Wolfwood’s Crowd

Jedna osoba se požalila kako je nema u registru birača pa sam posjetio Registar birača Republike Hrvatske kako bih joj poslao podatke nadležnog ureda u kojoj se može dobiti potrebna potvrda. Stranica je dosta neprijateljska prema korisniku, sve se učitava s JavaScriptom i ne može se nekome poslati link na stranicu s nekom informacijom (npr. link na stranicu s podacima nadležnog ureda). Ali najveće iznenađenje je tek slijedilo. Na stranici je onemogućeno selektiranje i kopiranje teksta. U uvjetima korištenja stoji da se podaci, slike i tekstovi s te stranice ne smiju kopirati niti koristiti u drugim publikacijama.

Zar je informacija o uredu javne uprave podataka koji se ne smije kopirati, koristiti ili dijeliti?! Ista stvar je i s adresama biračkih mjesta. To su podaci koji bi trebali biti javno dostupni, koji bi se trebali moći kopirati, dijeliti, poslati nekome.

Naravno tu je i nespretna captcha kod koje ne znaš da li je to malo slovo l ili veliko slovo I?

Očito je da o upotrebljivim i otvorenim javnim servisima možemo samo sanjati jer dobijemo samo jedva upotrebljive poluproizvode s ogradama od captchi.

Iako se već godinama ne igram već više usmjeravam klince prema dobrim igrama, ipak kupujem više nego ikada. the Humble Bundle i Indie Royale su mi omiljena odredišta, iako pratim i redovna Steam sniženja (Desura još uvijek tu ne konkurira previše). Kupujem zbog povoljne cijene, ali i podrške developerima (preferiram DRM free pakete). Ako je u paketu neka Linux igra onda imam i razlog više da u bundle ubacim i dolar više.

Nakon što sam danas opustošio i Humble Bundle i Indie Royale zanimalo me kakvo je stanje s drugim sličnim ponudama. Dobar pregled ponude nudi Indie Game Bundles. Popis Active Bundle otkriva jako dobru ponudu.

Ljubitelji simulacija mogu nabaviti IL2 1946, Trainz Simulator, Euro Track Simulator, Air Conflicts: Secret Wars, GT Legends i još ponešto za £2,48. Ljubitelji utrka i dobrih arkada će paket u kojem su DiRT 2, Bang Bang Racing, Star Wolves 3, Alien Spidy i dvije strašne horror-triler igre platiti $4,92.

Bundleovi razoružavaju one koji su prije tvrdili da ne kupuju igre jer su im preskupe. Ako vrijeme trošite na igre, a još uvijek vam apliciranje cracka zadnji korak u instalaciji, onda ste obična škrtica.

Iz Infinum radionice izašla je nova aplikacija koja će vam pomoći da postanete majstor fotografije: Fojo. Znatiželjan kakav jesam, čim samo čuo za nju morao sam ju isprobati. Kad se aplikacija pokrene malo me zasmetalo to što se pokazuje indikator promjene nivoa zvuka, ali to je sitnica. No ono što me je zabezeknulo je činjenica da sam nenamjerno opalio 10 fotki upoznavajući se s aplikacijom. Odmah sam se sjetio onog starog đingla…”ak me takneš, viknula bum Retrovizor”.

I dosjetio sam se na koji način će vas Fojo učiniti majstorom. Neki fotograf je nekoć davno rekao da ako postavite fotić na auto koji će okidati svake sekunde i vozite se od Zagreba da Splita da će sigurno biti dosta dobrih fotografija, a neke od njih će biti i genijalne. Tako i Fojo, čim ju takneš slika te. Čak i ako osjetiš da ćeš ju taknuti slika te. I kad nakon niza dodirnih seansi u vašem mobitelu će se nakupiti brdo fotografija od kojih će nekoliko biti dobrih, a ako vam se posreći te ako se duže družite s aplikacijom neke od njih će biti i genijalne. A možda i neće. Ali za to vam ipak neće biti kriv Fojo.

Obično nema prevelikih problema s nadogradnjom jedne Ubuntu inačice na drugu, ali kako uz standardne koristim cijeli niz drugih repozitorija obično se nešto zakomplicira pa je dobro povremeno krenuti s čistom instalacijom. Obično na računalu imam dvije particije za operacijski sustav (korisno kad želim isprobati neku novu distribuciju) i jednu veliku home particiju gdje su svi korisnički podaci. Ako novoinstalirana distribucija ne radi kako treba uvijek imam onu drugu koja radi kako treba.

