Alan Cullison je samo jedan od mnogih novinara koji su u jesen, 2001. godine pohitali u Afganistan da bi izvještavali o ratu protiv Talibana. U prometnoj nesreći slomio se ekran njegovog laptopa pa je svoje izvještaje nastavio pisati pri svjetlosti svijeća koristeći penkalu, a zatim ih je čitao urednicima preko satelitskog telefona.

Nakon oslobađanja Kabula Alanu je bila najvažnija stvar da pronađe zamjenu za svoj razbijeni laptop. Prvi diler računala kojeg je uspio naći uopće nije imao svoje računalo jer si ga nije mogao priuštiti. Alana je impresionirala činjenica to što je dotični bio jedini savjetnik za informatiku pri afganistanskom avio prijevozniku, Ariani, sve dok nije saznao da Ariana ima samo jedno računalo i jedan avion.

Savjetnik ga je uputio na drugog dilera koji mu se pohvalio da je servisirao računala koja su pripadala Talibanima i al-Kaidi. Taj diler ga je odveo do polupismenog trgovca nakitom koji mu je za 1100$ prodao dva računala: IBM stolno računalo i Compaq laptop. Trgovac ih je ukrao iz centralnog ureda al-Kaide u Kabulu, noć prije nego što je grad pao u ruke saveznika. Na vratima sobe, iz koje je ukrao računala, pisalo je Muhammad Atef. Atef je bio vojni zapovjednik al-Kaide i ključni planer akcije 11.9. Alen je računala predao američkoj vojsci, a prije toga je uspio kopirati samo disk stolnog računala. Agent koji mu je vratio laptop, dva mjeseca kasnije, tvrdio je da je hard disk u laptopu bio skoro prazan.

Stolno računalo je uglavnom koristio Ayman al-Zawahiri, jedan od glavnih Osaminih pomoćnika. Skoro 1000 dokumenata, datiranih od 1997., bili su uglavnom zaključani zaporkom ili kriptirani. Uglavnom su bili na arapskom, ali se moglo naći i dokumenata na engleskom jeziku. Dokumenti su pisani uz pomoć kodiranih riječi. Alan je radio više od godinu dana na prijevodu tih dokumenata da bi dobio jedan od najboljih socioloških profila al-Kaide.

Zanimljivo je da pronađeni dokumenti ne upućuju na bilo kakvu vezu s Irakom. Al-Kaida je bila zabrinuta zbog američke vojne intervencije, ali nadali su se reprizi epizode s Rusima i mislili da će Afganistan opet postati groblje za imperijalne ambicije jedne supersile. Cilj im je bio da navedu supersile da udare na takav način koji bi mogao postići to da potakne stvaranje simpatija prema teroristima. Rat u Afganistanu nije im pomogao u tome, ali sukob u Iraku, bliži centru arapskoga svijeta, potencijalno im je puno korisniji. Ukoliko bi se srdžba protiv Amerikanaca proširila među Arapima, al-Kaida bi sve manje bila mala teroristička grupa, a sve više masovni pokret. Aktualna američka politika potaknula je Alana na pitanje: da li Sjedinjene Američke Države igraju po scenariju iz ukradenog računala?

Dokumenti su kodirani na jednostavan način kojeg su koristili protivnici i u Drugom svjetskom ratu. Koristili su jednokratni šifarnik u kojem pojedina slova uparena sa slučajno dodanim brojevima i slovima. U većini dokumenata iz 1998. i 1999. koristio se taj sistem. Također su izmišljali nova imena za ljude i lokacije. Dosta dokumenata su Alan i njegov kolega tek djelomično uspjeli dešifrirati.

Članak objavljen u najnovijem broju časopisa The Atlantic Online (potrebna pretplata) nije zadovoljio moju profesionalnu znatiželju. Koji je operativni sustav bio na tim računalima? Svojedobno je bilo jakih udara na Linux s izgovorom da ga koriste teroristi. U kojem su formatu dokumenti i koji office paket koristi al-Kaida? Koji e-mail klijent koriste i da li koriste PGP? Umjesto provaljivanja i pokušaja dešifriranja dokumenata, da li je Alan možda pomislio na to da se negdje u silnim direktorijima nalazi i program uz pomoć kojeg su šifrirali dokumente? Nekako sumnjam da su sve to radili ručno. Program bi bio beskoristan bez ključeva, ali možda i ne bi?! Kako je Alan kopirao disk? Nije valjda da je radio jednostavno kopiranje s Explorerom u direktorij sa znakovitim imenom "Copy Of Al-Qaeda disk". Kladim se da nije imao uključenu opciju 'Show hidden files'? ;-)