Korištenje XML-a uzelo je maha. Više nijedan developer koji drži do sebe ne može izbjegavati njegovo postojanje. Ali postoji opasnost od prekomjernog uživanja...ispričavam se...korištenja XML-a. Postoje programeri, developeri koji ne mogu izdržati nalet oduševljenja kad nauče nešto novo pa onda to koriste i tamo gdje treba i tamo gdje ne treba.
Nekim Linux administratorima se diže kosa na glavi kad vide kako se jednostavne i čitljive datoteke s postavkama pretvaraju u monstrume s puno suvišnih podataka.
Meni nikada nije palo na pamet da postavke za svoje PHP aplikacije držim začahurene u XML-u. Hm...možda mi je to nekada i palo na pamet, ali sam tu zamisao odmah eliminirao. Za konfiguraciju spomenutih aplikacija ja koristim jednostavna asocijativna polja. Dva su razloga za to. 1.: to je prirodna php struktura podataka koja se odmah može koristiti u aplikaciji bez dodatne obrade. 2.: čitljivije su od XML-a. Zašto da se aplikacija muči s dodatnom obradom i prevođenjem postavki iz XML-a pa da na to potroši više vremena nego na izvođenje svoje osnovne zadaće?
Za razmjenu podataka u nekim je slučajevima još uvijek zgodnji čisti tekst format. U PHP-u čak imate i funkciju koja vam omogućuje jednostavnu obradu csv datoteke.
Da nisam usamljen u svojem razmišljanju svjedoči JSON projekt.
XML? Da, ali umjereno.