Korištenje istog home direktorija za različite distribucije nije baš preporučljivo jer aplikacije u njega smještaju svoje postavke pa se može svašta dogoditi zbog različitih inačica aplikacija koje mijenjaju strukturu konfiguracijskih datoteka ili vam neke stare postavke promijene ponašanje aplikacije i jedini izlaz je brisanje direktorija s postavkama te aplikacije. To je jednostavna ako aplikacija ima svoj poseban direktorij, ali ako za to koristi GConf sistem za konfiguraciju sve može biti puno kompliciranije. Čak i nadogradnja sa stare na novu inačicu distribucije može biti problematična ako ste se zaigrali s postavkama.

Zbog tih razloga odlučio sam Ubuntu 13.10 instalirati na čistu particiju i koristiti novi home direktorij.

Ubuntu 13.10 instalacija

Instalacija je bila toliko brzo gotova da se nisam ni sjetio pogledati koliko je trajala. Znam, za to vrijeme su se na tabletu jedva nadogradile tri veće aplikacije. Nakon instalacije pristupio sam standardnoj sudo apt-get install ubuntu-restricted-extras ubuntu-restricted-addons proceduri. Na svu sreću i unity-tweak-tool je u standardnom repozitoriju i to je prvu stvar koju je potrebno instalirati jer neki smatraju da je click to focus podrazumijevano ponašanje a ja više volim da fokus prati miša. Tweak tool je i najjednostavniji način za dodavanje više radnih površina. Za sada sam odustao od instalacije NVIDIA drivera.

Nakon instalacije sve radi brzo i stabilno, Unity za sada ne pokazuje nikakve mušice, ali njegov konačan ispit će biti na laptopu uz dodatan monitor, tu obično pokaže loše strane.

Problemi nakon instalacije

Ubuntu One radi bez problema nakon što sam ga premjestio iz starog u novi direktorij, ali Dropbox se inati. Za njega obavezno morate ići na ručni odabir direktorija nakon čega će on napraviti reindeksaciju što može potrajati ako imate veće spremište. Problem je i taj što nema njegove ikone. Njegov status možete provjeriti uz pomoć komandne linije (dropbox status), a za prikaz ikone instalirajte paket sudo apt-get install libappindicator1 (nakon toga se potrebno odjaviti i ponovno prijaviti).

Nadogradnja

Na drugom računalu išao sam na nadogradnju, a kako je na njemu bilo instalirano puno paketa nadogradnja je potrajala. Za vrijeme nadogradnje moglo se normalno raditi na računalu (osim problema s nekim programima u trenucima kad su se baš oni nadograđivali). Nakon ponovnog pokretanja nije bilo nijednog problema koji inače prati nadogradnje.

Zaključak

Izgleda da je Ubuntu 13.10 stabilniji nego cijeli niz inačica prije njega. To je dobra najava za 14.04 LTS.

Ono što je bilo očito, da je Elop došao u Nokiju da joj spusti cijenu i pripremi za kupovinu od strane Microsofta, sada je konačno svima postalo jasno. Ili nije? Nakon završetka akvizicije Elop se vraća u Microsoft? Neki ga čak vide kao Ballmerovog nasljednika. Ako se to i dogodi predviđam da će se MSFT spotaknuti jer je Elopova karijera obilježena tvrtkama koje je pripremao za prodaju (npr. vodio je Macromediu tri mjeseca prije nego što će je kupiti Adobe, pa sad Nokiju). Ili će postavljanje Elopa na čelo Microsofta biti prvi znak da se sprema akvizicija? Najprije podjela na više tvrtki i onda prodaja najprofitabilnijih dijelova?!

Quora mi nikada ‘nije legla’. Predosjećao sam da bi to mogao biti samo još jedan Experts Exchange zbog kojega sam prvi put počeo tražiti kako izbaciti neku stranicu s rezultata pretraživanja. Expertsi su nekada stranice prilagodili za pretraživače, kako bi mogli indeksirati sadržaj, a od neregistriranih korisnika su skrivali sadržaj. Izgleda da Quora radi isto, a ako baš želite vidjeti sadržaj neke stranice bez prijave dodajte na kraj url-a ?share=1. Nije baš da mi je to do sada trebalo…

Nabavio sam Neoware CA22 Thin Client da se malo poigram s njime. Tražeći neku malu Linux distribuciju koju bi instalirao na njega začudio sam se kako ljudi danas malom Linux distribucijom smatraju one s instalacijom od 500-700 MB. Na kraju sam odabrao Tiny Core Linux. Instalacija je zauzela nešto manje od 32MB, a uključuje i X/GUI desktop. Čak ni Android-x86 ne izgleda loše, moguće je složiti poprilično zabavno računalo.

