Društvena mreža koju nikada nisam prežalio su BBS-ovi, CroatiaNet. Korisnici na toj mreži su bili ljudi s imenom i prezimenom. Sysop je provjeravao identitet korisnika, mene je nakon prijave nazvao telefonom pa smo si malo i popričali. Nije bilo posebnih korisnika s plavim bedžom, svi su bili provjereni. Naravno, ništa nije 100%, vjerojatno je bilo lažnih profila, ali nije baš da su takvi radili neku štetu.

Konferencije (ekvivalent usenet grupe ili Facebook stranice) su bile podijeljene po tematici i svaka je imala svojeg moderatora koji je pazio na red. Znala su se pravila - provjerite FAQ o kulturi na BBS-ovima. Upravo ta pravila odredila su okvir mojeg ponašanja na društvenim mrežama pa sam naučeno prakticirao i dalje te bio razočaran kad sam vidio koliko neotesanih ljudi ima.

Nepročitane poruke iz konferencija i privatnih poruka su se skidale u paketu i onda ste ih uz pomoć odgovarajuće aplikacije čitali offline. Nakon što bi napisali svoje poruke i postove opet bi se spajali na BBS i poslali svoj paket. Kako je na BBS-ovim razmjena poruka išla tek nekoliko puta dnevno, nekad je trebalo dan-dva da vidite odgovor na svoju objavu. Nezamislivo za današnje mreže, ali imalo je svoje čari.

Kvaliteta rasprava bila je na visokom nivou, ipak je to bila moćna gomilica pametnih ljudi, flejm je postojao unatoč odgodi u komunikaciji, a i oni koji se nisu baš slagali kasnije su mogli mirno sjesti za stol i porazgovarati na nekim od brojnih druženja BBS-era.

Kasnije smo se rasuli kao rakova djeca po raznim društvenim mrežama, ali uvijek je postojao taj tajni znak raspoznavanja, ta nevidljiva BBS tetovaža koja ti je govorila da je s druge strane pristojan sugovornik iz civiliziranijih vremena.

Twitter mi je nakon BBS-a najdraža mreža. Zbog dvije stvari - postovi su kratki što mi omogućuje da prožvačem puno informacija u malo vremena, a svoju lajnu slažeš onako kako ti odgovara. Nikada nisam oklijevao da stisnem unfollow kako bi lajnu održao urednom. Čak i ako je sugovornik bio zanimljiv, ali se povampirio u ponašanju, dobio je unfollow. Strah da ću propustiti neku fantastičnu poruku sam ugasio mišlju "ako i bude nešto pametno netko će to već retvitati". Tako je i bilo. Pristojnih sugovornika iz civiliziranijih vremena bilo je i na Twitteru, i njima sam praštao sitna nerviranja.

I onda je došao Musk i počeo se ponašati kao slon u staklarni i raditi gluposti. Krenuli smo tražiti zamjenu i tu se kao logično rješenje učinio Mastodon. Mastodon je kao neka prostorija za druženje koja je prazna jer ljudi još nisu došli, a ni svirka još nije počela. Tako je u početku bilo i na Twitteru, prošlo je puno mjeseci dok nisam počeo cvrkutati.

Mastodon omogućuje da podignete svoj server koji se s drugima udružuje u federaciju i možete pratiti korisnike s drugih servera. Hm....a kako bi bilo da se svi mi pristojni sugovornici iz civiliziranijih vremena nađemo na jednom Mastodon poslužitelju i zatvorimo jedan civilizirani krug u koji mogu ući svi oni koji će prihvatiti neki novi FAQ o kulturi?!