U svim tim pričama o desktopu ljudi kao da zaboravljaju da Linux, OS X i Windowsi nisu ista stvar. Stvari u Linuxu su organizirane na drugačiji način, Windowsi se nešto drugo a OS X je posebna priča. Jedan od najčešćih prigovora nakon što Windows korisnika posjednete pred Linux mašinu je: "to nije isto kao pod Windowsima." I nije. I ne treba da bude. I zato mi uopće ne 'leži' KDE jer u svojem nastojanju da budu bolji i od samih Windowsa odlaze u jednu kompliciranu nakaradnost. Ako su vam Windowsi dobri, neka su vam, ne morate zbog toga tražiti da se i Linux ponaša na isti način. Filozofija koju je Linux naslijedio iz Unixa je da postoji puno malih alata koji rade samo svoj posao, ali ga rade vrlo dobro. U Windowsima imate glomazne alate koji rade svakojake poslove.
Nekada davno ( eh..;-) ) recenzent priča u Siriusu imao je pravilo da 'svemirom ne lete budale'. To je slučaj s Linuxom ili još više s nekim od BSD Unixa. Morate znati kako nešto radi, a ne da uz malo sreće sve proradi običnim pritiskom na neki gumb. Da je kojim slučajem Bill Gates slao priče u Sirius zacijelo bi se zakrvio s Darijem Đokićem i tvrdio kako 'će oni raditi svemirske brodove koje će moći voziti i budale.' Budale i neznalice nisu odgovarajući izrazi za prosječnog Windows korisnika ili budućeg pilota klikabilnog svemirskog broda. Koja je hrvatska riječ za 'one koji ne žele znati' ili 'oni koji nemaju vremena saznati' ili 'oni kojima bi to znanje bilo nepotrebno opterećenje' ili 'oni koji ne trebaju znati'? Kod Microsoft proizvoda uvijek mi je smetalo to nastojanje da se razmišlja umjesto korisnika, tj. da korisnik ne treba razmišljati. Za neke kategorije korisnika takav pristup je opravdan. Meni osobno on ne odgovara. Microsoft je tek zadnjih godina počeo malo pozornije slušati korisnike i pokazuje inicijativu da se korisnički zahtjevi, molbe i kritike više uvažavaju. Prije to nije bio slučaj, smatrali su da oni znaju što je najbolje za korisnike.
S Linuxom (ne mislim na kernel već na sve ono što čini jednu distribuciju) je malo drugačija priča. Njegovi korisnici su jednim dijelom i developeri, testeri te ljudi koji na različite načine pridonose njegovom razvoju i promociji. Zato nije ni čudno da je on njima bliži i funkcionalniji. Linux je izrastao u zajednici, a ta je zajednica usmjeravala njegov razvoj. Linux više nije David, svojim obimom sve više podsjeća na Golijata i njegov razvoj ide u nekoliko smjerova koji se ponekad isprepliću pa malo idu usporedo pa ponekad i okomito... Ali u toj gomili uvijek se nađe neki smjer čiji gabariti odgovaraju vašim zahtjevima.
Linux nije spreman da zamijeni Windows Desktop, mada neki smjerovi vode u tom pravcu. Ali Linux može uspješno, za većinu korisnika, poslužiti kao operativni sustav na stolnom računalu. I točka.
Ovih mjeseci hit su postali widgetsi. Nenad Nikolić u Vidiju je cijelu svoju kolumnu posvetio njima. Za njega su widgetsi novija stvar i od riječi blog. Yahoo je kupio Konfabulator i promijenio mu status u freeware. Groznica se širi preko Windows radnih površina. Nisam istraživao njihovu povijest, ali 'widgetsi' su već odavno poznati korisnicima unixoidnih window/desktop managera za X-e. Prije godinu dana na ovom blogu sam pisao o gDeskletsima, ali ne zbog toga što je to bila nova stvar već zato jer su napisani u Pythonu. Za X-ere su takvi slatkiši s radnih površina stara stvar iz prošlog milenija. Ja sam dugo vremena koristio WindowMaker koji je imao cijelu gomilu appleta (nema veze s Javom, to je njihov naziv za widgetse) koji nisu izgledali tako sjajno kao njihovi mlađahni rođaci s Windows platforme, ali radili su isti posao. Postoji i applet za WM koji vam omogućava da u njegovom sićušnom prozoru igrate Doom. Još jedna stvar koju su nespremni kandidati imali prije jedinog spremnog. ;-)
Promjena rezolucije. Windowsi su uspjeli dostići točku u razvoju kada za promjenu rezolucije nije potrebno ponovno pokrenuti sustav. Od prvog susreta s X-ima oduševio me način brze promjene rezolucije uz pomoć tipki Ctrl, Alt i minus, plus tipki na numeričkom dijelu tipkovnice. Ta demonstracija 'sile' ostavljala je bez daha korisnike 95-ice. Bila je efektnija i od one 'gle mogu formatirati disketu i istovremeno raditi nešto drugo'. Simptomatično je da večina korisnika Desktop Managera pod Linuxom rezoluciju mijenja klikajući na odgovarajuće postavke i ne znaju za stari način. :-)
Desktop. Spremnost? Bolje je govoriti o pristajanju. Windowsi teže tome da pristaju svima. One size fits all. Linux i X-i imaju cijelu paletu krojeva. Dosta njih je nedovršeno, vide se tragovi krede i prešivavanja, ali imate mogućnost prilagođavanja.
Ili uopće ne želite razmišljati o tome. Koristite Windowse. Ako vam je stas u granicama normale to je to. One size fits all. Oni koji se tako ne nose su nespremni. Valjda. ;-)
