Seo

Scott Karp donosi ilustraciju za moj SEO post: What Gives SEO A Bad Name. Ako se pitate otkud vam je naslov poznat...Slippery When Wet, 3. album grupe Bon Jovi, na sebi je imao jednu od udarnih stvari You Give Love a Bad Name...to je i jedini njihov album kojeg sam kupio.

Domaća posla

Naziv tog albuma bi se mogao parafrazirati u Slippery When Web i upotrijebiti kao ilustracija male domaće web afere. Jedna firma si je dala u zadatak da osvoji većinu .hr Windows hosting tržišta. Ali čini mi se da nisu odabrali najbolju taktiku. Najveći utjecaj kod odabira web hosting providera imaju oni koji izrađuju web stranice, a ne krajnji korisnici. A web studiji sve više prelaze na vlastite servere ili uzmu neki reseller paket. Krajnji korisnici su u većini slučajeva vrlo zbunjeni kad ih netko iz web hosting kuće kontaktira i često dolazi do nesporazuma.

Po meni, čisti je promašaj nuditi web hosting krajnjem korisniku. Njima treba ključ u ruke, gotova rješenja, gotove stranice, gotovi servisi. Ukoliko domaći web hosting poduzetnici žele povećati zaradu i proširiti djelatnost onda bi trebali krenuti u tom smjeru. Od sitničarenja s par servera nema nikakve koristi. Rijetko tko (možda nitko) od njih ima mogućnost da se razvije temeljeći posao samo na djelatnosti klasičnog web hostinga. Bilo bi jako zanimljivo napraviti istraživanje u kojem bi se vidio razvoj domaćih web hosting tvrtki u posljednjih 10 godina, kretanje cijena, broj servera, broj korisnika, broj zaposlenih, koji udio ima hosting u ukupnom prihodu...Vjerujem da bi to pokazalo kako web hosting u domaćim okvirima nije baš tako profitabilna djelatnost koja bi opravdala prljave igre.

Još jednu stvar bi bilo zanimljivo istražiti, potrošnju bandwidtha po domeni. To bi otkrilo kako su web stranice domaćih tvrtki jako slabo posjećene. I to je razlog zbog kojeg je web hosting providerima isplativo nuditi naizgled velike pakete po malim cijenama, znaju da većina korisnika neće iskoristiti niti djelić toga. Korisnicima se prikriva pravo stanje, statistika se prikazuje na vrlo kreativni način. Nedavno sam na jednoj domaćoj stranici, koja reklamira slične usluge svojeg poslovnog partnera, pročitao kako se hvale s 2.200 hitova i 850 posjeta u 40 dana, što su predstavili kao veliki uspjeh. S obzirom da se radi o instituciji kojoj gravitira više tisuća poduzetnika, to je smiješno malo. Npr. ovaj blog je (po jednoj od statistika) prošli mjesec imao oko 75.000 hitova i 19.500 posjeta (unique visitor) što ne smatram nekom izuzetnom posjećenošću.

Hosting providerima su najzanimljivije takve zapuštene domene. Još ako korisnik ne koristi e-mail server već je ostao vjeran svojem Internet provideru (npr. hrpa firmi još uvijek ističe klasiku poput adresa@zg.tel.hr) onda je najveći problem hosting providera redovno slanje računa tim korisnicima.