Hrvoje Prpić je glavni investitor projekta 3D online trgovačkog centra. Optimistički najavljuje godišnji promet od 100 milijuna kuna i pozitivno poslovanje. Rosandić u članku nagađa o tome kakve će biti cijene i kaže da to još nije precizirano. Hrvoje u Globusu kaže kako će cijene biti iste kao u trgovačkim centrima jer su se odlučili za kvalitetniju uslugu. Također spominje i kako je Trillenium projekt koji ne postoji u svijetu što baš i nije istina.

Active Worlds postoji više od desetljeća i u njemu, navodno, ima više od 100 dućana. Tu su još i mlađi projekti: VirtualE Shopping, TheMallplus, Kinset (istekla domena)...

Da je 3D virtualni trgovački centar uspješan trgovački model to bi se već pokazalo u praksi, a Amazon bi sigurno već imao i 3D inačicu. Za 10 ili 20 godina takvi centri će zacijelo biti na svakom čošku weba, ali za njihovo uspješno djelovanje moraju biti zadovoljeni brojni tehnički preduvjeti koji će korisnički doživljaj podići na jednu visoku kvalitativnu razinu. Danas ti preduvjeti nisu zadovoljeni. Članak na Bug Onlineu je dosta lošiji od članka u Globusu. Spominje se poseban uređaj za snimanje proizvoda, a nema nikakvog preciznijeg tehničkog objašnjenja što bi svaki bugov čitatelj očekivao. Zanimljiv je i navod o tome kako će kupac moći isprobati veličinu cipela. Izgleda da je Miro samo potpisao nečiju objavu za štampu.

Da bi korisnik virtualnog dućana mogao isprobati veličinu cipela potrebno je da njegov virtualni avatar ima identične dimenzije i oblik tijela tj. u ovom slučaju noge. Isto tako virtualni model cipele mora biti što vjerniji originalu, simulirati njegova najosnovnija svojstva. Današnja tehnologija nije na nivou koji omogućuje jeftinu i brzu izradu 3D modela proizvoda, a ni korisnici nemaju doma uređaje koji bi im omogućili da skeniraju svoje tijelo i dobiju vjeran 3D model. Jednog dana će to biti standardna mogućnost nekog budućeg fotića ili kućnog 3D skenera, ali taj dan još nije na vidiku.

Hrvoje u Globusu govori kako u biznisu moraš biti prvi ili te nema. On je očito odlučio u nečemu biti prvi, ali je izgleda zaboravio na onu staru narodnu o prvim mačićima koji se u vodu bacaju. Na stranu sad tehničke probleme i nedostatak vjernih 3D modela, ali ući u projekt online trgovine, u Hrvatskoj, gdje je navika online kupovanja još nerazvijena i gdje recesija još možda i nije zadala najjači udarac, ne djeluje baš kao najbolji potez. S milijun €, koje je Hrvoje uložio u projekt Trillenium, mogao je financirati 10-20 startupa koji bi odmah ciljali šire tržište od ove naše skučene .hr zbilje i imali veće šanse za uspjeh.