Tamo negdje prije osam godina, nakon izlaska prve inačice Ubuntu distribucije, napisao sam post u kojem sam ispravno predvidio (požderite se vi profići iz Gartnera i sličnih prodavaonica magli koji prognoziraju ono što im se plati) da će ta distribucija postati jedan od glavnijih igračna na Linux sceni. Jednostavno, svi sastojci za dobar Linux desktop bili su tu.

Izdanja s oznakom LTS bila su odlična za računala koja dugo niste željeli reinstalirati. Baš sam neki dan zamijenio 10.04 na jednom starijem laptopu. Čini mi se da je isti došao s 8.04 inačicom (DELL je na svoje laptope stavljao Ubuntu), predložio sam vlasnici da ne gazi, tu za nju čudnu biljčicu, piratskom inačicom Windowsa. I danas mi je zahvalna i s gnušanjem odbija prijeći na OS kojeg vrte svi ostali članovi njezine velike obitelji. Razlog je jednostavan, nema problema s računalom već se može koncentrirati na ono za što joj služi računalo, na rad.

Sada na na njemu vrti Ubuntu 12.10. Nekada bi, nakon završetka instalacije, prva stvar koju bih napravio na novoinstaliranom računalu bila apt-get install ubuntu-restricted-extras. Vremena su se promijenila. Sada je prva stvar koju radim dodavanje ppa:gwendal-lebihan-dev/cinnamon-stable u izvore paketa. Dao sam šansu Unityju, ali stvari predugo stoje na mjestu i Cinnamon je puno bolje rješenje.

Unity je donio par dobrih i inovativnih rješenja, ali ostvarenje je loše, a cijeli projekt pati od bolesti koje ne bi očekivali od projekta otvorenog koda. Ono što meni od prvog dana nedostaje je mogućnost podešavanja, prilagođavanja. Nije me mučio ni nedostatak sučelja već činjenica da nema jednostavne, čovjeku čitljive datoteke za konfiguraciju. Ono što je najgore ni danas stvari nisu ništa bolje, za bilo kakve promjene morate imati instalirane nekakve alate treće strane. Indikacija da nešto nije u redu je nedostatak proširenja za Unity (osim raznih leća). Nije prihvaćen od developera i za to postoje opravdani razlozi.

Zajednica je blagoslov i prokletstvo za otvoreni kod. Po onoj staroj da puno babica znači kilavo dijete. Mark Shuttleworth je tu odigrao odličnu ulogu (osim financijske) jer je donosio odluke, a često open source projekti zapnu zbog toga jer odgađaju donošenje ključnih odluka jer se zajednica ne može dogovoriti.

Zadnje dvije godine očito je da Mark donosi pogrešne odluke. Čemu Ubuntu na tabletima i pametnim telefonima? Umjesto da se fokusiraju na razvoj kvalitetnog desktop OS-a, oni ga optimiziraju za uređaje na kojima teško da će uhvatiti. 14.04 LTS bi trebala biti ta kritična inačica. Sumnjam da će biti. Ono što mu nedostaje je podrška proizvođača tih uređaja, oni trebaju biti spremni da na njih stave Ubuntu. Možete li naći barem jedan jeftini kineski uređaj na kojem je Ubuntu? Druga važna stvar su aplikacije. Klasične desktop aplikacije uglavnom ne funkcioniraju na uređajima na dodir tako da neće biti prevelike koristi od postojećeg repozitorija. Ono što bi moglo proći je Ubuntu for Android, ali ne vidim neki pomak u tom projektu.

12.10 inačica prilikom skidanja vam nudi priliku za donaciju. Linux korisnici su spremni donirati i kupovati, ali samo ako točno znaju što kupuju. Mark bi trebao priznati da je možda pogriješio i među stavke za donaciju ubaciti i 'Pokopaj Unity'. Neki bi ljudi platili samo za to.