Dobar primjer za to je JavaScript demo scena. Pogledajte “Or so they say…” demo (preporučeno je korištenje Chrome ili Chromium preglednika). To je impresivno za JavaScript, ali kod nekih drugih platformaša bi moglo izazvati podsmijeh. Naravno samo kod onih koji su zaboravili kako su prvi koraci izledali na njihovoj platformi. (Autor uratka je Mr.doob, a kod njega ima i još zanimljivih stvari. Npr. Water Type, Water, Rotozoomer… )

U tijeku je natjecanje JS1k za fancy pancy JavaScript demo do veličine 1024 bajtova izvornog koda. Neki od bolji su tunel, fire cube, Luminous, 3d function ploter…

Steven Wittens je jedan od sudionika spomenutog natjecanja, a zanimljiv je zbog toga što je opisao nastajanje svojeg demo uratka.

10K Apart omogućava 10 puta veću slobodu od JS1k projekta pa su uratci sadržajniji. Ima onih koji bi se moglo svesti na demo, ali ima i kompletnih malih aplikacija. Lines je zanimljva igra, Notes, TaskForce i Checklist su male aplikacije za produktivnost. Posao je uvelike olakšan jer dozvoljeno korištenje jQuery, Prototype i Typekit biblioteka i ne zbraja se njihova veličina.

Na suprotnoj strani od JS1k projekta je natječaj kojeg organiziraju Tuts+ i CodeCanyon. Njih ne zanimaju demo majstore već konkretne aplikacije, bazirane na HTML5 tehnologijama, koje bi se mogle naći u ponudi njihovog dućana u HTML5 Apps kategoriji. Osigurane su nagrade u vrijednosti od $7000.

Svi zadovoljno cvkruću, kao da nitko ne shvaća da je to zapravo veliki sigurnosni propust. Propust se nalazi u komponenti za prikaz .pdf datoteka ( Safari samo omogućava da se .pdf datoteka učita i nije propust u njemu ). Super jednostavan jailbreak je zapravo jedna super velika rupa. Ovaj put je bila iskorištena za popularan iPhone sport, ali isto tako se može iskoristiti za bilo kakvu drugu malicioznu operaciju.

Umjesto da su sretni i zadovoljni iPhone korisnici bi trebali biti zabrinuti, vrlo zabrinuti. Da li će Apple problem riješiti brzom zakrpom ili će početi prodavati Apple certifikat za web stranice koji će garantirati da one neće naštetiti vašem uređaju? I kao što su naučili držati iPhone na drugačiji način tako će korisnici naučiti da se surfa samo na sigurnim, certificiranim web valovima.

P.S. pdf datoteke koje iskorištavaju propust i služe za jailbreak nalaze se u direktoriju /_/ navedene web stranice.

1. OpenOffice je spor i nije baš nešto. Kad govorimo o obradi teksta onda je bolji izbor AbiWord. Posjeduje sve potrebne osnovne funkcionalnosti i još nešto što veliki igrači nemaju: AbiCollab plugin koji omogućava zajedničko editiranje jednog teskta.

2. Gnumeric je tablična računaljka i za njega vrijedi slična ocjena kao i za AbiWord, manji je i brži od konkurencije. Ono u čemu je bolji od velikih konkurenata je import csv datoteka.

3. Inkscape je alat za vektorsko crtanje. Kako je njegov prirodni format .SVG zacijelo će ga sve više ljudi koristiti kako bude SVG uzimao maha. Niste profić i trebate povremeno napraviti neki vektorski crtež? Ne treba vam ništa više od Inkscapea.

4. O Scribusu sam pisao od njegovih prvih dana i u međuvremenu se ravio u ozbiljan DTP (Desktop Publishing) alat. Ono što je zanimljivo kod njega je da postoji i OS/2 Warp 4/eComStation port. Njega koriste i profići, a knjiga napravljena uz pomoć njega je 2009. u Belgiji osvojila nagradu kao najbolje dizajnirana u kategoriji non-fiction.

5. Gramps je aplikacija za one koji vole izrađivati obiteljska stabla. Neki ljudi za to koriste iskrekirana komercijalna rješenja koja su ružnija i s manje mogućnosti, čisto zbog navike i zbog toga jer drugi to isto koriste. Eh to proklestvo navike i povodljivosti…

6. calibre sam nedavno spominjao, ali kako se elektronički čitači knjiga sve više koriste tako će sve više ljudi imati potrebu za jednom ovakvom aplikacijom. Hvale se da je to one stop solution to all Your e-book needs.

