Današnji MeritorMedia ICT Newsletter u uvodniku skreće pažnju na sektorsku studiju koja se bavi domaćom softverskom industrijom. Rašeljka se nada "kako je ovaj korak jedan ozbiljan korak ka shvaćanju informatike kao ozbiljne industrije". Ako u Ministarstvu još uvijek ne doživljavaju informatiku kao ozbiljnu industriju onda trebaju svi objesiti fotelje o klin i otići u neko zaostalo selo u zaostalu zemlju da pronađu sebi ravne. Birokracija besmisla još uvijek je kod nas dovoljno jaka pa Rašeljka navodi činjenicu da je "to isto Ministarstvo odbijalo informatičke (dapače softverske) kompanije prilikom traženja poticaja za razvoj proizvoda, jer kako su rekli birokrati odrasli u doba industrijske revolucije, softver nije proizvod." Dobro došli u Hrvatsku, zemlju potemkinovih političara i naivnih glasača koji gutaju privid mirisa u zraku...

Ja sam prije dvije ili tri godine tražio sredstava za jedan svoj mali projekt proizvoda kakvog nema na domaćem, ali koliko sam vidio niti na europskom tržištu (postoje slični proizvodi na američkom tržištu). Iako je programska podrška činila tek pola proizvoda ipak je za njezin razvoj trebalo odvojiti veliku većinu sredstava koja su bila potrebna za izvedbu prototipa. Razni poticaji su se mogli dobiti za razne stvari, ali ulaganje u razvoj programa je za državnu administraciju (koja je trebala odobriti poticaj) nepostojeća i valjda besmislena kategorija. Rizične investicije kod nas još uvijek nisu regulirane zakonom pa ih i nema.

Da li je spomenuta studija dašak novoga vjetra? Brzo isčitavanje dalo je naslutiti da se ova studija malo razlikuje od ostalih sličnih dokumenata koje produciraju Vlada i njezini uredi. Kako sam ovdje na blogu već više puta pisao o sličnim temama, malo ću se detaljnije pozabaviti studijom i donijeti praktični osvrt u više nastavaka. Tek toliko da vas ne zadavim predugim tekstom...

NKD

Nacionalna klasifikacija djelatnosti je naslijeđena i potpuno neodgovarajuća za nove djelatnosti koje se javljaju. Predmet studije je podsektor 72.2 "Razvoj i pribavljanje programske opreme". U tom podsektoru nisu navedeni svi proizvođači i trgovci programima, a u njemu ima i dosta firmi koji se time uopće ne bave. Prokletstvo NKD-a je to što se prilikom registracije firmi registrira sve i svašta pa službena statistika firmi po NKD-u uopće nije odraz pravog stanja. Moj susjed ima firmu koja ima registriran i 72.2 podsektor, ali u životu nije isprogramirao ni vlastiti video da mu snimi tekmu u vrijeme kad nije doma.

Prema studiji u Hrvatskoj ima 810 tvrtki u 72.2 podsektoru od čega se tek 20% bavi djelatnostima koje dodaju vrijednost u sektoru razvoja softvera. Tek 20% njih stvarno razvija softver što daje broj od 32 firme. Stvaran broj firmi (a i obrta) koji se bave razvojom softvera je znatno veći. Velik broj njih je registriran samo u sektoru 72, a ima i nekih koji se uopće ne nalaze u informatičkim sektorima.

Neodgovarajuća klasifikacija djelatnosti onemogućuje pouzdane analize. Iako to nije najvažnija stvar, Vlada bi se trebala potruditi da se NKD ažurira u skladu s novim djelatnostima.

Preskupa radna snaga?

Zadnja točka u predgovoru studije govori o tome kako Hrvatska ima obrazovane kadrove programera i projektanata, ali da su njihove prevelike plaće nedostatak u odnosu na konkurenciju iz Kine, Indije, Bugarske ili Rumunjske. Da, istina je da su naše plaće veće nego njihove, ali...

Programiranje i projektiranje je kreativan posao. Tu baš ne možete tako lako podvući crtu i ocijeniti nečiji doprinos ili produktivnost. Na 35. stranici studije spominje se podatak o plaći programera početnika (4,000-4,500 kn) i iskusnijeg programera (7,000-8,000 kn). Naoko jednostavnom računicom moglo bi se zaključiti kako je iskusni programer dva puta produktivniji od početnika?! Ili da je isplatljivije zaposliti dva početnika nego jednog iskusnog programera? Greška. Iskusan programer će biti nekoliko puta produktivniji od početnika. Neki strani autori spominju činjenicu da je iskusan programer i do 10 puta produktivniji od početnika. Samo što obično nema i 10 puta veću plaću već se uglavnom mora zadovoljiti samo 2 ili 3 puta većom plaćom.

Da li su onda naše 'velike' plaće nedostatak? Ili je naša prednost u kvalitetnim ljudima? Dragi političari, zaboravite strategiju po kojoj ćemo konkurirati jeftinijom radnom snagom. Naša strategija treba biti inovacija i kvaliteta. To su stvari koje su na cijeni i koje se plaćaju. To je ono što nas može podići i izdvojiti od ostalih prosječnih zemalja. Samo što je klima kod nas vrlo nepogodna za inovaciju i kvalitetu. Posao dobijaju podobne i 'sposobne' firme bez obzira na kvalitetu. Pri tome masno naplaćuju proizvode koji negdje drugdje možda ne bi našli kupca i da se besplatno dijele. Zahvaljujući takvom maćehinskom odnosu, kao jedina šansa poštenim i sposobnim projektantima i programerima ostaje strano tržište. Problem je jedino u tome što za razvoj bilo kakvog ozbiljnog projekta treba najmanje godina dana (taj podatak spominje i studija), a vrlo su male mogućnosti da takvi perspektivni projekti pronađu i pribave potrebna sredstva.

...nastavak slijedi...