Tomislav Čadež je bio vrlo popularan među blogerima zbog svojih recenzija blogova na portalu Jutarnjeg lista. Njegovo pisanje i nije mi bilo nešto naročito, a njegov blog Društvo za zaštitu Filipa Šovagovića mi najviše sliči na baljezganje zaljubljene šiparice. Samo što Čadež nije šiparica niti je Filip suprotnog spola, ali ovo je 21. stoljeće pa je valjda to normalno...
Razlog zbog kojeg pišem o njemu je današnji tekst na dvije stranice Jutarnjeg lista pod nazivom TOP-LISTA HRVATSKIH PISACA NA GOOGLEU. Iskusniji surferi već slute o kakvim se glupostima radi. Tomislav je cijeli tekst bazirao na sofisticiranom znanstvenom istraživanju koliko rezultata vrati Google ukoliko se kao upit postavi nečije ime i prezime u navodnicima. Sve da je taj podatak o rezultatima pouzdan (a nije) to se ne može uzeti kao mjerilo nečije vrijednosti. Da je Tomislav malo klikao po rezultatima vidio bi da je broj dostupnih stranica po nekom upitu puno, puno manji nego što je broj prijavljenih rezultata. Tomislav nije ni okrenuo poredak na prezime i ime što je jako velika šteta jer bi to promijenilo konačne rezultate jer bi na konto nekih pisaca dodalo više desetaka tisuća dodatnih bodova. Zanimljivo je njegovo viđenje Googlea:
Rezultati koje izbacuje Google uvijek su provizorni i dinamični. Oni ne ovise samo o stalnim promjenama na mreži, pristizanju novih podataka i brisanju starih, nego i o računalu koje rabite, poziciji na kojoj se nalazite, kvaliteti signala ili propusnosti modema.
Rezultate koji je dobio uglavnom naziva učitavanjima. Učitavanjem u što? Tomislav je zanemario ili ne zna da Google indeksira samo dio stranice (ovisno o njezinoj dužini) pa najvjerojatnije nisu indeksirane reference za djela pojedinih pisaca ukoliko se radi o nekom dužem tekstu. Reference su obično na kraju. Kad je već ispitivao popularnost pisaca onda je mogao potražiti koliko tko ima knjiga na ponudi u Amazonu ili se je mogao potruditi i pronaći podatke o prodanoj nakladi širom svijeta.
Njegov tekst mogao bi proći kao post na nekom blogu, ali kao članak u dnevnim novinama sigurno ne. Da to nije samo jedan slučajno loš dan svjedoče i neki drugi tekstovi kao što je prošlotjedni rigoleto pod naslovom Kviskoteka - Kviz koji je drugove pretvarao u akademike.
Koristeći pouzdane znanstvene metode otkrio sam da sam popularniji od Čadeža (683:505). Zanimljivo je kako je metoda pogrešnog redoslijeda (prezime-ime) Čadežu donijela veličanstvenu pobjedu (4060:17300). Jedino što od tih silnih rezultata Google prikazuje samo dvije stranice. To je neka misterija koju će nam Čadež otkriti iduće subote u novom tekstu. ;-)
ECDL pelin II
Pisao sam o tome kako se KING-u namješta ECDL edukacija hrvatskih nastavnika. O njihovom novom poslovnom uspjehu piše Neven Barković na Indexu: Primorčevo ministarstvo i Grad Zagreb namjestili 12 milijuna kuna vrijedne poslove tvrtki KING ICT? Neven nije ništa istraživao već mu je zapela za oko naslovnica novog broja tjednika Business.hr. I dok veliki dobivaju velike poslove, mali se zadovoljavaju mrvicama, ali samo u novčanom smislu, poput prvog projekta informatičke edukacije romske manjine: Prve ECDL diplome za Rome.
