Cuil je vani već par dana, spomenuli su ga svi živi i neživi, napravili su ga bivši Google djelatnici sretni što u njihovoj državi nema odredbe o zabrani tržišne utakmice s poslodavcem. Hvale se da poštuju privatnost korisnika, ali njihov robot ne poštuje robots.txt i nije baš najpametniji. Rezultati pretraživanja su razočaravajući u odnosu na Google, ali njihov servis ima nekih zgodnih rješenja. Ono što je meni zapelo za oko već prvi dan je broj indeksiranih stranica koji se sve do danas nije promijenio. Neki webmasteri su prijavljivali svoje stranice koje nisu bile indeksirane (u početku je trebalo slati mail za uvrštenje, sada postoji kontakt forma) i taj broj je morao biti promijenjen. Budući da nije pretpostavljam da je on tu zbog marketinškog efekta jer nema direktne veze sa stvarnim stanjem baze. A upravo je taj broj ono što ističu u Cuilu (Biggest Internet search engine—Cuil has indexed 120 billion Web pages, 3x more than any other search engine) i bilo bi zanimljivo vidjeti kako se povećava.

Tko bi mogao biti zainteresiran za Cuil? Google zacijelo nije, pretpostavljam da je ono što Cuil nudi zapravo reciklaža ideja koje su u Google kampu zacijelo već prožvakane preko nekoliko puta. Microsoft? On pokušava podići svoj search share. Ne bih se začudio da Cuil cilja baš na njih. Venture (hm...zašto mene ta riječ uvijek sjeti na vulture) kapital s kojim je Cuil pokrenut bi tako vrlo brzo dobio obilni obrok...tj. izlazak.