Dnevnik.hr je objavio prilog, a vijest su kasnije prenijeli Rep.hr i Netokracija i dodali pokoju mrvicu.

Prva sporna činjenica je odluka da će se koristiti Motorola Xoom tablet. Rep.hr navodi izjavu ravnatelja CARNeta da je proveden natječaj. Na popisu objava stvarno postoji poziv na nadmetanje s opisom Tablet računala za potrebe CARNet-a. Ono što jako čudi za ovakvu jednu nabavu da nema nikakve detaljne specifikacije uređaja koji se traži. Obično je ona navedena u dodatnim dokumentima uz objavu, ali uz ovu objavu nema ničega. Kratak opis predmeta nabave nije ništa duži od opisa nadmetanja. Tako da ne možemo dokučiti po kojem su se kriterijima odlučili za baš taj tablet?!

Ako će on služiti samo za spomenutu web aplikaciju i ako bi se u idućih par godina nabavljalo nekoliko tisuća takvih uređaja onda je bilo bolje da su se odlučili za jeftiniji, manji i lakši uređaj. Ovako izgleda kao da je glavni kriterij bio najveća cijena. Zaživi li spomenuti projekt onda bi u masovnoj nabavi trebalo nabaviti prikladniji uređaj, a budući da se radi o web aplikaciji to ne bi trebao biti nikakav problem.

Netokracija piše da na projektu rade 3 programera koji će do rujna imati spremnu PHP aplikaciju za testiranje. Sadašnja tablet računala imaju jako dobru podršku za HTML5 tehnologije tako da bi radije vidjeli rješenje koje bi omogućilo i offline rad (jer veza će puknuti baš onda kada je najviše trebaju) i kasnije sinkroniziranje podataka s glavnom bazom. Ako nema tih mogućnosti onda imamo drugu spornu činjenicu.

3 programera i 6 mjeseci možda izgleda dovoljno, ali siguran sam da nije. Nigdje nema spomena o tome da je tom programiranju prethodio rad X stručnjaka koji su X mjeseci analizirali i izradili projekt. Ako je početak projekta čin programiranja onda ni odlični programeri neće izvući projekt o kojem ne znaju dovoljno.

U komentarima na Dnevnik.hr i Rep.hr javio se i Vladimir Škopljanac koji kaže da je njegova tvrtka izradila besprijekoran internet školski dnevnik koji smo besplatno poklanjali školama. Klik na njegovo ime će vas odvesti na članak u Slobodnoj Dalmaciji gdje možete pročitati koji je njegov poslovni model (naplata roditeljima za pristup). Ima dosta tvrtki u Hrvatskoj koje s državnim i javnim institucijama posluju na taj način da poklanjaju programe (ili ih prodaju za male svote), kasnije šalju račune samo za održavanje.

Ministarstvo nije trebalo prihvatiti ni ponudu Vladimira i njegove tvrtke niti projekt CARNeta. Trebalo je organizirati javnu raspravu, tražiti stručna mišljenja, recenziju struke i tek nakon toga raspisati natječaj s jasno definiranom specifikacijom na kojeg bi se mogao javiti bilo koji pravni subjekt koji zadovoljava uvjete. Ovako sve miriše na još jedan #fail.