Wolfwood's Crowd blog

Kritika il’ hvala hrvatskog (IT) košmara

,

Kako zaraditi od prodaje e-knjiga?

poslovanje

Hrvatski telekom bacio se u posao s elektroničkim knjigama. Usredotočiti će se na domaće izdavače i domaći sadržaj. Ono što je meni zapelo za oko je najava da će cijene knjiga biti 20 do 40 posto niže od cijena u knjižarama.


Poprilično glupa odluka koja je simptomatična za skoro sve domaće izdavače digitalnog sadržaja. Ti isti izdavači moraju tiskati određen broj knjiga, dostaviti ih. To im je konkretan trošak. Nakon nekog vremena, kad se knjiga baš i ne prodaje, smanje cijenu i nastavljaju ju smanjivati pa neke knjige možete kupiti za cijenu koja je osjetno niža od početne. Kod digitalnih izdanja nema problema s prenatrpanim skladištem. Nakon što se knjiga uobliči u digitalan oblik daljni trošak umnožavanja je skoro pa zanemariv.


I zbog čega izdavači i dalje inzistiraju na visokim cijenama? Na našem tržištu imamo i problem da ljudi nemaju naviku kupovanja digitalnog sadržaja. Prevelike cijene sigurno ih neće potaknuti da mijenjaju navike. Pretpostavljam da će neki izdavači štititi klasično izdavaštvo pa neće biti slučaja da digitalna izdanja budu dostupna prije klasičnih.


Cijena digitalnog sadržaja trebala bi biti osjetno manja. Dovoljno mala da kod kupaca potakne impulzivnu kupnju. Neće izdavači zarađivati od onih koji će kupiti nešto jer im to stvarno treba ili jako zanima, puno su im interesantniji oni koji će kupiti nešto samo zbog toga jer im je to dovoljno pristupačno da ne moraju razmišljati o tom trošku. Zarada će uslijediti samo ako prodaja bude masovna. I ako nalaženje tog sadržaja na nelegalnim izvorima bude kompliciranije od legalne kupnje. Nema smisla inzistirati na visokim cijenama.


Primjer preskupog magazina je PokretO. 20 kn je previše za prosječnog kupca. Nije previše za fanove i sljedbenike, ali od njih se ne živi i nema ih dovoljno. A i oni će nakon nekog vremena početi preskakati brojeve. PCChip je također cijenu svojeg digitalnog izdanja postavio na previsokih 20 kn (ili 10 kn po broju ako se pretplatite na 6 brojeva). Nema tu ni govora o impulzivnoj kupnji većeg broja čitatelja.


Dragi naši digitalni izdavači, razmislite malo o tome. Vaša zarada će biti veća ako vašu digitaliju budu kupovao što veći broj onih kojima ona stvarno ne treba i nije im toliko zanimljiva. Vama će prihodi rasti, a oni koje vaš proizvod stvarno zanima biti će zadovoljni jer će ga kupiti po povoljnijoj cijeni. I svi ćemo biti sretni i zadovoljni... ;-)

Komentari

7. travnja 2011. 08:28

Znaš li za http://tookbook.com/?

7. travnja 2011. 08:45

Prethodni komentar sam poslao čim sam vidio članak, a sad sam ga i pročitao... ;)

Dakle, potpuno se slažem s tvojim stavom. Moram ubaciti par riječi o tome kako se (tradicionalno) formira cijena knjige, jer sam svojevremeno radio u domaćem izdavaštvu.

Dakle, princip je taj da se pretpostavi određena naklada, kao broj knjiga koje se realno očekuju da se mogu prodati, te se izračuna trošak naklade (što uključuje autorska prava, prijevod ako ga ima, lekturu, korekturu, dizajn, prijelom tisak itd). Ukupan trošak se podijeli s brojem komada, te se rezultat množi s četiri; drugim riječima, osnovna marža po knjizi je 75%. To naizgled djeluje puno, ali moramo uzeti u obzir da distributeri -- knjižare, lanci knjižara itd -- rijetko zahtijevaju rabat manji od 40%, a u nekim slučajevima to se penje i do 60%.

