Danas se održava #VladaUP, otvoreni razgovor o planovima i projektima Vlade RH u razvoju informatizacije i digitalnog društva. Nastupom na društvenim mrežama Vlada je dobila simpatije njihovih članova, ali meni se čini da je taj nastup organiziran upravo zbog stjecanja tih simpatija, a ne zbog toga što će neki ministar poslušati što govori neki tviteraš. Predsjednik Vlade ne smatra potrebnim poznavati ljude iz trećeg ešalona, zar mislite da će do vašeg mišljenja držati?!

U hvatanju simpatija Vladin e-tim naglašava ono što bi se ciljanoj publici moglo svidjeti. Tako je brojač simpatija skočio kada je spomenuto da će se uvoditi otvoreni kod gdje god je to moguće. Program Vlade RH za mandat 2011.-2015. spominje otvoreni kod, ali već u slijedećoj rečenici rade grešku u koracima i spominju besplatni softver. Ako im nije jasno zbog čega se ne može staviti znak jednakosti između otvorenog koda i besplatnog softvera onda sumnjam u tu njihovu strategiju. Na kraju će se sve svesti na poneki novi CMS, možda na zamjenu Microsoft Office paketa LibreOfficeom, ali samo niže rangiranim činovnicima...

Još jedan problem s terminologijom koju kao papagaji ponavljaju naši političari je transparentnost. U spomenutom planu se ona ponavlja daleko više nego riječ otvoreno. Zašto umjesto transparentan ne upotrebljavaju riječ providan? Kad govore o transparentnosti ja zamišljam stakleni izlog u kojem možemo vidjeti ono što nam političari žele prikazati, ali ne možemo ništa s time. Niti pobliže pogledati, niti uzeti u ruke, niti obraditi... Možete to slikati mobitelom, ali pitanje je koliko će se na toj slici vidjeti?! Volio bih da se više koristi riječ otvoreno i sve ono što ona sa sobom nosi.

I tu dolazimo do onoga što je puno važnije od otvorenog koda, a to su otvoreni podaci. Vladi predlažem da u svoj plan pod hitno ubace usvajanje 8 načela otvorenih, javnih podataka. Sve što bi napravili s IT-em pada u vodu, ako podaci opet ne bi bilo javno i lako dostupni.

Načela otvorenih, javnih podataka

1. Cjelovitost - svi podaci su javno dostupni


2. Izvornost - podaci se prikupljaju na mjestu gdje nastaju, moraju biti što detaljniji, u neizmijenjenom obliku


3. Pravovremenost - podaci su dostupni što je prije moguće kako bi se očuvala vrijednost podataka


4. Dostupnost - dostupnost podataka se mora omogućiti što širem krugu korisnika za što širu primjenu


5. Mogućnost automatske obrade - podaci moraju biti strukturirani na način da je automatska obrada uz pomoć računala moguća na što jednostavniji način


6. Bez diskriminacije - podaci su dostupni svima, bez potrebe za bilo kakvom registracijom


7. Slobodni formati - podaci su dostupni u slobodnim formatima na kojima nijedan entitet nema isključivu kontrolu


8. Bez licence - podaci ne smiju podlijegati nikakvim autorskim pravima, patentima i ne smiju biti zaštićeni zaštitnim znakom ili poslovnom tajnom. Umjerene mjere privatnosti, sigurnosti i privilegije mogu biti dozvoljeno ukoliko je to opravdano prirodom samih podataka.

Najbolji primjer gdje se krši velika većina ovih načela je Elektronički oglasnik javne nabave. Podatke možete slobodno gledati u On-line popisu objava, ali možete zaboraviti na neku napredniju pretragu (za to može poslužiti Vjetrenjača). Popis objava je iz nepoznatih razloga ograničen na zadnje dvije godine. Što ako je sklopljen okvirni sporazum koji se može sklopiti na razdoblje od četiri godine (a iznimno i duže)? Onda imamo važeći sporazum koji više nije javno dostupan. Sumnjam da je to ograničenje tehničke prirode, prije će biti da je to politička odluka. Kod javne nabave otvaranje ponuda je javno. Bilo bi puno otvorenije kad bi elektronički oglasnik omogućio uvid u ponude koje nisu prihvaćene. To bi mogućnost manipulacije ipak donekle smanjilo.

Pitanja za #VladaUP:

1. Imaju li u planu donošenje ovih ili jako sličnih načela?


2. Hoće li ukinuti postojeća ograničenja na Elektroničkom oglasniku javne nabave i objaviti cjelovite podatke?