Virtualni trgovački centar

.hr webposlovanjetehnologije

Hrvoje Prpić je glavni investitor projekta 3D online trgovačkog centra. Optimistički najavljuje godišnji promet od 100 milijuna kuna i pozitivno poslovanje. Rosandić u članku nagađa o tome kakve će biti cijene i kaže da to još nije precizirano. Hrvoje u Globusu kaže kako će cijene biti iste kao u trgovačkim centrima jer su se odlučili za kvalitetniju uslugu. Također spominje i kako je Trillenium projekt koji ne postoji u svijetu što baš i nije istina.


Active Worlds postoji više od desetljeća i u njemu, navodno, ima više od 100 dućana. Tu su još i mlađi projekti: VirtualE Shopping, TheMallplus, Kinset (istekla domena)...


Da je 3D virtualni trgovački centar uspješan trgovački model to bi se već pokazalo u praksi, a Amazon bi sigurno već imao i 3D inačicu. Za 10 ili 20 godina takvi centri će zacijelo biti na svakom čošku weba, ali za njihovo uspješno djelovanje moraju biti zadovoljeni brojni tehnički preduvjeti koji će korisnički doživljaj podići na jednu visoku kvalitativnu razinu. Danas ti preduvjeti nisu zadovoljeni. Članak na Bug Onlineu je dosta lošiji od članka u Globusu. Spominje se poseban uređaj za snimanje proizvoda, a nema nikakvog preciznijeg tehničkog objašnjenja što bi svaki bugov čitatelj očekivao. Zanimljiv je i navod o tome kako će kupac moći isprobati veličinu cipela. Izgleda da je Miro samo potpisao nečiju objavu za štampu.


Da bi korisnik virtualnog dućana mogao isprobati veličinu cipela potrebno je da njegov virtualni avatar ima identične dimenzije i oblik tijela tj. u ovom slučaju noge. Isto tako virtualni model cipele mora biti što vjerniji originalu, simulirati njegova najosnovnija svojstva. Današnja tehnologija nije na nivou koji omogućuje jeftinu i brzu izradu 3D modela proizvoda, a ni korisnici nemaju doma uređaje koji bi im omogućili da skeniraju svoje tijelo i dobiju vjeran 3D model. Jednog dana će to biti standardna mogućnost nekog budućeg fotića ili kućnog 3D skenera, ali taj dan još nije na vidiku.


Hrvoje u Globusu govori kako u biznisu moraš biti prvi ili te nema. On je očito odlučio u nečemu biti prvi, ali je izgleda zaboravio na onu staru narodnu o prvim mačićima koji se u vodu bacaju. Na stranu sad tehničke probleme i nedostatak vjernih 3D modela, ali ući u projekt online trgovine, u Hrvatskoj, gdje je navika online kupovanja još nerazvijena i gdje recesija još možda i nije zadala najjači udarac, ne djeluje baš kao najbolji potez. S milijun €, koje je Hrvoje uložio u projekt Trillenium, mogao je financirati 10-20 startupa koji bi odmah ciljali šire tržište od ove naše skučene .hr zbilje i imali veće šanse za uspjeh.



Komentari

5. studenoga 2009. 07:44

E u ovome se u potposnusti slažem s tobom. Još bi dodao da sve to izgleda ko pranje love.

5. studenoga 2009. 08:53

Najbolje od svega je da otvorena platforma za takve stvari postoji već godinama, a zove se .

@Marin: Jako bi me zanimalo zbog čega ti se tako čini. Osobno poznajem neke ljude uključene u projekt, i s popriličnom sigurnošću vjerujem da nije nikakvo pranje novca (čijeg, uostalom?) u igri. Novci se zaista troše u razvoj platforme (iako gotove već postoje), plus vrlo jaki marketing i PR. Potpuno se slažem s Vukovom ocjenom da je riječ o projektu osuđenom na neuspjeh, te da bi se taj novac mogao puno bolje iskoristiti na drugom mjestu.

Jednostavno je riječ o još jednom primjeru dobrog starog .