Naletio sam i na popularnu infografiku How Companies Track You on the Web. Ima još ljudi koji se čudom čude da ih web stranice prate i kad to saznaju u panici traže nešto da to spriječe. Zaboravljaju da njihov sadržaj i usluge konzumiraju besplatno, a ako nešto ne plaćaju onda su roba.

Ove obavijesti o kolačićima na nekim našim web portalima mi već pomalo idu na živce, prenaporne su, a od njih ionako nema nikakve koristi. BBC to ima dobro riješeno, link na dnu stranice na What is a cookie?

P.S. Ovaj post je ujedno i pokušaj vraćanja kratkih crtica kojima želim nešto spomenuti i komentirati, a prekratke su za ‘pravi’ post pa ih donosim u komadu. Jednom tjedno. Ili češće. Obećavam.

Najveći strah od Google Glassa i klonova je taj da će vas taj netko neovlašteno snimiti u nezgodnom trenutku. Kopate nos u javnom prometalu. I još niste ni završili posao i već ste hit na YouTubeu. Nekako mi se čini da je taj strah od voajera nekako najveći kod onih koji su zapravo i sami voajeri, stalkeri…

Ubrzo će se pokazati da snimanje i nije najzanimljivija stvar s naočalama. Killer aplikacija će biti ona koja će s ljudima raditi ono što Shazam radi s glazbom. Prepoznavanje. I ne samo to, nakon prepoznavanja kreće bujica informacija, javni podaci te osobe s društvenih mreža, zadnjih statusi, fotografije, video. Personazam (recimo da su startuplije nazvali tako svoj servis po uzoru na Shazam) bi umjesto kronoloških, nepovezanih fragmenata trebao znati prepoznati po čemu je osoba koju gledate najpoznatija. “Ok glass, zam that person“, izgovarali bi sebi u bradu dok se vozite u autobusu i pogledom pratite putnike. Na kraju vožnje znali bi ponešto o svakom putniku.

Mreža koja bi se temeljila na takvim aktivnostima mogla bi skinuti Facebook s trona, to je taj element koji remeti postojeće stanje i ruši velike za koje smatrate da ih više ništa ne može srušiti. Stare aplikacije koje su nekada vladale webom mogle bi se vratiti na stare pozicije. Sjećate li se HotOrNotHot ili RateMe stranica? S naočalama bi dobile novu dimenziju. Prolazite pored kafića, gužva je i ne želite unutra. Ali dolazi obavijest da je unutra osoba čiji je hotness 9,99 i to vas natjera da uđete. I onda shvatite da vas je nasamario Black Hat GEO (Glass Engine Optimization) guy.

Česti je strah da Veliki Brat zahvaljujući Facebooku i ostalim društvenim mrežama zna sve o vama. Kad bude svaki drugi čovjek nosio smart glasses na nosu taj će vam strah postati smiješan jer će stvari postati sto puta gore (ili bolje, ovisi o perspektivi). Ljudi će početi nositi maske, svaki drugi čovjek će nositi smartice na nosu, a 7 od 10 njih će imati neku masku ili maskirne šare na licu. To će postati igra mačke i miša. Sve više ljudi će se maskirati, a developeri smartica će izmišljati nove algoritme i načine da ih unatoč tome prepoznaju. Umjesto prepoznavanja sve novih i novih načina maskiranja neki će se dosjetiti jednostavnom triku. Google i skriveni sponzor NSA će razviti igru RecognizeX u kojoj će biti cilj da razotkrivate maskirane osobe. I da ih obilježavate u slučaju da tijekom dana mijenjaju maske. Google će besplatno ljudima slati čičke, sofisticirane rfid tagove koje bi vrlo jednostavno zakvačili za prepoznatu osobu. Umjesto chemtrailsa ljude će plašiti burtrailsima, sijačima čičaka.

Ako mislite da su računala i internet promijenili svijet pričekajte da vidite što će mu učiniti računala koja će ljudi nositi na sebi. Možda je to šansa za naš turizam, Mediteran kakav je nekada bio, mjesto bez signala, bez računala. Mjesto gdje je NSA slijepa, a smartice ne rade. Mjesto gdje ste sigurni. Oni koji će se naviknuti da imaju digitalno sjećanje, da ne pamte stvari jer noseća računala to rade umjesto njih, mogli bi biti razočarani jer se nikako ne bi mogli sjetiti ljetovanja. Ali neka. Ono što se dogodilo na Jadranu ostaje na Jadranu. Za sve ostalo tu je NSA.

