uvijek nisu naučili tu lekciju jer su nedavno izračunali koliko gube zbog plaćene pauze od pola sata pa je bilo govora o radnom danu od 8,5 sati.

Kakav je slučaj s programerima? Kod nas je često mišljenje kako su to čudaci kojima je dovoljno dati računalo i oni će zadovoljno i orno tipkati danima i noćima. To mišljenje su podgrijali i poneki programeri čudne sorte, koja voli svoj posao, pa zadovoljstvo nalaze u rješavanju problema pri čemu zaboravljaju na vremensku dimenziju.

U početku takav pristup obično daje rezultate i produktivnost raste, ali s vremenom dolazi do neizbježnog pada i ona pada daleko ispod zamišljene crte na kojoj bi bila u slučaju redovnog rada. Kao ilustraciju toga pogledajte dva grafa iz odlične prezentacije Rules of Productivity objavljene na Lost garden blogu.

Prvi graf ilustrira pad produktivnosti, koji obično dolazi u 3-4 tjednu, a drugi pokazuju razliku između percepcije koju imaju djelatnici i stvarne produktivnosti. I jedan i drugi graf odlično ilustriraju problem, ali poslodavci će u pravilu odlučno odbiti vjerovati u njih. Čak će i pojedini programeri odbiti vjerovati u svoju stvarnu produktivnost.

Programeri, kreativci i svi drugi knowledge workeri će u pravilu napraviti više posla za manje vremena ukoliko u tom vremenu održe veći stupanj koncentracije i usredotočenosti na posao. Istraživanja su pokazala, ali i sam sam, razgovarajući s kolegama, došao do zaključka da bi se smanjivanjem radnog vremena postigao isti ili čak bolji učinak. U slučajevima kad sam radio prekovremeno često puta mi se znalo dogoditi da sam imao poteškoće s rješavanjem i relativno jednostavnih problema, a rješenje bi obično samo došlo nakon kasne noćne šetnje i porcije udisaja svježeg zraka.

Postoje slučajevi kad je prekovremeni rad programera učinkovit i ima svoje opravdanje, ali to nije rješenje na duži rok i uvijek morate računati da će u vremenu oporavka produktivnost biti smanjena. Cijena prekovremenog rada može biti preskupa nakon što se u nju uračuna veći postotak grešaka zbog umora, pad kvalitete proizvoda i nezadovoljstvo djelatnika.

Dado nam je pokazao web browser za klince: KidZui. Nisam ga isprobao jer moji klinci koriste nešto drugo, a i njima se ne bi dopala mogućnost da ne mogu ići na tražilicu jer kad otkriju nekog novog junaka ili film oni znaju kako ga pronaći. Desni klik može biti uzrok problema, ali nemogućnost da spreme sliku (obično je to neki wallpaper) koja im se dopadne također bi izazvalo pritužbe službi za korisnike. Ono što je zgodno kod KidZuia je mogućnost izrade avatara, a to klince jako zabavlja. Četvrtinu vremena koju moji klinci provode na Wiiju se svodi na promjenu i stvaranje Miija i njegove prijavljivanje na aktualne natječaje. KidZui ima i jedan kritični nedostatak, a to je da mu pod sistemskim zahtjevima stoje Windowsi i Internet Explorer. Na računalu kojeg koriste klinci i žena vrti se Ubuntu (Luka obožava glChess).

Sve do nedavno klinci su koristili običan Firefox jer je njihovo surfanje bilo pod kontrolom i nisu koristili računalo bez našeg prisustva. Kako od jeseni imamo školarca i slučajeve kad je on sam za računalom (baka nije završila tečaj za korisničku podršku) stvorila se potreba da spriječimo mogućnost da on dođe do nepodobnih sadržaja. Prva stvar koja mi je pala na pamet je OpenDNS. On je svakako dobro rješenje jer osim što omogućava kontrolu i nadzor roditeljima, isto tako može poslužiti i kao zaštita od phishing stranica.

Već je OpenDNS ušao u proces implementacije, a onda sam otkrio Glubble. Njegove mogućnosti su dosta slične onome što nudi KidZui, a kako je riječ o dodatku za Firefox može se koristiti na svim platformama na kojima se vrti taj preglednik. Prva stvar koju morate napraviti kod Glubbla je da se prijavite, napravite stranicu za svoju familiju i definirate korisničke račune. Nakon toga instalirate dodatak u Firefox. U pregledniku možete odabrati dva načina rada, običan i za djecu. Dječji način rada ima drugačije sučelje (fullscreen), kratice na klasificirane sadržaje, ali tu je i dalje mogućnost direktnog unosa adrese i mogućnost pretraživanje. Dodatak se brine za to da rezultati pretraživanje koje šalje tražilica filtrira i kao rezultati se pokazuju samo podobni linkovi. Klinci ne mogu pristupiti bilo kojoj stranici i svaku nepoznatu stranicu treba odobriti. Ali što ako ste vi u tom trenutku na poslu? Na svoje računalu možete također instalirati Glubble, koristiti normalan preglednik, ali Glubble će vam javiti da je vaš dijete pokušalo pristupiti toj i toj stranici, vi možete provjeriti stranicu i odobriti ili zabraniti njezino korištenje. Kids Monitor vam omogućuje da vidite linkove koje je vaše dijete posjetilo, upite koje je slalo prema tražilicama i koje linkove je stavilo u favorite.

