PC Chip u novom broju piše i o gospodarstvu znanja i tome kako je broadband ključ konkurentnosti i efikasnosti. Naša Vlada nas svako malo iznenadi s nekim novim E projektom. Rekao bi čovjek da je sve lijepo i krasno, budućnost nam je svijetla da se sve bojite pogledati u nju u strahu da ne oslijepite.

Prošli tjedan (srijeda) poslao sam jednu e-mail poruku u Zabu i uputio sam pitanje uz pomoć odgovarajuće forme na stranicama HEP-a. Pitanje za Zabu odnosilo se na jednog klijenta i poruku o nepostojećem broju računa koju sam dobio pokušavajući uplatiti novac na njegov račun. Pitanje HEP-u odnosilo se na godišnji obračun koji baš i nije bio najjasniji, a na ispisu nisu bile navedene sve uplaćene rate. Danas je dan dospijeća za ratu koju bi trebalo uplatiti po tom obračunu. Ni s jedne adrese nije stigao nikakav odgovor. Bilo bi zgodno da imaju barem nekakav automatski odgovor tako da korisnik bude siguran da je njegov e-mail sjeo u odgovarajući pretinac.

Nakon što je prošlo 24 sata uputio sam mail i stranom korisniku računa u Zabi. Za dva dana (subota) je stigao odgovor u kojem oni potvrđuju da su podaci na njihovoj web stranici točni te da bi uplata trebala proći bez problema.

Danas je prošao još jedan radni dan, iz Zabe i HEP-a nema nikakvog odgovora. Problem s HEP-ovim obračunom je riješen direktno na šalteru, a izgleda da će isti rasplet biti i u slučaju Zabe. I to je naša konkurentnost i efikasnost. Preduvjeti za kvalitetniju i efikasniju komunikaciju s korisnicima postoje, ali izgleda da nema dobre volje.

Sumnjam da bi i dostava očitanja na HEP-ovim stranicama imala odgovarajući smisao. A mogla bi se složiti lijepa i krasna web aplikacija koja bi omogućila korisnicima da imaju uvid u svoje uplate i potrošnju, tako da bi se mogao promijeniti iznos pretplate ukoliko je to potrebno.

Bon jen, dva, tri

Išao sam predati zahtjev za kreditnom karticom u banku i dobio sam popravni jer trebam donijeti i BON 1 i BON 2 (ne stariji od 15 dana). Ako slučajno ne znate o čemu se radi provjerite na stranicama FINA-e. Zašto se još uvijek moramo igrati s papirima kad bi se ista stvar mogla riješiti efikasno uz pomoć nekakvog web servisa? Npr. obavijestim poslodavca da ću ići u banku koja će zatražiti provjeru boniteta, dođem tamo, banka zatraži provjeru koju je poslodavac već unaprijed odobrio, za nekoliko trenutaka svi podaci su na ekranu referenta koji dalje nastavlja sa svojim poslom. Zašto to nije tako? Možda zbog toga što je izdavanje informacija o bonitetu unosan posao. U nekim slučajevima se traži da ti bonovi nisu stariji od 5 dana. I sad zamislite da tijekom mjeseca morate predati nekoliko kompleta bonova za razne natječaje, kredite te za potrebe djelatnika.

FINA je inače vrlo ljubazna u svojim nastojanjima da vam proda ponešto iz svoje baze podataka. Mene je jednom kontaktirala njihova djelatnica koja je vidjela da na stranici lokalnog portala imam popis obrtnika s informacijama pa mi je ponudila otkup podataka i o ostalim pravnim subjektima. Bilo je riječ o ~1800 subjekata i vrtoglavoj cifri od ~40.000 kn (četrdeset tisuća kuna, da ne bi bilo zabune). Ljubazno sam joj odgovorio da mi je ta cijena malo prevelika s obzirom na to da je portal neprofitan te da na njemu ne zarađujem već samo gubim novce. Uslijedila je nova ponuda, ponuđen mi je samo popis subjekata s osnovnim podacima za ~3.000 kn (tri tisuće kuna). Ljubazno sam odbio i tu ponudu. O kakvim se podacima radilo? Pojedini poslovni subjekti imaju zakonsku obvezu predaje financijskih i statističkih izvještaja. Te podatke FINA će prodati svakome koji ima dovoljno novaca. Kompletna baza za samo 1.200.000 kn. Tu je odmah i jedna mala kvaka: navedi se da je baza u PDF formatu. Ako namjeravate te podatke importirati u neku normalnu bazu čeka vas mukotrpno parsanje PDF-ova. Nisu čuli za XML? Ili barem CSV. Ili je to namjerno tako?

Budući da postoji zakonska obveza predaje podataka, zar ne bi bilo logično da su ti podaci dostupni pod malo povoljnijim uvjetima?