Dijete je u ponedjeljak dalo bris grla. Kako u Gorici nema odgovarajućeg laboratorija nalazi su poslani u Zagreb. Jučer su nalazi bili gotovi, ali se mora čekati utorak jer tek tada ide skupna pošiljka nalaza natrag u Goricu. Zvali smo u laboratorij, ali oni ne žele pročitati rezultate, a o faksiranju istih nema niti govora. Sutra će netko otići po njih jer ne možemo čekati do utorka. Jer ako nalazi stignu kasnije, a doktorica radi ujutro onda će dijete tek u srijedu moći s njima kod doktorice...Koliko je to dana?

Eto idealne situacije u kojoj bi informatizacija zdrastva pomogla da liječenje bude brže i učinkovitije. Nakon završenih pretraga nalazi bi putem Interneta mogli doći do doktorice koja bi na temelju njih napisala recept koji bi u digitalnom obliku došao u ljekarnu, a roditelji bi podigli lijek. Svi u tom nizu uštedjeli bi određenu količinu vremena, a dijete bi dobilo lijek nekoliko dana ranije. I zašto bi sad netko kočio informatizaciju zdravstva?

Jedna vijest od prije dva i pol mjeseca:

Projekt osmišljen još prije četiri godine

Projekt informatizacije zdravstva, jednostavan poput bankovnog sustava, dovršen je prije četiri godine.
Predviđeno je da bi uz pacijente i liječnici imali pametne kartice, a svi bi podaci bili na središnjem serveru u realnom vremenu. U takvom bi se sustavu znalo tko, što i koliko radi te koliko troši. Možda je to razlog što se primjena odgađa, a zdravstvo gubi milijarde kuna.

A u tom zecu leži grm!!! Umjesto da se razmišlja o dobrobiti pacijenata čuva se nečija guzica, a vjerojatno u cijelom sistemu ima puno onih koji imaju putra na glavi i kojima odgovara sadašnje stanje. Od onih na najvišim pozicijama do liječnika opće prakse. PC Chip je pisao (prosinac 2005.) o horroru nazvanom Informatizacija hrvatskog zdrastvenog sustava pod naslovom Politika opstruira informatizaciju. O SF-u zvanom INTERNETIZACIJA SUSTAVA PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE još je 2002. pisao Mr. sc. Ranko Stevanović, ali koliko vidimo, po stanju u našem zdrastvu, to će još dugo ostati samo SF.

Dijete putuje na more. Ukoliko će tamo zatrebati usluge zdrastvene zaštite lokalni liječnik neće imati uvid u njegov zdrastveni karton. Da je provedena informatizacija zdrastva za njega to ne bi bio nikakav problem. Ako mu baš ne bi nešto bilo jasno onda bi mogao razgovarati s djetetovim pedijatrom uz pomoć telekonferencije. Sve to danas nije SF, to je mogla biti uhodana procedura da 'viši interesi' nisu zaustavili informatizaciju.

Umjesto e-zdravlja jedino što imamo je e-bolest.