Google je gašenjem Readera gurnuo masu korisnika prema drugim servisima. The Old Reader je uvijek bio pri vrhu liste alternativnih rješenja koja su se nudila. Prvi problem s velikom navalom korisnika očitovao se u vrlo velikom redu čekanja za importiranje liste feedova novih korisnika. Nakon toga je sve počelo funkcionirati kako treba. Sve do prije tjedan dana kada se u migraciju podataka na druge poslužitelje umiješao Murphy. Ispad je trajao 5 dana, ali i nakon toga broj korisnika se povećavao, došlo je preko 2000 novih.

Problemi od prošlo tjedna su natjerali tim, kojemu je The Old Reader tek hobi projekt, na drastične mjere. Odlučili su staviti ključ u vrata i daljne korištenje servisa dopustiti samo prijateljima i starim korisnicima. Otvorili su i mogućnost da TOR preuzme netko tko ima mogućnosti i znanja da nastavi razvoj i održavanje.

420.000 korisnika je veliki kapital, bez obzira na njihov glavni posao, ovo je velika poslovna prilika. Istina je da korištenje RSS readera nije nešto uobičajeno za obične korisnike, ali zato su ljudi koji znaju čemu služi RSS spremniji platiti dobar servis. Da se vama dogodila ista stvar da li bi bili spremni nastaviti još koji mjesec pakla ili bi digli ruke od svega?

Twitter je umirovio v1 API što je većinu Twitter klijenata pod Linuxom učinilo neupotrebljivim. Do danas sam koristio Hotot, tolerirajući mu bubice i stvari koje nikada nisu radile kako treba (filteri). U repozitoriju nema traga o prilagođavanju novom apiju.

Gwibber također ne radi. Choqok ne radi, ali uskoro bi ga trebali srediti. Turpial koji se nalazi po repozitorijima također ne radi, ali ispravak bi trebao uslijediti.

Polly radi, ali ne verzija koju je moguće instalirati iz distribucija već treba instalirati unstable ili daily iz ppa repozitorija. Polly mi je ružnjikav, za neke osnovne operacije uvijek je potreban klik više.

Birdie najviše podsjeća na Hotot, ali neodostaje mu mogućnost prilagođavanja, ne može prikazati diskusiju.

Nekad popularni Twitter klijenti koji su koristili Adobe AIR se više ne koriste jer isti više nije podržan pod Linuxom.

Nakon brze štih probe spomenutih klijenata otkrio sam da Hotot, koji se instalira kao Chrome aplikacija, ipak radi, pa sam se ipak odlučio na kompromis. Razlike između pravog Hotota i ovog chromiranog skoro da i nema jer je i u jednom i u drugom slučaju kod isti (JavaScript, HTML, CSS) samo je omotač drugi.

I takon malo testiranja ostaje status quo. I zato…

Nakon što su ušarenili novi iOS, izgemištirali ga tražeći motivaciju od svih konkurenata po malo, jedino što im je ostalo da ponovno vrate boje u logo. To će valjda napraviti sljedeći put, ovaj put bi to bilo previše. Šarenilo broja 7 to daje naslutiti. Kad sam da vidio prvo što sam pomislio kako to izgleda kao odbačeni dizajn s promocije Windowsa 7.

Izgleda da se Apple magija razilazi kao magla. iOS 7 in action više nalikuje nekoj wannabe Windows Phone 8 temi za Android koja se inspirirala WebOS-om. Sad mi više ni copycat teme na GNOME-Look ne izgledaju tako loše.

Tagiranje datoteka

Novi OS X Mavericks će omogućiti tagiranje datoteka u Finderu. Nautilus to već ima možda cijelo desetljeće. Nije baš neki killer feature kojeg će sad korisnici početi masovno koristiti. Znam to, probao sam. Sve će stati na nekolicini pedantnih gnjavatora. Da je Jobs živ ovo tagiranje bi drugačije izgledalo. Ne bi korisnici trebali sami tagirati datoteke, OS X bi to radio umjesto njih. Većina datoteka u sebi sadrži dovoljno meta podataka na osnovi kojih bi se mogle označavati, kategorizirati. Prepoznavanje članova obitelji na slici danas nije SF feature.

iOS i OS X korisnici ulaze u novo doba. Jednostavnost se gubi, složenost se vraća, a Tim Cook mjerka kantice s bojom.

Najjednostavniji način za prognoziranje budućnosti je da ju stvaraš. Ali malo tko je u takvoj prilici. U IT svijetu prognoze su obično nečije želje, nevješte igre brojkama, pokušaj utjecaja na tržište ili smiješni pokušaji pojedinih evanđelista da pogode nešto što ponekad ni sami dovoljno ne kuže.

