Čitam u jednom blog postu o korištenju nekih modela umjetne inteligencije i cijeni po tokenu. Kako je krenulo moglo bi se uskoro dogoditi da se UI generirane aplikacije počnu naplaćivati po liniji koda pa će menadžeri konačno biti sretni. Bill Atkinson, poznat po svojem tjednom doprinosu od -2000 linija koda, kasnije počeo raditi kao vanjski programer u kompaniji Numenta gdje žele razumjeti kako radi ljudski mozak kako bi mogli uz pomoć tih principa omogućiti strojnu inteligenciju. Da, strojnu inteligenciju, u Numenti ne govore o umjetnoj inteligenciji. Suosnivač te kompanije Jeff Hawkins napisao je knjigu A Thousand Brains u kojoj je predstavio svoju teoriju koja za sada nije doživjela praktičnu primjenu.
Jedan stariji algoritam Numente - HTM (Hierarchical Temporal Memory) dostupan je kao projekt otvorenog koda s implementacijama u nekoliko programskih jezika. Korišten je za detekciju anomalija u podacima s primjenom u monitoringu IT infrastrukture, a nekoliko kompanija je koristilo HTM algoritam za predviđanje kvarova na industrijskoj opremi.
No vratimo se da na naplatu generiranog koda. To bi na početku mogla biti metrika s kojom će svi krenuti dok se ne počnu domišljavati kako naplatiti više. Ako Amazon uđe u taj posao onda možemo očekivati totalni kaos u kojem nitko neće znati kako dolaze do cijene, ali neće biti rijetke situacije u kojima će prompt inženjer generirati astronomske troškove samo zbog nepažljivog prompta i pogrešno stavljenog zareza.
No cijena aplikacije neće biti samo broj konačnih linija koda/tokena. Cijena će uključivati i sve pokušaje koji će dovesti do konačnog rješenja. Kao da vam stolar isporuči stol, a vi platite ne samo drvo od kojega je stol napravljen već i sav otpadni materijal te sve pogreške, krivo odrezane daske, pogrešno obrađene komade. Olakšavajuća okolnost u ovom slučaju je što će kubik tokena biti jeftiniji od kubika drva. I koliko vidimo na raspolaganju će uvijek biti i jeftinija kineska roba.
Stanje tehnologije danas nije takvo da možemo očekivati da će nam UI isporučivati složene i upotrebljive aplikacije. Veliki je ponor između razumijevanja problema i koda koji se generira. Ono što me žalosti u cijeloj toj priči je što ne vidim trendove u smjeru kako da programiramo bolje aplikacije, kako da s manje koda napravimo više, kako pametnije pisati kod. Izgleda da se krenulo linijom manjeg otpora, generiranja koda, metoda pokušaja i pogrešaka tj. metoda uzastopnih približavanja. Nije da programeri nekada nisu to radili, rade to i danas, ali metoda uzastopnih približavanja bi mogla postati prevladavajuća s kodom koji generira UI. Podsjeća me to na onaj dokaz zašto Ahil ne može prestići kornjaču.
I kad jednog dana prompt inženjer isporuči menadžeru račun za generirani kod, a ovaj mu prigovori kako nitko nije zadovoljan aplikacijom, odgovor će biti lako predvidjeti - "Znate šefe, ni Ahil nije mogao prestići kornjaču."
