Iako sam propali student povijesti ista me nikada nije prestala zanimati i dosta svojeg slobodnog vremena trošim na njezino proučavanje. Danas je to puno lakše nego u vrijeme kad sam studirao. Maškinovu "Povijest starog Rima", objavljenu u Beogradu, bilo je skoro nemoguće nabaviti, a danas je to puno lakše. Ako vam savjest ne dozvoljava korištenje skenirane inačice iz sumnjivih izvora, možete tražiti knjigu na aukcije.hr, Njuškalu, a i svi bolji antikvarijati imaju online katalog.

Građa kojoj su istekla autorska prava može se naći slobodno na internetu. Archive.org je velika zbirka takvog materijala i prvo mjesto gdje sam nalazio ono što me zanimalo. Od najvećeg interesa bili su mi prijepisi izvornih dokumenata, nešto što je nekada bilo jako tešku dostupno, a sada je samo jedan klik daleko. Nešto kasnije i domaće institucije su počele s digitalizacijom - DiZbi.HAZU ima najviše materijala, Digitalne zbirke NSK su počeli digitalizirati u zadnje vrijeme, Digitalna zbirka KGZ ima manji izbor zanimljivih naslova, FOI Digitalna knjižnica hvata korak i izgleda da digitaliziraju sve što im dođe pod skener.

Prvo što mi smeta kod domaćih digitalizatora je što ne nude za download cijelu knjigu. Archive.org ima i preglednik i download knjige u nekoliko formata, između ostalih i moj omiljeni DjVu format. Na DiZbi.HAZU je prije nekoliko godina bio omogućen download, ali generirao se na zahtjev i svaki korisnik je čekao da se izgenerira knjiga. Ne vidim razlog za takvo nešto - bolje da su jednom generirali i optimizirali knjigu i to ponudili za skidanje.

Drugi najveći problem je kad škrtare na rezoluciji pa je dostupan materijal slabo čitljiv. To je naročito izraženo kod digitalizacije karata. Mapire servis je cijelom svijetu omogućio pregled brojnih karata u visokoj rezoluciji. Ne očekujem razinu usluge kao što nudi Mapire, ali očekujem da digitalizirani materijal bude čitljiv.

Danas sam otkrio da je dostupna Mappa Comitatus Zagrabiensis, ali i u visokoj rezoluciji imena na karti su nečitljiva. Jasno mi je kad takvu kartu nađem na nekom servisu koji prodaje stare karte i tako štite svoj poslovni model , ali javni servis koji se financira od javnog novca - što oni štite? Već kad se uložio trud da se nešto digitalizira, zašto se onda sve ne napravi kako treba?

Treći problem je neprijateljstvo prema korisniku - loša prezentacija digitaliziranog materijala. Taj problem bode u oči na projektima Stari hrvatski časopisi i Stare hrvatske novine. Rezolucija materijala je odlična, tražilica radi dosta dobro što znači da je optičko prepoznavanje teksta odlično odrađeno. Ali nema listalice sadržaja koja je standard za ovakav materijal. Morate otvarati sliku po sliku u posebnom prozoru. I napikavati i prelaziti mišem po kontroli za odabir datuma kako bi otkrili na koji dan postoji broj časopisa. Da je barem link označen posebnom bojom. Ovi servisi imaju veliki potencijal samo da poboljšaju korisnički doživljaj.