7. Umjesto Apache web poslužitelja možete uzeti nginx. Od tih malih web poslužitelja on mi je najbolji, i nemojte da vas preplaši oznaka 0.7.67 za trenutnu stabilnu inačicu. U open source svijetu ima puno primjera gdje su projekti s oznakom manjom od 1.0 bili itekako dobri i stabilni.

8. Banshee nije baš omiljen kod sastavljača distribucija zbog toga jer se provodi tihi bojkot stvari napisanih u Mono frameworku. Meni on nekako najviše odgovara jer onih par osnovnih stvari, koje su mi potrebne za preslušavanje audio datoteka, ima riješene na jednostavan način.

9. Adobe reader na Linux ne koristim već godinama. Za prikaz .pdf (i što je meni jako važno .djvu) formata koristim Evince. Kad se prvi put pojavio u Ubuntu distribuciji kao default reader nisam bio presretan, ali u međuvremenu sam se toliko naviknuo na njega da ne koristim ništa drugo.

10. GnuCash je aplikacija za vođenje financija. Pokušava biti jednostavna za korištenje, ali ne na račun mogućnosti i fleksibilnosti.

Nakon instalacije AI Extras paketa potrebno je podesiti mobilni uređaj. Bez obzira na instalaciju Extras paketa glavni alat za rad je preglednik i alat na adresi: appinventor.googlelabs.com. Osim tog web Designer alata potreban je i Blocks Editor koji omogućava vizualno puzzle programiranje. U Blocks Editoru kliknuo sam za povezivanje s mobitelom, nakon nekoliko trenutaka spajanje je uspješno završeno i na mobilnom zaslonu pokazao se početni ekran aplikacije. Upute u posebnom okviru navode što treba napraviti kad se nešto zaglavi, a meni se upravo to i dogodilo, zaglavio se Blocks Editor.

Izgleda da je bio problem u Chromiumu, Firefox i Google Chrome uglavnom nisu imali problema. Blocks Editor se pokazao ubitačno spor. Zamijenio sam OpenJDK Sunovom inačicom Java i nakon toga je postao malo živahniji, ali je i dalje pomalo iritantan. Nijedan tutorial me nije osobito privlačio pa sam se odlučio na izradu jednostavnog alata za izračun indeksa tjelesne mase.

Nakon uspješno završenog zadatka i dalje sam zbunjen. Nije mi jasno zbog čega App Inventor nema jedinstveno sučelje i razvojnu okolinu. U pregledniku (Designer) kreirate ekrane, slažete komponente i uglavnom obavljate sve oko sučelja. U Blocks Editoru (kojega pokreće Java Web Start) programirate tj. uz pomoć različitih puzzle komponenti određujete logiku rada aplikacije. To su dva potpuno različita sučelja. Designer je web aplikacija, Blocks Editor je šarena Java aplikacija. Sve zajedno djeluje jako neozbiljno.

Prvi problem na kojeg sam naletio su naša slova, na mobitelu sam dobio upitnike umjesto naših slova (UTF-8). Designer nema osobite mogućnosti za slaganje sučelja pa se treba jako potruditi da se aplikacija nalikuje nečemu. Google App Inventor, u ovom stupnju razvoja, je zgodna igračka za one kojima su svi drugi načini za izradu mobilnih aplikacija prekomplicirani. Hm…neće li im onda i GAI biti prekompliciran?

Sve to vam ne smeta, unatoč svemu uz pomoć GAI-a ste napravili killer aplikaciju. No čeka vas nepremostiva prepreka. Tehnička ograničenja trenutno onemogućavaju slanje GAI aplikacija na Android Market. Nije moguće napraviti aplikaciju koja se sastoji od više ekrana (GAI tim predlaže da u slučaju istog rasporeda elemenata simulirate promjenu ekrana ili da napravite posebnu aplikaciju za svaki ekran pa da jedna zove drugu). Nije moguće ni da više puzzlera radi na jednoj aplikaciji.

Prva test vožnja App Inventorom pokazala je cijeli niz nedostataka i pomalo je smiješno da se tolika buka diže zbog jednog Frankenstein rješenja. AI tim sad sve to što su napravili mogu baciti u vodu (prvi mačići) i napraviti nešto što valja.

Sabayon omogućuje instalaciju binarnih paketa (zahvaljujući svojem Entropy sistemu), ali zadržava i potpunu kompatibilnost s Gentoo distribucijom pa je korisnicima dostupan i Portage. Mogli bi reći da je Sabayon za Gentoo isto ono što je Ubuntu za Debian.

