Subotom ujutro

ostale male stvariprogramiranje

Bruce Eckel je tijekom 2003. napravio niz razgovora sa istaknutim ljudima čija imena najviše znače onima koji se bave programiranjem. Iako su ti razgovori trebali završiti na CD-u, Bruce je, potaknut općom podcaste manijom, odlučio da ih učini dostupnim javnosti: Thinking in Code.

Promjene na Google logotipu postaju najvažnija sporedna stvar na tom servisu. A mogu biti i izvanredna promocija. Naša Turistička zajednica bi trebala malo više poraditi da se i naše istaknute vrijednosti tamo pojave, ima toliko toga što je ovaj prostor dao svijetu da bi zaista zaslužili malo više pažnje zbog toga. J.R.R. Tolkienovi obožavatelji (tj. neki od njih) pokrenuli su peticiju da Google dan njegovog rođenja obilježi prigodnim logotipom. Prva dva su bezvezna, ali Barenov rad je već dostojan mjesta na koje pretendira.

Ako vas zanimaju Microsoft unosi (feedovi, kako to prevesti? :-) ) onda je početno polazište za vas Web Feeds Home.

Reklame, reklame, reklame...vjerujem da vam već svima idu na živce. I spamovi su samo reklame. U svojem najgorem obliku. Ima genijalnih reklama, ali zakon starog Theodorea i postotak isprdaka ovdje se približava svojoj gornjoj granici. Rijetke su firme kao što je Apple čije su reklame postale antologijske (1984). Kod nas je 101 Radio imao antologijskih uradaka. Sjećate li se reklame za Bronhi s Gumbekom? S druge strane Večernji list je sa svojim reklamama i kampanjom totalni promašaj. Novine Za ljude sa stavom su zapravo više novine za ljude koji nemaju stav. Najiritantniji dio cijele te kampanje je bila reklama na radiju. Ne sjećam se kad sam čuo iritantniju reklamu. Slušamo radio vozeći se na posao i sam početak te reklame je bio dovoljan da suvozač panično, nadzvučnom brzinom, promijeni stanicu. Da kojim slučajem postanem vlasnik tog lista, reklamni odjel je prvi kojeg bi poslao na panj.

Rebranding Hrvatske poštanske banke je također radnja koja zaslužuje glavu na panju. Na putu do posla svakodnevno viđam hrpu jumbo plakata. Procesira ih moj dio mozga kojeg uglavnom nisam svjestan, i samo tu i tamo mi nešto proslijedi na uvid. Za HPB reklamu je taj moj dio mozga dosta dugo mislio kako je to PBZ reklama. Sve dok jednog dana nismo stali točno pored reklame i pročitao sam da je to HPB. Grozno. Stare boje (tamo plava i zgasito zlatna, ako se dobro sjećam) su jednoznačno određivale tu banku, niste mogli fulati, odavale su neki ugođaj starinske topline, a to je pozitivan osjećaj kad razmišljate o banci. Mislim da je i stari site bio informativniji i lakši za snalaženje od ove nove crveno-bijelo-sive bezličnosti.

Ja nisam nikakav reklamni niti branding stručnjak, ali sam onaj kojega oni ciljaju. Ja im samo kažem da su napravili veliki promašaj.



Komentari

6. svibnja 2006. 09:27

Thnx za link na B.Eckelov-ovu podcaste stranicu! :)