5. studenoga 2009. 13:03

Koliko sam ja shvatio probavanje cipela nece biti virtualno. Citat sa buga: "U nekim specifičnim situacijama, recimo kod kupnje cipela, dostavljač će ponijeti tri para cipela sa sobom, broj veće i broj manje od izabranog, pa će kupac moći na taj način isprobati koje mu cipele doista odgovaraju."

5. studenoga 2009. 13:12

Kao prvo moram reći da se slažem u potpunosti sa blog postom, ali se također istovremeno nadam kako će projekt zaživjeti te nas sve ugodno iznenaditi. Mislim da Prpić ipak nije otkrio sve pojedinosti i da ima nekakav as u rukavu koji će iskoristiti kada za to dođe vrijeme.

5. studenoga 2009. 13:39

@mk: u pravu si, ja sam previše zamišljao virtualnog trgovca pa sam zanemario činjenicu da dostavljač ne može biti virtualan.

@Berislav: nisam spominjao SL jer tamo je aktivno tržište virtualnih stvari, a imaju i svoju posebnu valutu, to je druga kategorija.

5. studenoga 2009. 14:36

Word! Bilo bi mi drago da projekt uspije, no nekako sam po defaultu skeptičan, tako da se bojim da će ostvariti uspjeh kojeg pokretači očekuju. PR je jedno, a realnost drugo...

2o startupa sounds much better ;)

5. studenoga 2009. 14:40

Bit ce to jedan prekrasan FAIL :) jedan od meni drazih :)

19. studenoga 2009. 01:52

Pratim ovaj projekt vec neko vrijeme. Nije upitno da li ce propasti, nego samo koliko brzo.

Poslovni model i USP su u nekoj magli izmedju "smanjeni troskovi" i "virtualno je cool" (neke druge poruke nisam dozivio), zacinjeno real-life rješenjima (jer drugih, naravno, nije bilo): sorry, al nije virtualni shopping ako mi brkati dostavljac zove zenu da ce joj za pol sata donijet štikle da si proba...zvuci vise kao uvod u old skul pornic, a manje kao nova era trgovanja.

Projekt je naopako jer nije odgovorio na elementarno pitanje: "zasto ljudi VOLE ići u shopping". Trillenium indirektno lezi na pretpostavci da je ljudima posjet nekom od shopping centara odbojan, naporan i neisplativ - što je apsolutno krivo. Antropolozi, sociolozi, psiholozi pa i trgovci mogu vrlo precizno na ovo odgovoriti, Trillenium ne moze. Netko je mislio da trust IT mozgova moze dati bolji odgovor. I dali su ga, ali iz svoje perspektive. Na kraju imas virtualni projekt odljepljen od pameti i stvarnosti, naslonjen nazad na istu.

Da li ce kupci i trgovci zagristi? Da, kao i na svaku drugu trendy-cool pojavu u Hrvata. Upitno je u kojoj mjeri i da li dovoljno za uspjeh. Uzlazni trend ce se pojaviti, samo je pitanje koliko brzo ce se ispuhati.

Netko je spomenuo kako ce nas projekt iznenaditi: vec nas iznenadjuje, s tehnoloskog aspekta, ali s uporabnog i ljudskog nikako.

Realnu šansu projektu dajem u skoro pa humanitarno/filantropskoj niši - kao projekt namjenjen osobama s invaliditetom. Za tu društvenu skupinu shopping centri nikako nisu prilagodjeni, ne arhitektonski vec zbog tempa i dinamike kretanja, komuniciranja i trgovanja. Takva niša nikad neće vratiti uloženo, ali je ako ništa, pozitivan korak prema društvu jednakih mogućnosti.

A za sve koji misle da je ispijanje kave u virtualnom kafiću jednako uzbudljivo kao i napuhavanje gumene lutke...ju-faking-hu, sretno vam bilo.

Btw vuče, odličan tekst :)

22. ožujka 2010. 15:18

heh bilo bi čudo! ne vjerujem u realizaciju