Elonove zadnje igrarije s Twitterom utječu i na posjećenost ovog bloga, članak Kuda poslije Twittera? je dobio nove goste s Googlea koji traže alternativu.

Elonu je Twitter i dalje omiljena igračka, a njegovo ponašanje je poput onih razmaženka iz djetinjstva koji su jedini imali pravu nogometnu loptu pa su svojim zahtjevima iritirali ostalu djecu ili su namjerno odlazili kad je bilo najnapetije. Upravo tako je izgledalo njegovo uvođenje limita na broj poruka, čak i onima koji plaćaju Twitter. Iz sata u sat se povećavao broj raspoloživih poruka, a onda je dan kasnije osvanuo novi dizajn TweetDecka i najava da će se nakon mjesec dana početi naplaćivati. Kako još nije prošlo mjesec dana pitanje je što će se dogoditi, ali ubrzo se u novom TweetDecku pojavila opcija povratka na staro. Možda će stari ostati besplatan, ali tko zna, za par tjedana Elonu će stotine novih ideja proletjeti kroz glavu...

Već duže vrijeme TweetDeck je moj omiljeni način za korištenje Twittera. Nema reklama, kronološki prikaz poruka, informacije koje me zanimaju u dodatnim stupcima, sve što me zanima na jednom ekranu. Novi TweetDeck ide više smjeru Twittera, ima puno više šuma i nepotrebnih stvari. Twitter mi je omiljene društvena mreža upravo zbog sažetosti i mogućnosti konzumiranja više informacija u kratkom vremenu. Ako me nešto više zanima onda ću otvoriti thread, kliknuti na link.

Naplaćivanje TweetDecka bi značio i moj lagani pozdrav s Twitterom. Plaćanje mi uopće nije problem, već ionako plaćam hrpu online servisa od kojih neke tek sporadično konzumiram, ali stvar je principa i Elonove hirovitosti zbog koje je upropastio odličan servis.

Kao i svi ostali opet sam se malo aktivirao na Mastodonu, zapratio par novih ljudi, napisao par poruka. Neki često spominju kako je Mastodon prekompliciran. Da, početni odabir poslužitelja i nalaženje profila za praćenje je malo zahtjevnije, ali kasnije korištenje je jednostavno. Ono što meni nedostaje kod Mastodona je neki servis koji bi mi omogućio da lakše dođem do zanimljivih profila, neki imenik. Korisnici na Twitteru nisu skloni stavljati Mastodon link u opis profila, valjda se boje da će ih Elon izbaciti zbog toga. Čak ni Seth Godin, a ima Mastodon profil (@thisissethsblog@c.im).

I onda je Instagram izbacio Threads, ali kao ni Google Bard nije dostupan u Europi. Korisnici su navalili na servis pri čemu je vjerojatno veliku ulogu igrala i činjenica da je prijava moguća s Instagram profilom. Ono što je još zanimljivije je da nije moguće obrisati Threads profil bez brisanja Instagram profila što govori da je ispod haube ima dosta poveznica jednog i drugog servisa. Instagram koristi Django framework, a sudeći po objavi na Hacker Newsima i Threads koristi Django. Jasno, nije to standardni Django već verzija prilagođena njihovim potrebama. Misao koji mi se nametnula nakon te informacije je kako su Meti jednostavno odlučili uzeti Instagram kod i na temelju njega, na brzinu, napraviti novi servis po metodi štapa i kanapa (definicija Hrvoja T.). Neki dijelovi su ostali zajednički i zbog toga je nastao problem s brisanjem profila.

Ne vjerujem u Threads i ne bi ga koristio niti da je i dostupan kod nas. Kad kažem da ne vjerujem u uspjeh servisa mislim na to da ne vjerujem da će biti dostojna zamjena te da će ga ljudi koristiti na isti način na koji su koristili Twitter. Koliko vidim po nekim profilima, koje sam pregledao, ljudi ga koriste kao chat ili kao light Instagram.

Threads je utjecao i na Elona i Twitter i čini se da je malo zastao sa svojim genijalnim idejama pa moguće da će Twitter i dalje biti moguće koristiti na stari način. Ono što je smiješno je najava tužbe od strane Twittera prema Meti zbog krađe intelektualnog vlasništva. Jasno je da o nikakvoj krađi ne može biti ni riječi jer Twitter nije nikakva jedinstvena inovacija, sličnih servisa je bilo i prije njega, samo se dogodilo da je on uspio, a oni drugi nisu. Čak ni oni koji su, i tehnološki i s raspoloživim mogućnostima za korisnike, bili daleko bolji od njega.