Vjesnik na posljednjoj stranici donosi članak o istraživanju u kojem su britanski učenici odgovarali na pitanja o Danu "D". To što su rezultati porazni nije ništa neočekivano ali zanimljiv je podatak da je jedini učenik koji je bez greške riješio test svoje znanje stekao igrajući računalne igrice.
Eto putokaza za mladog i neiskusnog novinara časopisa Bug kojeg je, zajedno s još nekolicinom zaljubljenika u računalne igrice, Denis Latin navukao na tanak led i uz pomoć njih u Latinici "dokazao" kako od tih igara nema nikakve koristi. Spomenuti novinar je pisao otvoreno pismo Denisu Latinu u kojem se požalio na njegov postupak, ali od toga pisma nije bilo nikave koristi jer su ga ionako pročitali samo oni koji o igrama znaju više od prosječnog gledatelja Latinice.
Umjesto da su za Latinicu pripremili igre uz pomoć kojih bi mogli dokazati da su korisne, oni su se pred kamerama besmisleno naganjali u nekom FPS-u. Imali su priliku, propustili su je i čemu onda plakanje? Zašto odmah nisu pripremili neku povijesnu strategiju, neku simulaciju ili jedan Mindrover čija je svrhovitost i korisnost za moždane vijuge dokazana brojnim stručnim nagradama?
U školi bi jedan blok sat povijesti s kratkim uvodom i teorijom, a zatim popraćen nekom prigodnom igrom, bio bi puno korisniji od klasičnog usmenog predavanja. Djeci bi pojmovi i činjenice ostali u glavi i ne bi ih zaboravili poslije ispitivanja. Nema predmeta u kojem se na bilo koji način ne bi moglo primjeniti računalo. Ali u našim školama su računala ili pod ključem ili ih ima premalo u odnosu na broj učenika.
Ponuda edukativnih programa na hrvatskom jeziku je više nego siromašna. Umjesto praznih fraza i raznih E-odbora, nadležno ministarstvo bi trebalo poticati izradu takvih programa konkretnim mjerama. Uz stručno vodstvo u školama i sami učenici bi mogli proizvoditi takve programe te na taj način financirati nabavku novih računala, a sebi osigurati dobru referencu za buduće zaposlenje.
Toliko toga bi se moglo napraviti, a tako je malo sluha među nadležnim strukturama.
