Jedna od odlika web 2.0 web servisa je da korisnici generiraju ogromnu količinu sadržaja. Kvaliteta tog sadržaja je dvojbena, ali ima ga u divovskim količinama. Siguran sam da većina čitatelja ovog bloga generira sadržaj po blogovima, raznim servisima za socijalu, pri čemu vrlo često dupliciraju sadržaj, ili unose ono što su već negdje drugdje unijeli. Žalac lijenosti neke bocne prije, neke kasnije, ali svi dođu (ili će doći) do trenutka kad se zapitaju da li bi mogli spremiti te svoje podatke ili prenijeti iz jednog servisa u drugi...

Nije mi čudno što je Scoble bocnut jer je njegova lista kontakata impozantna, a čak si ni manijak, poput njega, ne može dopustiti da ih sve ručno ponovno prenosi i preklikava. On je jedan od onih kojima limit od 5000 prijatelja u Facebooku nije dovoljan. U želji da svoje vidi koliko njegovih Facebook prijatelja ima na Plaxo servisu on je potjerao jednu skriptu koja je sakupljala imena, e-mail adrese i rođendane Robertovih prijatelja. Kako takav tip programa nije u skladu s pravilima, Facebook je disableao Robertov korisnički račun. Jasno da si ni jedan Facebook ne može dopustiti takav loš PR pa je ponovno aktiviran Robertov račun.

Pozitivno u cijeloj toj priči je što je Robert otkrio i svratio pažnju na DataPortability stranice. To je pouka i korisnicima da ne koriste one servise koji ne omogućuju spremanje (backup) i izvoz njihovih podataka. Koji od naših web 2.0 servisa (npr. blog servisi) omogućuju spremanje i izvoz podataka, a koji ne?

Nicholas Carr je pomaknuo kut gledanja i pita se Scoble: freedom fighter or data thief? Pitanje je opravdano jer Robert nije sakupljao samo svoje podatke. Među zanimljivim komentarima nalazi se i onaj Josha McHugha koji je svratio pažnju na svoj napis Should Web Giants Let Startups Use the Information They Have About You? Jedan od komentatora pita se da li će prenosivost podataka biti jedno od ključnih pitanja u 2008.?

Prenosivost i dostupnost podataka je ključno pitanje otkad postoji elektronička obrada podataka. I cijelo to vrijeme događale su se situacije da proizvođač aplikacije drži vlasnika podataka u šahu, da mu ne dozvoljava izvoz podataka iz svoje baze. Kontrola nad podacima omogućuje pružatelju usluge da lakše zadrži korisnika. Pitanje prenosivnosti podataka nije novi problem. Novo je samo okruženje u kojem se on pojavio. Novo okruženje donosi i nove elemente. Nekad su u igri bili vlasnik podataka, pružatelj usluga i ponekad drugi pružatelj kojeg je vlasnik želio angažirati. Sada se skoro bilo tko može ubaciti u tu igru. Web je otvorena bojišnica. I pazite da umjesto kradljivca na upucate vlasnika podataka.