The New York Times je objavio drugu inačicu svojeg readera. Prva inačica bila je u Silverlightu, dok su za ovu odabrali Adobe Air. Times Reader 2.0 podsjeća na klasične novine, rasporedom i dizajnom stranice, ali upotrebljivost je na visokom nivou, nema iritantnih rješenja kao kod nekih drugih e-novina. Tjedna pretplata za puni sadržaj je 3.45$. TNYT je ozbiljno shvatio opasnost koja prijeti klasičnim novinama i krenuo u budućnost...
Mogli bi reći da je i PC Chip krenuo u budućnost, i on nudi pretplatu na elektroničko izdanje. Ali napravili su dvije greške. Prva je ta što su pretjerali s cijenom. 20kn za jedan broj i 100 kn za 6 brojeva je previše. Njihov orjentir je očito bila cijena tiskanog izdanja, i postupili su po klasičnom domaćem poslovnom modelu koji teži da proda manje za više novaca umjesto više za manje novca. Cijena online, elektroničkog sadržaja bi trebala biti takva da kupac ne razmišlja previše o cijeni, kupnja bi trebala biti impulsna. Druga greška je prezentacija sadržaja. Sudeći po njihovom PC Businessu odabrali su FlippingBook. Jedna od najiritantnijih stvari kod njega mi je efekt listanja stranica. To vam može izgleda cool kad ga prvi put vidite, ali poslije vam smeta. Korisnički doživljaj prilikom čitanja je daleko lošiji nego kod Times Readera. FlippingBook koristi skenirane slike različite veličine. Zaboravite na kopiranje za potrebe citiranja ili klikanje na linkove. Možda FlippingBook to sve ima, ali ovdje to ne vidimo.
Mjesečni ritam izlazaka predugo je razdoblje za elektroničko izdanje. Bez drastične promjene strategije e-izdanje PC CHIP-a nema baš neke šanse za uspjeh. VIDI također ima e-izdanje koje je dostupno besplatno i sadrži samo manji dio sadržaja (1/3?). Oni također koriste rješenje bazirano na Flashu koje je funkcionalno na skoro istom nivou kao i PC CHIP prezentacija, ali omogućavaju i skidanje dokumenta u .PDF formatu. S obzirom da VIDI-ju ta prezentacija služi kao demo tiskanog izdanja nema prostora za kritiku cijene ili poslovnog modela. Svoju funkciju obavlja zadovoljavajuće. Ali listanje stranica je i dalje iritantno.
online izdanje bi trebalo biti barem upola jeftinije od tiskanog, jer nema razloga da cijene budu iste ili približno iste. ta APP tehnika prodavanja muda pod bubrege kod nas je zbilja postala pravilo.