Sezona je kiselih krastavaca. Novinari u domaćih dnevnim glasilima tako će na pola stranice razvući tekst kako je sirota mačkica bila 17 sati na drvetu, a neki strani informatički novinari će ponovno razvlačiti trakavicu zvanu “Why Linux isn't ready for desktops”.
Prva stvar koju jedan takav novinar mora spomenuti je da koristi Linux najmanje 5 godina. Obično se to 'korištenje' svodi na povremeno instaliranje neke distribucije i brzu šetnju po izbornicima. Slijedeći korak je odabir neke distribucije koja baš i nije među najdorađenijima. Neki novinari ne vide dalje od RedHat-a, dok neki i Linspire smatraju Linux distribucijom. Fedora nije zaokružen i kompletan produkt, to je testni poligon za RedHat. Linspire je napravljen i pokrenut samo s jednim ciljem, da jedan slučajni bogataš postane još bogatiji.
I onda slijedi dokazivanje. Linux nije spreman jer ne može prenijeti sve ili skoro sve postavke i podatke iz Windows aplikacija. Većina datoteka s podacima je čitljiva i na Linuxu, a prijenos postavki iz jednog programa u drugi, sasvim različit program zaista nema smisla. Osim ukoliko se radi o e-mail klijentu ili pregledniku, a alati za tu migraciju postoje.
Linux nije spreman jer se aplikacije ne mogu jednostavno skinuti s Download.com stranica. Molim za kratku stanku dok korisnici Linuxa dođu k sebi od silnog smijeha. Hvala. Valjda se nitko nije ugušio. Iskusan novinar još će spomenti i kako nije na njemu da skida i zna skinuti libtajitaj.2.3.12. Sve raširenije distribucije imaju mogućnost potpuno automatske instalacije programa zajedno sa svim potrebnim bibliotekama. Ubuntu, kao primjer Linuxa koji je spreman, ima Synaptic Package Manager (imaju ga i druge distribucije) koji je jednostavniji za korištenje od skidanja programa s Download.com stranica. Prosječan korisnik, čiji profil odgovara profilu zamišljenog korisnika kojemu Linux nije spreman, ionako ne zna gdje se nalazi datoteka koju je upravo skinuo.
Linux nije spreman jer nije jednostavan. Nije spreman jer nema jedinstveni MediaPlayer iz kojega se mogu gledati filmovi, slušati glazba, ripati audio CD-ovi i opet snimati iz wma formata na CD. Hm, zar nije upravo taj MediaPlayer predmet nekih monopolističkih rasprava pa je čak donesena odluka da se korisnicima mora omogućiti kupnja Windowsa koji ga ne sadrže? Napredni korisnici i pod Windowsima koriste više programa za navedene radnje jer oni svoj posao obavljaju bolje i mogu se prilagoditi potrebama. Novinar će spomenuti i kako Gedit ima puno postavki koje su se raširile preko 5 tabova dok Notepad ima samo 3. To je stvarno krunski argument u raspravi koja treba dokazati spremnost.
Malo informiraniji novinar će spomenuti kako je glupo od korisnika zahtijevati da se zna koristiti mount naredbom. Prosječan korisnik Ubuntu distribucije nema pojma da postoji neka mount naredba. Meni se još nije dogodilo da se Ubuntu zaglavi prilikom priključivanja USB sticka dok se to pod XP-om povremeno događa, s različitim stickovima na različitim računalima.
Neki smatraju da je (ne)postojanje My Documents direktorija jedan od najvažnijih dokaza spremnosti Linuxa. Na stranu to što je princip s home direktorijem, u kojeg sve aplikacije spremaju postavke vezane uz korisnika, puno jednostavniji, pogotovo kada ga treba migrirati na drugo računalo ili se prelazi na neku drugu distribuciju. A i Microsoft odustaje od My i ostaje samo Documents direktorij.
Za spomenute novinare zaključak je vrlo jednostavan: Linux nije spreman jer nije potpuni preslikač trenutno aktualne inačice Windowsa.
Kratki podsjetnik iz povijesti: nakon izlaska OS/2 Warp-a ljudi iz korisničke podrške su se nabrijali da će odgovarati na pitanja kako upogoniti TCP/IP, kako se povezati na Novell, kako instalirati DB2....a najčešće pitanje bilo je “Kako potjerati Doom 2 i osposobiti zvuk”.
Ni OS/2 nije bio dovoljno spreman.
