Jura Tastatura je sasvim običan hrvatski informatičar. Imao je sreću da radi u velikim timovima gdje su obično jedan ili dva vola vukli projekte, a ostali su se samo šlepali. Ponekad bi netko bacio klipove pod kotače, ali pomisao na krvoločne zvijeri, u kakve bi se volovi mogli pretvoriti, spriječila je ostatak tima da se bavi bilo kakvim korisnim poslom. U takvom okruženju vrijeme brzo ide, pogotovo ako se idilična situacija ponavlja unedogled.
Jura Tastatura bio je ponosan na svoj posao i aplikacije koje su proizvodili. Ali svakoj idili dođe kraj i Jura je bio prisiljen pronaći novi posao. Svoj bogato okićeni CV Jura je počeo slati na adrese hrvatskih informatičkih firmi. Reference i znanje pomogli su Juri da brzo nađe posao, a onda je sa zaprepaštenjem zaključio da već godinama nije napisao ni reda koda i da mu je sve ono, za što se smatrao velikim stručnjakom, zapravo velika nepoznanica.
Priča ima sretan kraj ukoliko Jura opet naleti na malo veću firmu u kojoj ima naivnih volova u naponu snage. Osobito sretan Jura možda postane vođa tima ili projektant, zahvaljujući svojem "iskustvu", i nezahvalan posao pisanja koda ostane zauvijek u prošlom vremenu. Manje sretan Jura znoji se nad jednostavnim zadacima i zakaže na testu kojeg bez problema rješi malo napredniji srednješkolac. Poneki ispitivač možda se i ispriča što je njegovom veličanstvu dao tako banalan zadatak. :-)
Jura Tastatura osobito dobro uspijeva u državnim i javnim poduzećima u kojima je njegova efikasnost jedva nešto primjetnija od fikusa u tamnom kutku hodnika. Jura polako migrira i u privatne informatičke tvrtke s puno djelatnika u kojima, poput kameleona, može stvoriti privid da stvarno nešto i radi.
Tijekom vremena Jura je toliko puta ponovio laž o svojoj stručnosti da je i sam povjerovao u nju. Svoje neznanje brani arogancijom, a poziva se i na iskustvo kojeg nema. Ukoliko ne nastupa u malonogometnoj lizi firmi onda mu je najomiljeniji sport soljenje pameti mladim informatičarima iz drugih firmi, koje su unajmili da im obave konkretni posao.
