Interview

programiranje

Mladi Poljak (18) došao je na ideju da priupita neke programerske legende ona pitanja koja početnici u programiranju najčešće postavljaju. I legende su odgovorile. I to je jedna stvar koja odvaja velike stručnjake od nazovi stručnjaka. Veliki stručnjak će odgovoriti na svako pitanje, ukoliko to pitanje ima smisla. Za velikog stručnjaka nema velikih i malih pitanja, oni odgovaraju na najjednostavnija i na najkompliciranija pitanja. Nazovi stručnjaci, koji su u .hr poprilično česti, smatraju da je njima ispod časti odgovarati na jednostavna pitanja, a na komplicirana pitanja vam neće odgovoriti prije nego li dobiju odgovarajući novčanu zadovoljštinu. Nazovi stručnjaci uz pomoć bahatosti skrivaju svoje neznanje, nisu spremni pomoći kolegi, nikada neće priznati da su pogriješili i uvijek je nešto drugo krivo, a ne oni. To su sigurni simptomi po kojima ih možete otkriti...

Linus Torvalds, Dave Thomas, David Heinemeier Hansson, Steve Yegge, Peter Norvig, Guido Van Rossum, James Gosling i Tim Bray odgovarali su na Jaroslawova pitanja o tome gdje su naučili programirati, koja umijeća bi svaki programer trebao posjedovati, jesu li matematika i fizika važne za programera, koja je slijedeća velika stvar u programiranju, koji su im omiljeni alati, knjige i još ponešto...

Neki odgovori su zanimljivi, neki nisu, ali mogu poslužiti kao izvrsne skice za portret...



Komentari

1. kolovoza 2006. 14:29

Najklasičnije pitanje koje ljudi s manje znanja postavljaju onima s više znanja (ili koji se bar pod takve prodaju) jest "Može jedno glupo pitanje?" To pitanje pokazuje na njihov strah kojem su kumovali upravo ovakvi "nazovi" stručnjaci kakve spominješ.

A naravno, jedini ispravan odgovor na to pitanje glasi: "Nema glupih pitanja; postoje samo glupi odgovori."

1. kolovoza 2006. 17:42

To isto i ja govorim mladim kolegama. :-)

Ako pogledamo po domaćim newsima i grupama onda ćemo vidjeti da ljudi vrlo rijetko postavljaju pitanja o jednostavnim stvarima jer se boje da će ih netko ismijati. To se vrlo često i događa.

Ali i među postavljačima pitanja ima onih napornih koji postavljaju pitanje, a da prije toga nisu provjerili da li negdje već postoji odgovor.

A najgori su oni koji smatraju da oni imaju ustavno pravo na odgovor pa 5 minuta nakon postavljanja pitanja pljuju po svima koji nemaju pojma i ne žele im pomoći...

Ah, sve to bi moglo biti predmet jedne sociološke analize.

1. kolovoza 2006. 23:26

Često se iz krajnje jednostavnih pitanja razviju prilično zanimljive diskusije, ali to ne treba da znači da svako treba da dođe i postavi neko jednostavno pitanje bez prethodnog pretraživanja foruma / liste / bloga. Takvi likovi jednostavno smore i obično ih ili iskliram ili im dam link sa upitom na Googleu.