Najnoviji Sabayon nosi broj 5.3, a ja sam testirao x86 Gnome inačicu. Instalacija je prošla bezbolno i bez ikakvih problema. Ukoliko ga instalirate na računalo na kojem već postoje drugi operativni sustavi i particije nužno je da znate odrediti gdje i što instalirati i to je najkompliciraniji dio instalacije. Osim klasičnog Linux sustava moguće je instalirati media centar (XBMC baziran) i UMPC (Ultra-Mobile PC) inačice, a birati možete i između tekstualnog i grafičkog načina instalacije.

Najprije se znatiželje radi isprobao XBMC. Ako slažete HTPC (Home theater PC) svakako pogledajte Sabayon. Kako me takve aktivnosti trenutno ne zanimaju instalirao sam klasični Sabayon. Nekako sam očekivao da bi kod njega moglo biti više problema nego kod openSuSE-a 11.3, ali ostao sam prijatno iznenađen. Ispoliran, dorađen, lišen bilo kakvih iritantnih sitnica. Za razliku od ružnih openSuSE fontova i jedva pristojne desktop teme Sabayon je vizualno odlično sređen. Ja volim promijeniti izgled desktopa (kad imam vremena gledam obavezno razgledam gnome-look.org), ali ovdje nisam osjetio potrebu da bilo što mijenjam (potreba koja se obično javi nakon prve Ubuntu instalacije).

Nakon početnog upoznavanja (prva stvar koju treba novi korisnik napraviti je upoznavanje s Entropy sistemom i update paketa) i prvih par sati korištenja definitivno sam siguran da je Sabayon Linux kojeg bih želio koristiti. Za razliku od openSuSE-a kod kojeg je slijed bio instaliram, pogledam, ostavim da stoji, pregazim kad mi zatreba particija.

Sabayon je zauzeo svoje mjesto na mojem laptopu, a ako nastavi s dobrim ponašanjem otvara mu se put i za druga računala.

Nekako su se poklopile zvijezde pa sam našao vremena da instaliram i istestiram novu inačicu openSuSE distribucije (11.3). Možda sam u odabiru načinio grešku birajući GNOME inačicu (čini mi se da SuSE više naginje na KDE stranu), ali iskustva nisu onakva kakvima sam se nadao. Izgleda da me Ubuntu previše razmazio.

Prvo me iznenadila brzina, tj. sporost instalacije. Ubuntu instalacija traje dvostruko kraće. Početni koraci u instalaciji su manje-više svude isti i tu nema što da se govori. Prvo razočaranje je bilo to što automatska konfiguracija boot managera nije uzela u obzir postojeće OS-ove na diskovlju. Touchpad nije prepoznat i trebalo ga je posebno konfigurirati. Prvi restart i neugodno iznenađenje. Umjesto slova na ekranu su bili prazni pravokutnici. Izgleda da je SuSE samoinicijativno promijenio jezik i postavio baš onaj koji nije imao podršku u default fontovima. Napiknuo sam i promijenio jezik i uspio dobiti slova natrag.

Jedna od prvih stvari koju većina korisnika napravi je instalacija restricted paketa i aplikacija. Pouzdajući se u OpenSuSE Community omogućio sam dodatne repozitorije i pokušao dodati restricted formate. Neki su uspjeli, neki nisu, ffmpeg se skršio i nije se želio instalirati. Kako ne mogu zamisliti rad bez više virtualnih radnih površina, definrao sam svoju dozu i otkrio da u postavkama tipkovničkih kratica nema mogućnosti da se odabere Switch to workspace X.

Sve to i nisu bili prestrašni problemi, ali nisam uspijevao instalirati dodatne pakete. Izgleda da se strgala rpm baza. Nakon rebuildanja instalacije su prošle bez problema. Kad je već krenulo instalirao sam i KDE4. Na njemu su ružni SuSE fontovi došli do potpunog izražaja. Nakon 10 minutnog upoznavanja zaključio sam da mi KDE ipak ne odgovara.

openSuSE mi djeluje kao dobro odrađena distribucija, ali pojedine sitnice kvare dojam. Početnicima i manje iskusnim korisnicima bi one mogle predstavljati nepremostivu teškoću pa je bolje da instalaciju prepuste iskusnijim korisnicima. openSuSe ima premalo sati na mojem računalu, ali čini mi se da kad se jednom posloži da stvar radi stabilno.

