e-recept

identitetjavna upravatehnologije

Denis Avdagić je neki dan napisao kako Država zna koristiti Internet i dobro nas informira!. Svoje pozitivno mišljenje on zasniva i na činjenici da je Hrvatska 35. na svijetu po razvoju e-Vlade prema UN e-Government development index-u.


Ja se ne bih složio s njim da je stanje dobro. Ako pogledamo Studiju dostupnosti javnih usluga na Internetu u RH u 2006. godini (ne vidim da ima noviji dokument od toga) onda vidimo da u zadnje 4 godine nije bilo značajnijeg napretka.


Pogledajmo kako su razine informatiziranosti definirane Bangemannovim izvještajem:



  1. Nema informacije o usluzi ili pružatelj nema web stranicu

  2. Na webu je dostupna informacija o usluzi (npr. opis postupka)

  3. Jednosmjerna interakcija - dostupni formulari u elektorničkom obliku

  4. Dvosmjerna komunikacija - interaktivno ispunjavanje formulara i prijava uz autentifikaciju

  5. Transakcija - cijela usluga je dostupna na webu, popunjavanje formulara, autentifikacija, plaćanje i isporuka potvrda, narudžbe ili drugi oblici potpune usluge putem weba


Masnim slovima je označen uvjet koji je potreban da bi neka usluga bila viša od razine 3. Autentifikacija. Korisnici trebaju elektronički identitet ili e-iskaznicu. Da li je u Hrvatskoj pokrenut taj projekt? Da li se o njemu uopće govori? Da li se na stranicama e-Hrvatska spominje nešto slično? Ne bih baš rekao.


U Studiji dostupnosti navedeno je nekoliko usluga koja su dosegnule 4. razinu. Kod nekih je to navlačenje kriterija, a neke usluge stvarno imaju predispozicije za nju. Čini mi se da su za dobru ocjenu najviše zaslužne akademske institucije. One mogu bez navlačenja dosegnuti 4. razinu jer imaju riješen problem elektroničkog identiteta. Sve ostale usluge padaju na tom koraku. Hej političari, najprije nam treba elektronički identitet.


Večernji list donosi vijest o projektu "zdravstva bez papira". Do kraja godine će u cijeloj Hrvatskoj krenuti e-recept, e-naručivanje te elektronički karton. To zvuči odlično, a svi oni informatički pismeni će s uzdahom reći konačno. Mene je za oko zapela jedna rečenica iz tog članka.


Pacijent odlazi u koju god ljekarnu želi, ljekarnik upisuje pacijentove podatke iz zdravstvene iskaznice u računalo i tako sasvim jednostavno nalazi lijek

Upisuje? Što ima upisivati kad postoji zdravstvena iskaznica? Na papiru ovaj projekt zvuči odlično, ali da neće po starom, lošem, hrvatskom običaju sve biti uprskano lošom izvedbom? Ili još veći horror: da svaka nova e-usluga bude imala svoj način identifikacije korisnika?! Potreban nam je jedinstveni elektronički identitet.


U članku se spominje kako će različiti djelatnici vidjeti samo one podatke o pacijentu koje su im potrebne za njihov rad i napomenuto je kako se vodilo računa o zaštiti osobnih podataka. Među onima koji bi trebali vidjeti te podatke nedostaje jedan važan element: sam pacijent. Nigdje se ne spominje da će on imati uvid u svoje podatke, a čini mi se da je jedan od preduvjeta uspješnog elektroničkog društva da svaka osoba ima potpuni uvid u podatke koje o njemu imaju javne institucije (osim slučajeva gdje to zbog drugih interesa nije moguće - ne bi bilo dobro da kriminalci vide da ih prate). Taj uvid bi prvenstveno imao ulogu kontrole podataka jer svaka osoba će za sebe najbolje znati da li su podaci točni ili ne, a nema smisla da hrpa državnih službenika ima uvid u vaše podatke dok vi sami ne smijete znati što oni znaju.


U lijepoj priči o e-receptu nedostaje jedan važan usability detalj. Lječnik prije slanja recepta u sustav provjerava da li je lijek dostupan u ljekarnama. Ako nije onda propisuje drugi odgovarajući lijek ili pokreće proceduru nabave lijeka. Drugi dodatni detalj: kronični pacijenti ne moraju zvati doktora da im napiše e-recept već mu pošalju elektorničku poruku (najbolje bi bilo kad bi to bila neka web aplikacija HZZO-a) koju doktor samo odobri.


U članku se spominje i HZJZ koji će, kad sustav proradi, podatke o zdravlju i bolestima nacije dobivati u stvarnom vremenu. Te podatke ne bi trebali zadržati za sebe ili ih skupo prodavati, već bi po Open Government Data Principles trebalo učiniti javno dostupnima.



Komentari

23. svibnja 2010. 22:21

kad bi vidio tko je te sve projekte radio....dobro je da ne laju te web stranice. Denis se puno zaletio sa svojim pisanjem.

24. svibnja 2010. 07:12

e-recept bi bila zgodna stvar kad bi svaka ordinacija i ljekarna mogle imati osigurane kontinuirani dotok električne energije i DSL koji funkcionira na barem minimalnim brzinama. Na žalost, DZ Zagrebačke županije ima ordinacija u kojima to nije slučaj. Tako da će "crni recepti" (radi se o boji tiskanice) i dalje biti u pogonu.

24. svibnja 2010. 09:27

huh trenutno se previše bavim gornjom problematikom i tu ti se u biti događa puno toga ali ništa što je javno

prvo je elektronički potpis koji postoji i funkcionira, no nije u upotrebi (mislim da su podaci FINAe o korištenju elektroničkog potpisa minimalni), najbolja je fora da se tu mogu napraviti ogromni skokovi vrlo brzo i jednostavno ali država to jednostavno ne želi napraviti

drugo je nešto što se zove SPEUP kojeg možeš downloadati sa ehrvatske (http://www.e-hrvatska.hr/sdu/hr/e-hrv/vijest.html?h=/hr/e-hrv/contentParagraph/0111111111111111111111114c=) koji opet ima neke implikacije na cijeli sustav, a tu je i uredba vlade o uredskom poslovanju...

ukratko, tu je jedna velika papazjanija i nedostatak vizije kao i mrkve i batine da bi se sustav ubrzao

24. svibnja 2010. 13:03

@mrak: koliko znam FINA za svoj potpis ima sistemske zahtjeve koji podrazumijevaju Windows OS i .NET framework. To je #fail.

Ogledni primjer za e-id implementaciju je Estonija: http://en.wikipedia.org/wiki/Estonian_ID_card

Oni su to koristili i na izborima i vidi što piše: The software used in this process is available for Microsoft Windows, Mac OS X and Linux.

Rješenje koje bi radilo na jednoj platformi nije rješenje, već problem.