Oni developeri kojima je ego veći od sposobnosti će zacijelo reći da taj Instagram i nije nešto posebno i da bi to oni napravili za tjedan dana. O tome piše i Don Dodge u članku I could build Instagram in a week. Zaista, kad jednom netko nešto napravi, kad pokaže put, onda se čini da je sve tako jednostavno. Najbolja rješenja su najjednostavnija, ali malo tko će uspjeti doći do tog jednostavnog rješenja jer će biti zadovoljan onim prvim koje radi ili ne zna stvari rješavati na jednostavan način.

Ali ponekad za uspjeh čak ni tehnologija nije važna. Najbolji primjer je Twitter. Njegovi microblog konkurentni su skoro svi redom imali veće mogućnosti (Pownce je jedan od najboljih primjera), ali na strani Twittera je bila sreća i okolnosti koje su se poklopile baš u tom određenom trenutku.

Karakteristično i za Twitter i za Instagram je da rade samo jednu stvar dovoljno dobro i dovoljno jednostavno. Twitter je čak doslovno primjenio Unix filozofiju koja kaže:

Write programs that do one thing and do it well. Write programs to work together. Write programs to handle text streams, because that is a universal interface.

Instagram je napravio to isto, ali umjesto teksta omogućio je ljudima jednostavno izražavanje uz pomoć slika.

Ono što Don ne spominje u članku, a što smatram glavnim tajnim sastojkom koji je omogućio uspjeh spomenutih servisa je ograničenje. Twitter je ograničio poruku na 140 znakova i natjerao korisnike da se izražavaju jasno i precizno. Ta preciznost nije bila važna u prvo vrijeme kad su korisnici pisali što sada radim (neki još uvijek koriste Twitter na taj način) već kad su počeli pisati što se događa. Da je Twitter ukinuo to ograničenje i korisnicima dozvolio duže poruke ubrzo bi izgubio svoj smisao.

Osim ograničenja na broj filtera Instagram je korisnike ograničio formatom. Slika može biti bilo kojeg oblika sve dok želite da je u obliku kvadrata. Neki drugi slični servisi omogućuju rezanje slike na različite načine, stotine filtera i još puno raznih iživljavanja na slikama. Prekomplicirano. Korisnika treba ograničiti. Treba mu omogućiti da radi samo jednu stvar i ništa više od toga. Naravno da to nije primjenljivo na sve aplikacije, ali za slučaj kad imate hrpu korisnika pokazalo se kao dobar recept.

Klasična greška kod developera je da zanemaruju potrebe korisnika i njihovo mišljenje. Kod izrade aplikacije često mjere prema sebi, a ne prema korisniku. I još su skloni postavljati ograničenja koje im uvjetuje njihovo poznavanje neke tehnologije. Ako radite servis za korisnike onda oni moraju biti mjera. Mogu mogućnosti nekog grida biti fantastične, ali ako on ne ispunjava korisnikova očekivanja onda ste promašili s njim. Treba prepoznati pravu korisničku želju i ispuniti ju. Flickr je u početku bio alat za MMOG, a onda je započeo svoju evoluciju u današnji oblik.

Važno pravilo je i da nema pravila. Ne dozvolite da vas obeshrabre zbog toga jer takva aplikacija već postoji, zbog toga jer imate loš poslovni model ili nemate poslovni plan na više od 100 stranica. Važnije je da doslovno ne kopirate postojeća rješenje već pokušajte biti bolji ili barem drugačiji i jednostavniji. I oku ugodni i upotrebljivi. Nije loša taktika da nađete neki servis koji je dobar, rješava određeni problem, ali je prekompliciran za upotrebu. Napravite lakšu inačicu tog servisa, s manje mogućnosti, ali upotrebljiviju, intuitivniju (Pinterest je zapravo image bookmarking servis kakvih ima na bacanje, ali pogodio je zlatnu žicu). Ovo je vrijeme kad se traži jednostavnost. Zašto Microsoft uvodi Metro sučelje? Zašto Mark gura Unity u Ubuntu? Apple je oduvijek težio tome. Ljudi ne žele brdo mogućnosti koje neće koristiti. Žele jednostavne alate za pojedine poslove.

P.S. Don kaže da Instagram Facebooku vrijedi milijardu dolara. Ja se ne bih složio s njime. Facebook je debelo preplatio Instagram. Vrijeme će to sigurno pokazati.