Eto, .hr reprezentacija je završila svoj nastup na SP-u. Najbolju ocjenu i dijagnozu stanja dao je Ivica Osim u komentaru na HRT-u. Igrači su bulaznili o tome kako nisu imali dovoljno sreće, izgleda da nitko od njih nije znao zašto je dosuđen kazneni udarac, pričali su priče koje se uvijek ponavljaju u ovakvim situacijama...možda je najrealniji bio Klasnić.

Kad sam jučer u novinama vidio usporedbu naših i njihovih igrača nešto me je jako ubolo u oči. Skoro svi njihovi prvotimci igraju, ponavljam igraju u svojim klubovima i to su uglavnom klubovi iz petice. Naši ili ne igraju ili igraju u nekim tamo ligama. Komentar i analizu Ivice Osima bi trebalo puštati nekoliko puta dnevno pa da ljudima konačno u glavu uđe istina. Ali neće, bolje se zavaravati da nismo imali sreće i pljuvati po Ivici zato što govori fudbal, a ne nogomet.

Bilo bi nade za našu repku da ju preuzme Osim, ali vjerojatno nije podoban.

'98. smo imali jednog koji nije trčao, ali je to nadoknađivao svojom genijalnošću, danas imamo cijelu momčad koji nemaju snage za trčanje, ne znaju dodati, ne znaju uputiti loptu na pravo mjesto, ne znaju ni udariti loptu kako treba u pravom trenutku...

U zlatno-brončanoj generaciji smo imali igrače čije su lopte imale oči. U ovoj generaciji lopte su slijepe, ispuhane, kao i igrači...

Kad bi barem taj mentalitet ispuhanih slijepih lopti bio prisutan samo u nogometu...