Bloger Smiley poslao mi je e-mail s molbom da mu pomognem u reklamiranju njegovog bloga jer ja imam relativno posječen blog. Relativno što? :-)
Njegov blog se sastoji samo od smajlića. Ja ne volim smajliće, moglo bi se reći i da ih mrzim. Pri tome ne mislim na one dobre, stare tekstualne smajliće koje i sam koristim, već na gifovski kičeraj koji je još, oj užasa, i animiran. Animiran. Ani. Annie De Meni. Oni ih jako intenzivno koristi u svojem blogu pa pretpostavljam da nikada nije vidjela kako se taj njezin blog ponaša na nekom slabijem računalu. Kao puž u disciplini brzo hodanje. Znate svi kako nakaradno izgledaju natjecatelji u toj disciplini koji se desetine kilometara muče da ne potrče?! A sad zamislite puža u toj disciplini. Eto tako je nemoćnijim računalima i preglednicima kad se sukobe s pobjesnelom gomilom animiranih smajlića. Na taj problem je svojevremeno ukazao jedan naš informatički novinar kad je na svoju domaću stranicu kao pozadinu postavio animirani gif. Nestrpljivim surferima jedini brzi bijeg s njegove stranice bio je hard reset. Kod Annie su smajlići dio njezinog identiteta, upotrebljava ih na pravim mjestima i ima nekih 'na koje se čovjek stvarno odvali od smijeha'. Jedini je problem što su oni usporili učitavanje stranica, ali pretpostavljam da su njezini čitatelji ionako na brzim vezama, surfaju s posla ili fakulteta, pa im to ne predstavlja problem.
Surfanje s posla. Upravo se tom temom danas u svojem blogu pozabavila Zrinka. 'Poslovni' surferi su u najvećem broju slučajeva ljudi koji rade u državnim i javnim ustanovama ili velikim firmama. Dosta velik postotak njih kod kuće uopće nema računalo ili s njime ne pristupa Internetu. Oni su napumpali postotak stanovništva koje koristi Internet i oni ga uglavnom koriste za zabavu i ubijanje vremena. Ima struka i pojedinih radnih mjesta gdje je korištenje Interneta nužno ili može povećati produktivnost. Heh, u ovo zadnje će malo tko povjerovati. :->
Informatičari su jedni od njih i sasvim je normalno da u informatičkoj firmi njezini djelatnici imaju pristup Internetu. Većina nastalih problema može se riješiti guglanjem po webu i newsima. Zašto da programer par dana razbija glavu pokušavajući nešto riješiti kad mu je rješenje nadomak prstiju. Jedan relativno novi Linux korisnik se pohvalio otkrićem kako za pronalaženje rješenja svojeg problema treba samo kopirati ispis greške ili odgovarajući red iz log datoteke u Google i rješenje je najčešće među prvih 10 rezultata. Ali...nećete vjerovati ali ima informatičkih firmi gdje je pristup Internetu nemoguć, zabranjen ili ograničen. Dosta informatičara koji rade u tim firmama ne znaju se na efikasni način koristiti Internetom.
Istina, uvijek će se naći djelatnici koji će zloupotrebljavati pogodnosti, ali takvi će pronaći način za zabušavanje i bez Interneta. To su takozvani MCSE stručnjaci: Minesweeper Consultant & Solitare Expert. Sjećam se nekih kolega koji su voljeli Dos Navigator jer je u sebi imao ugrađen Tetris. Neki proizvođači PC igara iz osamdesetih i početka devedestih godina prošlog stoljeća išli su na ruku takvima. Igre su imale tzv. Boss key pa se pritiskom na njega igra u trenu prekidala, a na ekranu se pokazivao dos prompt ili nekakav kvazi poslovni dokument ili proračunska tablica. Zabušavanje na poslu uz svesrdnu pomoć računala nije samo balkanska izmišljotina.
