Da, bezobrazan sam, što inače nije moj običaj, ali ta praksa da se link ne stavlja u objavu nego kao komentar se kao epidemija raširila i počeli su ju koristiti i skoro svi mediji kod nas.

Praksa je započela na LinkedIn mreži, gdje je netko proučavao objave i zaključio da je interaktivnost veća. Naravno da je veća, pa ljudi moraju kliknuti da se otvore komentari da bi vidjeli link. LinkedIn algoritam je vjerojatno dodavao dodatnu važnost objavama koje su imale komentare pa su se oni koji sve gledaju kroz brojke uhvatili za to.

Običaj se poslije proširio i na Facebook i polako je zahvatio većinu objava. Kako je to spamerska taktika, oni ju i najviše koriste, pa bez oklijevanja blokiram svaku stranicu koju mi Facebook ubaci u timeline, a čija objava završava s "link je u prvom komentaru".

Na jednog takvog papagaja naletio sam i na Redditu. On je nadobudno napisao da je link u prvom komentaru, ali tamo algoritam malo drugačije radi pa je taj njegov link potonuo na dno komentara. Vjerujem da mu to više nije palo na pamet.

Oni koji u nadobudnom deliriumu snatre da će uhvatiti algoritam za jaja hvataju se za svaku dlačicu. Meni je takva praksa nasilje nad korisnikom. Umjesto da mu se odmah ponudi željeni sadržaj traži se koji klik više. Koju će iduća epidemija zahvatiti takve papagaje? Postoji li negdje Ministarstvo smiješnog surfanja koje već smišlja neku novu vratolomiju za korisnike? Podignite guzice, stiže njegovo veličanstvo algoritam.

I prije je bilo tih papagajskih praksi, a vjerujem da su se mnoge još i danas održale. Jedna od tih je bila "ne smijete linkati druge stranice jer tako prosipate Google juice". I tako smo imali članke koji govore o nečemu što postoji na webu, ali u članku nije bilo linka. Jer ne smije se prosipati juice. Još jedna praksa koja je išla na štetu korisnika.

Inače HTML znači Hyper Text Markup Language. Hyper text znači da je to tekst koji sadrži vezu na druge tekstove. Veza. Link. Kad čitam da je negdje nešto na webu očekujem da ću kliknuti na link.

Linkovi. Još jedna glupa praksa je išla u tom smjeru da se izgubio dobar običaj označavanja linkova, pa se onda plakalo da korisnici ne znaju prepoznati link i odjednom su svi naši portali počeli koristiti oblik kliknite OVDJE. Izgovor je bio glupi korisnik kojemu treba reći gdje da klikne jer ste prestali linkove označavati kao takve.

Nekad papagajske prakse imaju svoj povijesni razlog, pa iako je razlog nestao, papagaji i dalje ponavljaju svoj smiješan hod. Servisi za kraćenje linkova su se koristili za poruke gdje je ograničen broj raspoloživih znakova. Najviše se to koristilo na Twitteru koji je u početku imao mali broj raspoloživih znakova za objavu, a brojao je sve, pa i broj znakova u linku unutar objave. Kasnije su to izmijenili pa dužina linka sada ne smanjuje broj znakova raspoloživih za objavu. No neki naši tviteraši i dalje koriste te servise, najviše bit.ly. Ne vidim razlog za to. Ako imate neki portal, i želite objaviti link na članak, u interesu vam je da Twitter prikaže uobičajeni i očekivani Twitter card. To neće uvijek biti slučaj ako koristite neki servis za redirekciju. Neki to rade zbog praćenja broja klikova na članak, ali danas svaka bolja web statistika nudi tu informaciju. Naravno, ako koristite bit.ly za vaše objave na svim društvenim mrežama onda nemate tu informaciju u vašoj web statistici jer vam je za sve referer bit.ly. Šah, mat.

Korisnici su nepovjerljivi prema skraćenim linkovima jer ne znaju kuda vode, a iste se vrlo često koriste za preusmjeravanje na zloćudne web stranice. Problem može nastati i ako taj servis koji koristite prestane s radom ili ako je kompromitiran pa vaši linkovi odjednom više ne vode na vašu stranicu.

Algoritmi i prakse, za koje se misli da utječu na njih, postali su važniji od dobrog korisničkog doživljaja. Papagajima na ruku ide i to što su i korisnici postali papagaji. Pretpostavljam da je i Ministarstvu smiješnog surfanja u grbu papagaj. S crnim naočalama za slijepe i bijelim štapom. I vodi ga pas na kojem piše "algoritam".