Dakle, to je tradicionalan pristup. Od vremena kad sam se ja time bavio (prije petnaestak godina) promijenilo se jako puno toga, i tehnologija je uvela brojne novitete koje razbijaju tradicionalni lanac izdavaštva. Web je omogućio izravnu kupovinu mimo tradicionalnih knjižara; digitalni tisak je učinio nepotrebnim tiskanje naklada unaprijed, već se tiska prema potrebi, koliko je naručeno; a e-knjige, čitači i aplikacije za smartphone i tablete su učinile nepotrebnima same klasične knjige.

Drugim riječima, dio troška kod izdavanja knjiga se nije promijenio (prijevod, lektura itd), ali upravo ono što je utjecalo na najveći dio cijene (tisak i distribucija) je praktički nestalo. Stoga nema razloga da cijena ne bude u razini par kuna po čitatelju, osim jednog, koji je nažalost još uvijek prisutan: strah nakladnika da ne izgube prihode od tiskanog izdanja (a u slučaju čistih digitalnih izdanja poput PokretO-a ni toga nema). Međutim, oni nisu svjesni da je to neminovno i da će se u konačnici dogoditi htjeli oni to ili ne.

Nažalost, nakladništvo je jedna vrlo tradicionalna industrija, i ljudi koji su u njoj nisu lako spremni na radikalne promjene u svojim obrascima ponašanja. Ali promjene su neminovne, do njih će doći u svakom slučaju, bolje je da se na to priviknu što prije.

7. travnja 2011. 11:29

Stav jest u redu, ali računice su i Stjepanu i Berislavu malo promašene.

Da počnem od onoga što je promašeno:

  • većina domaćih (prosjek) knjižnih nakladnika nema natrpana skladišta. Natrpana skladišta što se tiče distribucije knjiga uglavnom imaju veliki knjižari i Tisak. Tako je kako je. Skladište prosječnog domaćeg nakladnika se svodi na malo brdašce knjiga u kutu ureda. Kod knjiga naime nema remitende, a knjižari se bave skladištenjem. Knjižni nakladnik mora manevrirati "skladištem" dok distributivni kanali ne preuzmu knjige, nakon toga haj lajf i obično za svoje potrebe zadržavaju najviše do par desetaka komada pojedine knjige.

  • nakladnici periodičkih izdanja ako uzimaju svoju remitendu iz distribucije imaju natrpana skladišta. To je ujedno i razlog zašto postoji trend odricanja od remitende kod nakladnika časopisa i novina... Ali ovdje ne pričamo o njima.

  • Distributivni troškovi digitalnog izdanja za knjižne nakladnike (opet, kod nas) nisu nužno toliko manji od troškova uhodanih kanala. Sutra će možda biti, danas nisu. No prilično sam siguran da T-Com neće pridonijeti tome, eventualno će kaskati za trendom ako im projekt i zaživi.

Ono što je definitivno pogođeno - cijene digitalnih izdanja bi uistinu trebale biti takve da potaknu impulzivno trošenje. Pokazalo se dobitnom kombinacijom na mobilnim (a uskoro će trend vjerojatno zahvatiti i desktope) aplikacijama, pa čak i u nekoj mjeri kod glazbe, pa nema razloga da koncept ne upali kod knjiga.

7. travnja 2011. 23:06

Ček, nisam shvatio, gdje su nam računice promašene? Sve što si rekao za skladišta stoji, ali gdje smo rekli da prosječni domaći nakladnici imaju prenatrpana skladišta?? (Štef jest spomenuo skladišta, ali u vrlo općenitom kontekstu.)

Jao kako me izludi kad netko ide "ispravljati" druge komentare i onda ne ukaže na baš ništa pogrešno. Koja je to računica točno promašena?

A drugo, kažeš da distributivni troškovi "digitalnog izdanja za knjižne nakladnike nisu nužno toliko manji od troškova uhodanih kanala"... O čemu pričaš? Nakladnici plaćaju distributivnim kanalima u obliku rabata, dakle postotka -- kod digitalnih izdanja taj je trošak fiksni, i neusporedivo je manji u apsolutnom iznosu. Ako si mislio da možda nije manji u postotku, tu si u pravu, ali samo ako su cijene digitalnih izdanja onako niske kako Štef smatra da bi trebalo biti.