Radikalni Zvone je na Pollitici napisao njemu svojstveni post u kojem se pita Hoće li Zoran Bohaček uspjeti "trgnuti" e-Hrvatsku, a usput doznajemo da je i Zvone član povjerenstva za uvođenje e-Računa. Zvone spominje i par desetaka sati programiranja čime naglašava činjenicu kako su potrebne male promjene na postojećim poslovnim aplikacijama jer se sve svodi na ispunjavanje jednog XML dokumenta. Navodno je Hrvatska udruga banaka već napravila takav e-HUB XML obrazac. Čudi me kako je Zvone zaboravio spomenuti da FINA i HUB već rade na projektu e-Računa i da je jedan od ciljeva sporazuma i dogovor o njegovoj cijeni. Bilo bi apsurdno da dobijemo službene pružatelje usluge e-Računa, treba stvoriti odgovarajući zakonski okvir za sve, a ne da se izdavanje računa optereti još jednim nametom. Nadam se da učesnici u projektu nisu išli izmišljati toplu vodu već da su pogledali postojeća rješenja i uvažili EU smjernice kako ne bi za par godine morali sve ponovno mijenjati.
Ali ono što mene smeta u svim tim najavama raznih e-projekata je što nikako da dođe na red najvažniji preduvjet za konzumiranje e-usluga. A to je elektronički identitet, e-id ili e-iskaznica kako je nazvana u Strategiji razvoja elektroničke uprave u RH od 2009. do 2012. godine. Baš me zanima kako su e-Hrvati zamislili podnošenje godišnje porezne prijave, koja se stalno najavljuje, bez mogućnosti da se identificira podnositelj? Ili će se u obveznicima ponuditi web verzija DOH obrasca koji će se ispuniti, isprintati i onda slati poštom?
Dobar primjer implementacije takvog elektroničkog ID-a je Estonija. Zahvaljujući njemu u Estoniji možete registrirati tvrtku iz vlastitog doma za samo 12 minuta. U Hrvatskoj bi bili jako sretni da to možete napraviti za isto toliko dana. Ono što je važno kod estonijskog ID-a je da ga mogu koristiti svi, a ne samo tijela državne uprave. Svi mogu pružati online usluge koji će za identifikaciju koristiti e-ID. Njegova uloga je da svim građanima omogući jednostavnije i brže korištenje usluga javne uprave i šire. S našim e-uslugama nikako se ne mogu oteti dojmu da njima nije cilj olakšati posao građanima već sve vodi tome da država ima veću kontrolu, a za korištenje nekih e-usluga morate imati i mazohističkih sklonosti zbog lakoće i jednostavnosti korištenja.
ID u Estoniji omogućuje i Internet glasovanje. Pretpostavljam da ne bi bio problem da se e-ID iskoristi za online referendum. Zamislite da hrvatski državljani imaju e-ID. NATO na referendum bi u tom slučaju puno lakše i u naznačenom vremnu sakupio potreban broj potpisa. Ups...e to se zacijelo ne bi dopalo vladajućoj garnituri. Kad oni malo razmisle o blagodatima koje bi im mogla donijeti implementacija ID-a na estonijski način zacijelo će projekt e-iskaznice pospremiti još dublje u ladicu. U spomenutom dokumentu Strategije razvoja e-iskaznica je planirana kao pilot projekt za 2010. godinu. Uopće me ne bi začudilo da se isti odgodi, ili da, u najboljem slučaju, dobijemo kilavu implementaciju koja će pokrivati jednu i pol uslugu i biti veliko veselje za mazohiste.
Ne bi trebalo miješati e-Račun i e-iskaznicu. To su dvije potpuno različite stvari.
e-Račun je usluga koju dogovaraju banke i FINA. Ne radi se o novčanoj transakciji (one bi se odvijale na potpuno isti način kao do sada) nego o specifičnom načinu dostavljanja klijentima koji ih kasnije plaćaju (ili ne plaćaju, to je njihoa odluka). U tom smislu, naziv "e-Račun" je potpuno promašen, ispravno bi bilo "e-Nalog".
A, što se tiče nameta - on će postojati ovako ili onako. Zakon to ne može izbjeći i zato bi bilo glupo da uopće pokušava. Jer, može od poslovnih subjekata tražiti da ga ne naplaćuju, ali onda će se desiti da će oni o zaračunati u cijenu usluge i opet je tu, ali skriven. Ono što, eventualno, može biti problem je FINA kao jedini pružatelj te usluge, ali nisu banke baš toliko naivne kao što neki komentatori na pollitici misle ;)