Predviđanje prošlosti [2000.07.22]
Naletio sam u knjižnici na knjigu Billa Gates-a: "Poslovanje brzinom misli" (u orginalu: "The Speed Of Thought") pa nisam mogao odoljeti a da ju ne posudim. Bez obzira na to voljeli ga
ili ne, ne možete ignorirati mišljenje najbogatijeg čovjeka na svijetu.
Prva stvar koja mi je zapela za oko je kratak tekst s korica gdje se spominje Billova vizija. Vizionar? Ne bi se baš moglo reći, on je ponajprije pragmatičar, vizionar sigurno nije. Kako taj epitet dati čovjeku kojemu se više puta prigovarali da predviđa prošlost?! Microsoft je vodeća firma u programskoj industriji, ali vodeća je po utjecaju i tržišnom udjelu, ali nipošto ne po novim tehnologijama i inovacijama. Od prve verzije MS DOS-a MS je uzimao (kupovao) gotove proizvode, protokole, standarde, obrađivao ih i mijenjao na svoj način i vraćao na tržište. Zašto nije poštovao postojeće standarde? Zato jer mu ne odgovaraju otvoreni standardi koje svi podržavaju već korisnika veže za sebe i on je osuđen na korištenje MS proizvoda.
U svojoj knjizi Bill nam sugerira da se sve vrti oko Interneta, a Internet je sve. Malo čudni obrat za čovjeka koji još 1995. Internet nije smatrao pretjerano važnim. Jasno da to sad neće priznati, ali to nam dovoljno govori o tome koliko daleko seže njegova vizija. U knjizi nam Bill otkriva da im Internet nije bio prioritet, ali da je bio na 5.-6. mjestu te da su 1995. u prosincu imali "Dan internetske strategije" (btw, čini mi se da se i naš Velimir Srića inspirirao ovom knjigom kod izrade "naše" strategije, a u znak zahvalnosti učinilu mu se da bi bilo dobro Billu dati barem jedan otok). Što ih je navelo da promijene prioritete? To što je informatička štampa za događaj godine proglasila Internet, a ne izdavanje Windows 95 operativnog sistema.
Piše da su još 1991. zaposlili stručnjaka za "internetsko umreživanje". Ne sumnjam u to, jer u svim velikim firmama imate ljude i timove koji su zaduženi i za stvari koje naizgled nemaju izgleda na uspjeh, ali za njih se odvajaju sredstva "za svaki slučaj" ukoliko nešto od toga zaživi. Tako da ne možemo govoriti o smišljenoj strategiji nego samo o jednom malom, uobičajenom djeliću velike firme. Koliko je sve to bilo ozbiljno govori i događaj kada je dežurni vatrogasac skoro zatvorio MS Web site jer je kablovinje koj je vodilo do njega bilo zaljepljeno samoljepljivom vrpcom i nije mu izgledalo sigurno.
Bill priznaje i to da poticaj i reakcija na širenje Interneta nije došao od njega ili od rukovoditelja nego od entuzijasta među niže rangiranim djelatnicima. Ali on je posredno zaslužan za to jer je njegov odnos prema svojim djelatnicima stvorio takvu situaciju gdje su oni imali utjecaja na odluke rukovodstva i usmjerili su razvoj u pravom smjeru. Bill kaže su zaostajali za konkurentima ali "naša vještina i kreativnost pomogli su da ih stignemo". Ja bih dodao i novac.
Knjiga je Microsoft obojana (tj. obojana je u crno ali to je subjektivan dojam :)), ali bez obzira na to korisno ju je pročitati. Billovi suradnici su proučili brdo poslovne literature, može se izvući nekoliko korisnih zaključaka, prijedloga, imate primjere iz prakse (mada će vam ti primjeri u Lijepoj Našoj slabo koristiti), preskočite nebuloze i to je to. Jer ovo nije knjiga o tome koji je OS bolji nego knjiga o poslovanju, a to Billu ide i više nego dobro.
