Eric Sink je izmislio novi termin za 'kompanije' koje proizvode programe, a sastoje se samo od jednog čovjeka: Micro-ISV (Independent Software Vendor). microISV je stranica zajednice nezavisnih proizvođača programa. Kod nas također ima nekoliko micro-ISV-ova, ali sumnjam da ijedan od njih živi od tog svojeg posla. S obzirom na raširenu kulturu korištenja crackanih programa, u kojoj su ljudi lijeni dati desetak kuna za neki korisni, domaći program, našim micoISV-ovim preostaje jedino da se orjentiraju na strano tržište. U današnje vrijeme Interneta to postaje sve manji problem, ali vani je konkurencija opaka i uspijevaju samo najbolji.
Micro-ISV-ovi svoje proizvode distribuiraju uglavnom u formi shareware programa. Ta definicija je malo evoluirala posljednjih godina tako da imamo sve manje shareware programa koji rade samo određeno vrijeme, a sve ih je više koji se odlučuju da neregistriranim korisnicima ograniče mogućnosti. Čak se i riječ shareware pomalo gubi i sve manje spominje jer je za sobom vukla nezgodne konotacije na amaterski i neprofesionalni proizvod.
Shareware programi moraju proći trnovit put do uspjeha. U početku je najbolje da program nema prevelika ograničenja tako da se proširi korisnička baza. Treba slušati što korisnici predlažu i uvažavati kritike u svrhu poboljšanja programa. Ono što autor zamisli obično nije ono što korisnici žele i trebaju. U tim crnim vremenima početničkih koraka, autoru je najbolje da ima stalni posao ili neki drugi izvor prihoda. I ne treba gajiti prevelika očekivanja jer bi tresak o zemlju mogao biti naročito bolan. Najbolje je biti pesimist, uspjeh će u tom slučaju biti veliko iznenađenje, a neuspjeh predviđena realnost. ;-)
A kakve programe da radi taj naš mali ISV (ako je naš onda je NPP - nezavisni proizvođač programa)? Najčešća greška malih NPP-ova je odluka da se radi vrsta programa kojom je tržište jako zasićeno. Takav proizvod može biti dobra stilska vježba za programera, ali od nje će teško moći ostvariti neku značajniju zaradu, a on ulazi u NPP svijet zbog nekakve predviđene zarade. Treba snimiti što na tržištu nedostaje. Gdje su rupe koje su propustili zakrpati veliki igrači? Sporo pretraživanje poruka u Outlooku je jedna od takvih rupa koja je vapila da ju se ispuni. Prednost mikro-NPP-ova je brzo vrijeme rekacije i dinamika razvoja koju veliki timovi teško ili skoro nemoguće, mogu postići. Ima i odbačenih kostiju koje veliki igrači nisu zagrizli jer su procijenili da ne vrijedi trošiti vrijeme na njih ili su neisplative. Ali ono što je neisplativo velikim igračima, mikro-NPP-ovima može biti itekako isplativo. Čak i na našem tržištu još uvijek postoji prostor na kojem bi NPP-ovi mogli ugrabiti dobar bio kolača. Samo ga treba pronaći.