U nekom idealnom, ili tome bliskom, svijetu razvoja aplikacija u trenu kad na red dođe pisanje koda, najvažniji dio razvoja je već gotov. Dalje bi sve trebalo biti lako. To što većina projekata u praksi započinje pisanjem koda ne znači da je to i najbolji način ( iako daje rezultate). Programiranje prije programiranja, kako ga često laici nazivaju, je važan dio razvoja. Izrada neke aplikacije kreće s planiranjem, analizom, oblikovanjem i tek onda dolazi na red programiranje, pa nakon toga testiranje nakon kojega se možda opet zavrti cijeli krug. Što želim reći? App Inventor vas rješava programiranja, ali za izradu uspješne aplikacije trebate ovladati cijelim krugom.

Da li to znači da se s njime neće moći napraviti uspješna aplikacija? Hoće, kako da ne. Svi će moći uz par klikova napraviti svoju droidFart aplikaciju, i ako se zvijezde poklope slava je zagarantirana. Google ja malo zakasnio, ali nije isključeno da nas zagluši i navala droidVuvuzela aplikacija.

Vizualno slaganje blokova na prvi pogled izgleda jednostavno, ali je istovremeno i jako ograničavajuće. Takav razvoj omogućavaju Yahoo Pipes, Microsoft je imao Popfly i stavljen je ključ u bravu. Na prvu loptu takav koncept izgleda privlačno, ali nismo još vidjeli neku uspješnicu. Scratch je navodno na tom tragu, nisam ga nikada isprobao pa ne mogu reći. Scratch i App Inventor su djelomično i povezani Open Blocks Java libraryem. Najbolje ostvareno vizualno programiranje vidio sam u jednoj igri (MindRover), ali i tamo je ono bilo usko specijalizirano.

Čini mi se da bi puno bolje rješenje bilo da je Google kupio neko postojeće rješenje (npr. PhoneGap, Titanium) i onda bacio završni finiš (npr. za sučelje Sencha Touch, pojednostavniti build i deployment) kako bi developerima olakšao ulazak u razvoj mobilnih aplikacija. Bila bi puno veća šansa da se ergela android aplikacija popuni kvalitetnijom robom.

Dobar dio svojeg developerskog života potrošio sam na rad s raznim generatorima koda. I jedno sam naučio. Dobar RAD alat omogućuje jednostavno lego slaganje aplikacije, ali mora dopustiti nesmetan pristup ispod haube do te mjere da, ukoliko to baš želi, developer može sve napraviti i tipkajući kod, red po red…

Ext JS je promijenio ime, zapravo nije…Biblioteka tog imena se tako zove i dalje, a web stranica i brand se promijenio i sada je to Sencha. Pridošlice u timu su Raphaël (odličan za grafičke igrarije u JavaScriptu) i jQTouch koji zadržavaju svoju licencu (MIT).

Prvi rezultat spomenute simbioze je Sencha Touch, prvo(?) HTML5 razvojno okruženje za mobilne uređaje (podržani su iOS i Android). Prvo pogledajte primjere. Naravno, ne s Operom.

Na mobilnoj sceni pojavio se još jedan dućan za aplikacije. LG Application Store podržava i glupe uređaje, a ne samo pametne.

Ostajemo na mobilnoj sceni, konačno sam na Slideshare postavio prezentaciju Šefe, smanjio sam web. Neke stranice možda neće biti jasne bez objašnjenja, pa ako vas nešto zanima, pitajte.

GNU HURD Altered visions and lost promise. Možda niste znali da se prvi GNU operativni sustav počeo razvijati 7-8 godina prije Linuxa. Duke Nukem Forever, ti si još dijete u pelenama naspram HURD-a. Zašto je Linux uspio, a HURD nije? Možda taj mikrokernel i nije najbolje rješenje, profesore Tanenbaum? Ili bi nekakav benevolentan diktator ipak i to riješio?

Jedna jezična dilema. Da li je ispravno operacijski sustav ili operativni sustav? Meni je prirodnije ovo drugo, ali već godinama koristim ono prvo jer su me uvjerili da je to ispravno. Objašnjenje da je ispravnije koristiti operativni sustav čini mi se u redu.

JavaScript uzvraća udarac novom bibliotekom za grafičke igrarije InfoVis Toolkit. Bilo mi je malo sumnjivo, došao tip na reddit i kaže da je napravio JavaScript biblioteku. Nepovjerljivo kliknuh i gle, izgleda ok. Samo ako se ne pokaže da je pokrao Raphaëla.

