Jedan je bloger na svojem blogu stavio sočnu narodnu psovku u slučaju da posjetitelj klikne na desnu ili srednju tipku miša. Da hoću bilo što ukrasti s te stranice ne bih kliknuo na desnu tipku već bi pokrenuo dokument info ili dom inspector. Takva desnotipkaška paranoja iritira. Ja koristim desnu tipku kada želim otvoriti link sa stranice u drugom tabu ili ukoliko želim pokrenuti neki plugin iz izbornika (npr. del.icio.us).

Završio je natječaj koji je imao cilj obogaćenja hrvatskog web prostora. PunPogodak! je dobio pobjednike. Izgleda da je izostala objava za ostale medije jer nisam nigdje primjetio da se spominje završetak natječaja. A na stranici su i malo sfušani linkovi pa samo klik na link drugoplasiranog stvarno otvara njegovu stranicu. Ali idemo redom...

ReklamAgent se bazira na jako zanimljivoj ideji i u ovom našem reklamokratičnom svijetu ima veliki potencijal. Ono što bi autori te stranice trebali napraviti je da maksimalno porade na privlačenju što većeg broja korisnika, ali i razradi cijele ideje, možda da se malo rukovode neki web2.0 trendovima, treba pojednostavniti stvari (trenutno najveći dio sadržaja stranica čine razna pravila) i polako cijelu stvar dizati na veći nivo. Meni je odmah pala na pamet mogućnost licitacije za oglasne prostore, ali i mashup s Google mapsom (ili nekim drugim sličnim servisom) tako da potencijalni oglašivaći na jednostavan način mogu pronaći lokacije koje ih zanimaju.

Klopa je vizualno najugodnije riješena i također potencijalno vrlo korisna stranica (za one koje zanima klopa). I Klopa bi trebala malo više razraditi svoje stranice, omogućiti posjetiteljima da ostavljaju komentare, da preporučuju ili da kritiziraju određena jela, jer možda neki restoran ima dobro samo jedno jelo, a ostala su tak-tak. Trebali bi malo razraditi i kategorije, jer ćevapi zaslužuju svoju posebnu kategoriju, a ne da ih se trpa u škvadru s roštilja. Za razliku od ReklamAgenta, Klopa prilikom registracije zahtijeva ispravnu e-mail adresu (šalje se link za aktivaciju). I ovdje bi bio zgodan jedan mashup s nekim map servisom.

Opis SMIB.net-a potražite na stranicama natječaja, tamo ćete pročitati što je cilj tih stranica. Letimični posjet otkriva da se radi o web dućanu koji se vrti na poznatoj open source aplikaciji, ali nema se previše toga za vidjeti.

Netko je možda primjetio da sam i ja bio učesnik u natječaju, moj projekt nije ušao u užu konkurenciju pa sam ga zbog toga i zbog drugog posla koji je u međuvremenu iskrsnuo, ostavio malo po strani. Ja sam zamislio domaću inačicu rent-a-codera koji se ne bi ograničio samo na informatičare.

Čini mi se da natječaj nije imao očekivani odjek, ali to ne bi trebalo obeshrabriti organizatore već bi trebali razmisliti o tome da ga organiziraju svake godine.