Glubble nije idealno rješenje, bilo bi zgodno kad bi slanje poruka ili chat bio bolje razrađen, logovi se osvježavaju s vremenskim odmakom, ali u ovom trenutku rješava problem. Nekome će se dopasti mogućnost slanja slika u obiteljski album u sklopu Glubble family stranice, meni je to nevažna mogućnost. Glubble tim ima blog, ima forum pa možete ih gnjaviti, hvaliti, kritizirati, predlagati. I na Twitteru su, samo rijetko cvrkuću.

Slideshare je obavio rezultate za World’s Best Presentation Contest 2008. Prošlogodišnjeg pobjednika ste zacijelo svi vidjeli (Shift Happens), a i ovogodišnji je na tom nivou. Iako govore o različitim stvarima po dinamici i načinu prezentacije su slične što nije ni čudno jer su od istog autora.

Od ostalih prezentacija koje su spomenute ili su pobijedile u svojim kategorijama izdvojio bih odlične Presenting with text, What The F**K is Social Media? i us·able.

Ako imate vremena svakako bacite oko i na ostatak ovogodišnje konkurencije.

Došao je i taj dan kad se oznaka inačice za Django razvojno okruženje zaustavila na brojčaniku gdje piše 1.0. Prikladna bilješka uz taj događaj donosi najvažnije novosti, a oni koji su razvijali svoje aplikacije s prethodnom službenom inačicom najbolje da zavire u docs direktorij i pogledaju što piše u datoteci 1.0-porting-guide.txt. Ono što bi nekima iz .hr moglo biti zanimljivo je prijevod na hrvatski kojeg je odradio Aljoša Mohorović.

Izlazak 1.0 inačice je obilježen širom svijeta, a jedna od najzanimljivijih proslava je Think Wize crew celebrates the Django 1.0 release. To je i meni bila prigoda da otpuhnem prašinu s trostrukog CD izdanja Django Reinhardt: GOLDEN GREATS…hm…nije ni čudno što je Django ekipa tako produktivna ako tipka u tom ritmu…

Toni daje packu onima koji koriste adblockere jer se neke web stranice financiraju isključivo od oglasa i mi adblockeri krademo sadržaj s tih stranica, trošimo bandwidth, isti smo kao oni koji skidaju ilegalni softver ili filmove s Interneta i Toni traži malo poštovanja prema web poduzetnicima.

Ja imam flash blocker. Imam ga od trenutka (ima tome već puno vremena) kad sam došao na jednu stranicu na kojoj je počeo streaming reklame i pojeo mi cijeli bandwidth. I rekoh sebi nećete više. I instaliram browser sa flash blockerom svim susjedima, rođacima i poznanicima koji me zagnjave da im ‘podesim Internet‘. I ne smatram da zbog toga ikoga kradem jer u stvari te stranice, s brdom ogromnih tekućih flash reklama, kradu svoje posjetitelje. U pravilu taj streaming ili oglas ne ide s njihove stranice već se za to pobrinuo oglašivać. Ali korisnik plaća bandwidth. Većina korisnika koji se po prvi put spajaju na Internet uzimaju najslabiji ADSL paket koji je ograničen (1GB). Sve iznad toga posebno plaćaju i može se konkretno izračunati koliko korisnik plati prikazivanje nekog oglasa.

Ta filozofija da klikajući po reklamama na stranicama pomažete stranici koju posjetite je pomalo naopaka. Tu problematiku je odlično obradio David Jakelić pa svima koji su zagovornici takvog pomaganja savjetujem da pročitaju post Google AdSense i besplatni ručak. Lako je s tuđim q gloginje mlatiti. Ako već želite pomoći nekog web poduzetnika, koji pruža odličnu uslugu, pomozite mu direktno. Pošaljite mu mail, pitajte ga ‘čuj, ja bih se pretplatio na tvoj site jer mislim da je odličan, koristan, cool’. A možda čak i navedeni ima pretplatu ali vama je lakše da ga financirate klikajući po oglasima?!

Web poduzetnici koji se odlučuju da im jedini model za zaradu budu oglasi prihvatili su pravila igre i jamranje o tome kako ljudi ne gledaju oglase, pa ih zbog toga kradu, baš im i ne služi na čast. Imamo besplatne novine. I njima su oglasi glavni izvor zarade. Mislite li da se oni bune zbog toga što ljudi uopće ne gledaju oglase? Ne, jer su se osigurali od te prirodne nepogode izbjegavatelja reklama. Odlučili ste se za model po kliku i to baš ne klapa? Nisu krivi posjetitelji koji ne klikaju, krivi ste vi zbog pogrešnog modela. Pogledajte malo što Tomislav Car kaže o prodaji oglasnog prostora na Webu. Tamo negdje od 24. minute možete čuti kakvi su oglasi kod nas najisplatljiviji i kakve oglašivači najviše vole.

A odgovor na pitanje iz naslova? Pogledajte si odlično predavanje kojeg je održao David Heinemeier Hansson: The secret to making money online. Web poduzetnicima će više koristiti da malo promisle o onome što on govori nego da im tu i tamo netko klikne na reklamu. Jer ako kliknete, on će danas dobiti neku mrvicu koju na jeziku neće ni osjetiti, ali ako nauči kako prodati svoju uslugu, nahranio se za čitav život.