Završio sam pisanje članka u novoj Operi. Djeluje bolje nego u prošlom pokušaju. Fontovi su mi normalni, čak i naši. Brza je, ali ponekad se događaju manji zastoji bez vidljivog indikatora da se nešto događa. Zaključak je da se radi o boljoj i bržoj Operi. Samo, da li je dovoljno bolja?

Kolege blogeri su se već osvrnuli na taj slučaj (Nešto je trulo u državi Hrvatskoj 2 (e-Matica MZOS), Zašto je e-Matica loša?, Farbanje informatičkih tunela) i tu se nema što puno dodati ili oduzeti. Na web stranici savjest.com je prije dva mjeseca objavljen članak Kako je King ICT u poslovanju s državom osvojio 6 ugovora u 24 sata koji je pravi prilog komentatoru koji navodi kako se stvarno zove nadležno ministarstvo.

Oni koji su radili e-maticu su imali tu nesreću da zbog velikog broja korisnika u kratko vrijeme njihov loš posao postane svima poznat. Ono što nije dobro u cijeloj priči s velikim i vrijednim informatičkim projektima, koji se rade za javnu i lokalnu samoupravu te javne institucije, je činjenica da je e-matica klasični obrazac kako se projekti odrađuju. Podobne firme odrađuju loše kvazi-projekte za prevelike novce.

Razlozi koji su doveli do takvog stanja u informatiziciji našeg javnog sektora mogu se preuzeti iz članka Miroslava Dragičevića Aktiviranje državne imovine u turizmu (objavljen u Globusu, prenesen na blogu Nenada Bakića)…

Hrvatska još uvijek muku muči s izgradnjom vrijednosnog sustava na principima europske uljudbe. Marginalizacijom znanja, rada, poštenja, transparentnosti i zdrave konkurencije Hrvatska se dovela na razinu niske produktivnosti, visokog duga, niske zaposlenosti i visokih fiskalnih opterećenja.

Zaboravite na znanje koje je potrebno za kvalitetnu izradu nekog projekta, zaboravite na pošten rad, transparentnost i zdravu konkurenciju i dobili ste okruženje u kojem nastaje prosječan informatički projekt za nekog od proračunskih korisnika.

Vjerujem da bi za polovicu novca, kojeg sada za informatičke projekte odvajaju proračunski korisnici, imali bolja i kvalitetnija rješenja samo kad bi se oni radili na principima otvorenosti i zdrave konkurencije.

Slijedeći veliki e-fijasko mogao bi biti vezan uz e-recept i zdravstvo bez papira. Svi potrebni sastojci su tu…veliki državni projekt, veliki broj operatera (medicinsko osoblje) i korisnika (pacijenti).

Ono bez čega ne bi smio proći nijedan veći informatički projekt, koji se financira iz proračuna, je nezavisna recenzija struke. Najbolje je da se definiraju vrijednosni razredi, slično kao i u sustavu javne nabave, na osnovi kojih bi se primjenjivali odgovarajući kriteriji za recenziranje. Kad bi imali takav mehanizam kontrole smanjili bi korupciju i povećali bi kvalitetu rješenja.

Ono što bi mi u Hrvatskoj, po ustaljenoj praksi naših političara, mogli dobiti je nekakvo povjerenstvo. Sve po onoj ako nešto ne želiš riješiti, osnuj povjerenstvo (Winston Churchill).

Prvo što možete napraviti u takvim slučajevima je da posjetite github i potražite željeni projekt. Nije nužno da projekt koristi github kao svoje skladište za kod, skoro svaki projekt koji nešto vrijedi ima svoj neslužbeni odraz na githubu. Kad su nedavno PyAMF stranice bile nedostupne par dana pomogao mi je njegov github repozitorij.

Neki projekti koji su malo zastali u razvoju zbog toga što njihovi glavni razvijači nemaju vremena za njih račvaju se na githubu. WYMEditor, koji se nedavno ipak počeo intenzivnije razvijati, ima nekoliko račvi, neke od njih dodaju nove funkcionalnosti, neke ispravljaju greške.

MochaUI je odlična JavaScript biblioteka za izradu sučelja. Autor nema više vremena za nju. github otkriva da postoji jedno račvanje koje je jučer osvježeno.

Ako imate potrebu da izmijenite nešto na nekom postojećem projektu ali ne možete čekati da tu promjenu provedete službenim putevima ili se ona ne uklapa u originalni razvojni plan? I još vam to treba za jučer?! Jednostavno račvajte originalni projekt, napravite promjenu i objavite ju na svojem github repozitoriju.

Sila je jaka na githubu, iskoristite to…