Ako redovno pratite MojPosao sigurno ste primjetili kako je porasla potražnja za studentima. Uglavnom ih traže relativno velike firme (u našim uvjetima) za poslove sistemske administracije, ali i programiranja. Gledamo li s optimističke strane mogli bi pomisliti kako su se naše firme konačno počele povoditi za stranom praksom regrutiranja najboljih studenata s posljednjih godina. Pesimisti bi rekli da je to samo zbog toga što je cijena sata studentskog rada relativno niska, a nema ni velikih dodatnih izdvajanja u vidu raznih obveznih doprinosa koje trebaju platiti za normalno zaposlenog djelatnika. Studentu je lako otkazati ugovor dok je slučaj s običnim djelatnikom malo kompliciraniji.
Studenti su zahvalni djelatnici jer su mladi i nadobudni, puni energije; takvi informatički zaljubljenici u stanju su raditi prekovremeno bez puno pitanja. Ali samo da određene granice ili trenutka kad student shvati da ima druge prioritete ili da ga poslodavac bezobzirno iskorištava. Kod nekih je to vrijeme spoznaje vrlo kratko dok kod drugih ono traje, i traje, i traje, čak do trenutka kada će mu poslodavac ponuditi stalan radni odnos uz obvezno smanjenje plaće jer "sada ima veće troškove" ili po principu "pola na papire pola na ruke".
Izgleda da spomenute firme na svojim računalima još uvijek nemaju povjerljive poslovne podatke kad nadzor nad njima povjeravaju studentima, honorarcima, koji se izmjenjuju svakih nekoliko mjeseci ili u još kraćim vremenskim razmacima. Ili je stvar u tome što je svijest o sigurnosti i potrebi zaštite vlastitih podataka kod naših poduzetnika na vrlom niskom nivou. Netko je na news grupi spomenuo kako je sistemska administracija najgori i najteži informatički posao. Ja smatram da nije tako i da je zapravo obrnuto, dobar sistem administrator ima relativno malo posla, ako uistinu zna svoj posao, pa većinu vremena troši na učenje, istraživanje novih stvari ili na igranje. Za dobrog administratora jako je važno iskustvo i znanje rada s ljudima. Zbog toga je dosta nezahvalno zaposliti studenta na takvo radno mjesto.
To najčešće rade domaće poslovnice stranih firmi. Da li je to naputak iz centrale ili domaći upravitelj koristi svaku priliku da uštedi pokoju kunu?
