O problemima s e-maticom već svi sve znaju. Simptomatično je to što ministar Fuchs pokušava okriviti sve moguće (profesori su krivi jer se žure na more, a ne govori kako je išla okružnica da se prije srijede ne unose podaci), radi neuobičajene iznimke (učenici se bez svjedodžbe mogu prijaviti u srednje škole), a ne dozvoljava nijednu kritiku na račun onoga što je stvarno zakazalo (informatičko rješenje naplaćeno 5.000.000 kuna). Tako da se stvarno možemo zapitati da li je točan puni naslov ministarstva kojeg je naveo jedan komentator na portalu Večernjeg lista: Ministarstvo za King ICT, znanost, obrazovanje i šport.

Kolege blogeri su se već osvrnuli na taj slučaj (Nešto je trulo u državi Hrvatskoj 2 (e-Matica MZOS), Zašto je e-Matica loša?, Farbanje informatičkih tunela) i tu se nema što puno dodati ili oduzeti. Na web stranici savjest.com je prije dva mjeseca objavljen članak Kako je King ICT u poslovanju s državom osvojio 6 ugovora u 24 sata koji je pravi prilog komentatoru koji navodi kako se stvarno zove nadležno ministarstvo.

Oni koji su radili e-maticu su imali tu nesreću da zbog velikog broja korisnika u kratko vrijeme njihov loš posao postane svima poznat. Ono što nije dobro u cijeloj priči s velikim i vrijednim informatičkim projektima, koji se rade za javnu i lokalnu samoupravu te javne institucije, je činjenica da je e-matica klasični obrazac kako se projekti odrađuju. Podobne firme odrađuju loše kvazi-projekte za prevelike novce.

Razlozi koji su doveli do takvog stanja u informatiziciji našeg javnog sektora mogu se preuzeti iz članka Miroslava Dragičevića Aktiviranje državne imovine u turizmu (objavljen u Globusu, prenesen na blogu Nenada Bakića)...

Hrvatska još uvijek muku muči s izgradnjom vrijednosnog sustava na principima europske uljudbe. Marginalizacijom znanja, rada, poštenja, transparentnosti i zdrave konkurencije Hrvatska se dovela na razinu niske produktivnosti, visokog duga, niske zaposlenosti i visokih fiskalnih opterećenja.

Zaboravite na znanje koje je potrebno za kvalitetnu izradu nekog projekta, zaboravite na pošten rad, transparentnost i zdravu konkurenciju i dobili ste okruženje u kojem nastaje prosječan informatički projekt za nekog od proračunskih korisnika.

Vjerujem da bi za polovicu novca, kojeg sada za informatičke projekte odvajaju proračunski korisnici, imali bolja i kvalitetnija rješenja samo kad bi se oni radili na principima otvorenosti i zdrave konkurencije.

Slijedeći veliki e-fijasko mogao bi biti vezan uz e-recept i zdravstvo bez papira. Svi potrebni sastojci su tu...veliki državni projekt, veliki broj operatera (medicinsko osoblje) i korisnika (pacijenti).

Ono bez čega ne bi smio proći nijedan veći informatički projekt, koji se financira iz proračuna, je nezavisna recenzija struke. Najbolje je da se definiraju vrijednosni razredi, slično kao i u sustavu javne nabave, na osnovi kojih bi se primjenjivali odgovarajući kriteriji za recenziranje. Kad bi imali takav mehanizam kontrole smanjili bi korupciju i povećali bi kvalitetu rješenja.

Ono što bi mi u Hrvatskoj, po ustaljenoj praksi naših političara, mogli dobiti je nekakvo povjerenstvo. Sve po onoj ako nešto ne želiš riješiti, osnuj povjerenstvo (Winston Churchill).