Ruby je sad c0˚l, dežurni foliranti po newsima se kunu u njega i smatraju sve ostale jezike nižim vrstama. Ako, za razliku od foliranata, želite naučiti Ruby, onda bi vam u tome mogla pomoći ova mala knjiga.
Edd Dumbill u svojem postu In search of agile infrastructure for web applications u prvoj rečenici također spominje Ruby (on Rails), ali dalje je sve u skladu s naslovom. Vidim da Bazaar-NG (version source control) koristi sve više developera. I ja sam počeo 'zloupotrebljavati' njegovu neovisnost o centralnom repozitoriju pa sad skoro sve što radim kontroliram uz pomoć njega.
Berislav je promijenio ulogu svojeg sitea SoftWave i donosi post o startupovima koji obrađuje našu situaciju.
Ako ste krenuli u razvoj svojih web2.0 aplikacija zacijelo bi trebali poslušati ono što vam kaže Dion Hinchcliffe: Ten Ways To Take Advantage of Web 2.0.
Da li je dovoljno naučiti c0˚l tehnologiju, primjeniti ono o čemu pišu Guy ili spomenuti Dion i napraviti svoju inačicu aplikacije kakvih je na webu već mali milion? Jasno je da ne treba izmišljati toplu vodu, ali za uspjeh trebate ponuditi nešto što drugi nemaju, nešto po čemu ćete se razlikovati od drugih, nešto...U komentaru na prvi Berislavov post posjetitelj Ivan primjećuje da nitko ne govori o motivaciji, snovima, vizijama. Neki možda ne žele otkrivi svoj osnovni motiv (KUD Idijoti: Mi smo ovdje samo zbog para) jer taj stav ne bi bio previše popularan kod korisnika. Drugi ne žele otkriti svoj motiv jer i sami znaju da je teško ostvariv (da nas kupi Google ili Microsoft), da ne kažem nerealan. Treći ne žele iznijeti svoju viziju jer se boje da će im ju netko drugi preoteti i iskoristiti. Puno je primjera gdje su rane ptice slomile krila, a kasnije je netko drugi reciklirao njihovu ideju i uspio na tržištu.
Karakteristika dosta velikog broja uspješnih web2.0 stranica je da su krenuli raditi jedno, a završili su na drugom kraju svojih specifikacija i planova. Korisnici su oblikovali konačni uspjeh. Zato je važan agilan razvoj, potrebno je brzo reagirati na promjenu zahtjeva. Ukoliko nemate izrađenu i točnu ideju vodilju, možete uspjeti i ako dopustite da vas korisnici vode. Ali osim brze reakcije trebate znati prepoznati koje je cimanje u pravom smjeru, a koji korisnik vas vuče prema provaliji. U takvom slučaju potrebno je što prije prepoznati pravi cilj jer ukoliko se predugo oslonite na njega prijeti vam sve jača i jača nestabilnost...
Ja imam nekoliko ideja za web aplikacije, stranice, programčiće, biblioteke...sve one imaju zajedničke karakteristike: rješavaju problem koji mene muči, bave se stvarima koje mene zanimaju i koje su meni potrebne, ili rješavaju problem kojeg češće susrećem u svojem poslu. Na taj način postajem sam svoj korisnik pa mogu predvidjeti neka cimanja. Zašto ništa od toga nije izašlo na svjetlo dana? Zato jer se bavim drugim dosadnim poslovima pa dosta toga nisam ni započeo, a ostatak je u stanju koje nije baš primjereno javnom nastupu.
Zato imam želju da dobijem na lotu što bi mi omogučilo da stvorim jednu ugodnu developersku oazu u kojoj bi sve te ideje pretočio u konkretne projekte.
Ima dosta primera gde su aplikacije nastale tako što je programer ili ekipa sela i odlučila da skroji nešto da zadovolji njihove potrebe (Basecamp, 16 bugs...) Sasvim normalno.
Iskreno, nisam baš preterano uveren da proizvodi koji nastaju samo da bi firma gurala neki proizvod (sad su popularni CMSovi, hajde da napravimo CMS! i slično) mogu da imaju iole većeg tržišnog uspeha. Proizvod treba da ima jasan skup realnih problema koje rešava. + tajming i marketing naravno ;)