Ubuntu distribuciju koristim još od prve inačice 4.10 (Warthy Warthog) koja je, kao što se iz imena može i vidjeti, objavljena još u listopadu 2004. godine. Koketirao sam i s drugim distribucijama tijekom vremena, obično bi neke male distribucije instalirao na starija računala, ali Ubuntu je bila primarna distribucija koju sam koristio na glavnom stolnom računalu, na poslužiteljima, na radnim računalima. Unatoč problemima i nekim propalim pokušajima (sjeća li se netko Unity desktopa?) Ubuntu je bio dorađen, s jasnim razvojnim ciklusima i izdanjima (LTS - long term support je bio idealan za produkcijska računala s dugogodišnjom podrškom) i dobrom podrškom za izvođenje nekih aplikacija koje se obično nisu nalazile zapakirane u osnovnoj distribuciji.

Ubuntu je krenuo rješavati i problem tih aplikacija koje je nekada trebalo kompajlirati, instalirati dodatne libove i zbog kojih bi obično prije ili kasnije završili s paklenim međuovisnostima i distribucijom koju je bilo teško održavati i nadograditi. Rješenje se zvalo Snap. Ideja je odlična - univerzalni paketi koje je moguće instalirati bez da se rasturi distribucija. Konkurencija nije mirovala pa smo dobili i Flatpak i AppImage. Možda je Ubuntu ekipa trebala više surađivati s drugima, ali čini mi se da je od navedenih rješenja njihovo najgore.

Snap paketi su dosta spori za instalaciju, imaju neke svoje ovisnosti i dodatne pakete koji počinju raditi probleme, nove inačice se instaliraju automatski, ali stare ostaju prisutne pa je potrebno ručno čistiti. Meni je najviše smetalo što je svaka aplikacija mountala loopback device pa je mount lista bila puna smeća. Stupanj izolacije od ostatka korisničkog sistema je nudio previše problema, gnjavaže i iritacije nego što je bilo koristi od svega toga. Dosta korisnika je odustalo od snap inačice Firefoxa i pronalazilo način da instalira normalnu verziju.

Prvi put nakon dugo vremena nisam napravio nadogradnju na 23.04 inačicu distribucije već sam čekao. Na novi laptop instalirao sam VectorLinux jer mi je Mint, koji je došao na njemu, bio malo previše izgužvan. VectorLinux se bazirao na Ubuntu distribuciji, ali bez snap smeća. Upotrebljivo.

Nadogradio sam svoje stolno računalo, stavio novi disk i odlučio da gore ide i nova distribucija. VectorLinux je imao nekih problema s fontovima i nekim restricted paketima pa sam odlučio probati Pop!_OS. Za razliku od izgužvanog Minta Pop!_OS je lijepo sređen s jako ugodnim korisničkim iskustvom. Pop!_OS je i anti-snap, a raspoložive aplikacije proširuje s flatpak paketima. Do sada sam vrlo rijetko koristio grafičke alate za instalaciju paketa i uglavnom sam se pouzdao u standardne alate iz komandne linije. Pop!_Shop me iznenadio, vrlo je ugodan za korištenje, a za dosta popularnih aplikacija korisniku nudi da li želi instalirati .deb ili flatpak inačicu. Popularnije aplikacije su već dostupne u njemu pa nije potrebno dodavati posebne repozitorije - mene je razveselilo da su Sublime Text i Sublime Merge već tu. Najveći nedostatak Pop!_Shopa je što ne pokazuje više detalja prilikom instalacije paketa, ali s time za sad mogu živjeti.

Pop!_OS se bazira na LTS inačici Ubuntu distribucije, što znači da je pod haubom Ubuntu 22.04, ali dobro ugođen. Nakon što sve posložim idući korak je instalacija te distribucije na laptop, tu bi se mogao vrlo dobro snaći, zanimljiva je podrška za touchpad.

Nakon dva dana korištenja čini mi se da Pop!_OS neće biti kratkotrajni izbor, moglo bi to biti dugo druženje, ali vrijeme će pokazati...