U koju grupu pripada Thorsten Heins, Blackberry CEO? On tvrdi da za pet godina neće biti razloga za posjedovanje tableta. On je u grupi onih koji su mogli utjecati na budućnost, ali nisu to uspjeli i sada traži opravdanje. Mogli bi sa sigurnošću prognozirati da za 5 godina Thorsten Heins neće biti CEO. Ili će se proizvodnja pametnih telefona s tipkovnicom pokazati kao pravi pogodak u jednu usku tržišnu nišu. Prodaja Q10 uređaja je dobro krenula. Toni Ahonen negdje već piše post o tome kao velikoj prilici koju je Nokia propustila. Tek je na pola, još mu fali pedesetak kartica, bude ga objavio sutra.

Google je pokreno novi servis. Keep. Par dana prije toga je najavio gašenje Readera. Kako mogu očekivati podršku korisnika, a pokazali su da im do njihovog mišljenja nije stalo?! Prošle godine je ugašen Notebook. Na neki način Keep je zapravo rebootani Notebook. Koliko vidim Keep je jednostavna aplikacija. Ali ne onako Apple jednostavna već Google jednostavna. Kao da je netko to napravio u onih 20% ili koliko već legenda kaže da Google djelatnici mogu raditi što hoće. Google može Keep gurati koristeći silu. Kao što to radi s Plusom. Ja samo znam da ga neću koristiti. Za bilješke i ideje sam počeo koristiti Trello. Veća je vjerojatnost da ću s njima i nešto napraviti. U Keepu bi se one utopile, kao što je bio slučaj i s Notebookom i ostalim sličnim servisima koje sam koristio.

Google Reader koristim tako dugo da sam već i zaboravio da li sam koristio nešto drugo. Desktop RSS readeri su mi vrlo brzo postali nepraktični jer sam koristio nekoliko računala i bilo mi je vrlo važno da reader “zna” da li je neki članak već pročitan. Zapravo jako rijetko čitam ono što dolazi u feedu, pročitam naslov, prvih par redaka, skeniram tekst i tek onda odlučujem hoću li pročitati tekst. Ponekad je to možda svaki deseti tekst, a kad se feed napuni onda preskačem i veći broj. Odlična stvar kod Google Readera su mi tipkovničke kratice koje mi omogućavaju brzu navigaciju prilagođenu mojem načinu čitanja, tj. skeniranja. Kad odlučim da je tekst vrijedan čitanja obavezno odlazim na originalni url.

Ima par iritirajućih stvari kod njega, a imam i par ideja koje bi učinile učinkovitim moj način čitanja. Pokušao sam mu pronaći alternativu, ali bezuspješno. Najavljeno slanje Google Readera na groblje ipak me primorava na odabir. Zamjene iskaču iza svakog ćoška, svi portali koji imaju tech rubriku nude rješenja, ali jedna od glavnih zamki se krije u činjenici da dobar dio njih koristi Google Reader kao backend (npr. feedly).

Najviše me privlači neko rješenje koje bi mogao instalirati na vlastiti poslužitelj pa da ne moram strahovati od prisilnih ugrobarenja. Kao takav se reklamira Fever, cijena je pristupačna (30$), ali činjenica da nemaju demo (’a live demo isn’t possible’, wtf?) malo me odbija. Video nudi malo više informacija, ali nedovoljno da za prihvaćanje rizika.

U raznim preporukama često se spominje i NewsBlur. Zbog velikog interesa trenutno se moguće registrirati samo za premium pristup. Već sam ga i prije škicao, ali djelovao mi je nekako prešareno s previše zahtjeva za klikanjem. Ono što većina ne spominje kad preporučuje NewsBlur je činjenica da je open source i da mu je izvorni kod dostupan na GitHubu. Meni je još zanimljiviji jer je riječ o Django projektu. Ako se dosad još niste sreli s pojmovima Django, Celery, RabbitMQ, MongoDB instalacija bi vam mogla predstavljati veliki problem.

Za brzo skeniranje/konzumiranje sadržaja zadnjih par mjeseci sam koristio Zite. To nije klasični RSS reader, ali zadovoljava glad za informacijama. Nema verziju za desktop niti za Android tablete i to mu je veliki nedostatak. Neka mješavina Zite sučelja i RSS readera s bazom i stalnim osvježavanjem i analiziranjem feedova je ono na što bih želio prijeći kad se Google Reader ugasi. Postoji li nešto takvo?