Prije četiri godine, u vrijeme pojave prve inačice Ubuntu distribucije (4.10), Slackwareu, na koji sam se vratio nakon oho-ho godina i koji je zamijenio Mandrake, počeo sam odbrojavati posljednje dane. Bez obzira na njegov sudo, zbog kojeg su brojni linuxaši frktali nosom da nema roota, i još poneku stvar ipak sam se usudio izjaviti...Čini mi se da Ubuntu nije još samo jedna od novih distribucija koje niču kao gljive poslije kiše. Ima sve preduvjete da postane jedan od glavnijih igrača na Linux sceni..

Danas, četiri godine kasnije, Ubuntu je i dalje moja glavna distribucija. Vrti se na mojem glavnom računalu, laptopu, na računalu od žene i klinaca, na par virtualnih i jednom pravom poslužitelju koji su daleko od mojih očiju. Zašto sam tako brzo prešao na Ubuntu? Zato jer je donio ono što mi je nedostajalo kod Debiana. Brži razvojni ciklus i izdavanje novih inačica, jednostavniji rad i podešavanje. Ja nisam jedan od onih koji znaju napamet major i minor brojeve iz /dev direktorija. Računalo mi prvenstveno služi kao alat, i iako se ponekad zaigram i s konstrukcijom tog alata, ipak mi je važnije da on služi svrsi, a ne da trošim vrijeme na njegovo podešavanje.

Ubuntu nije idealno rješenje, bilo je nekih nadogradnji kad su neke stvari bile skršene, ali kad zbrojim sve pluseve i minuse on mi je daleko bolji od ostalih distri. Kod njega se vidi stalna težnja za napretkom, za promjenama na bolje. To promjene ne idu onako brzo kako bih želio, ali kreće se...druge distribucije također imaju nove pakete, novi kernel, ali suštinski se kod njih skoro ništa ne mijenja.

Večeras sam stavio novi hard disk u računalo i novi Ubuntu 8.10. Sedam jednostavnih koraka, najviše vremena sam potrošio razmišljajući kako ga podijeliti na particije. Instalacija je bila brzo gotova, nisam mjerio, ali sumnjam da je trajala duže od 15 minuta. Duže od toga je trajala rsync operacija mojeg domaćeg direktorija sa starog na novi disk. Nakon toga prijava i susret sa starom okolinom, sve radi, sve je na svojem mjestu. Samo je još trebalo instalirati jedan restricted driver. Iznenadila me stavka NVIDIA X Server Settings u System - Administration izborniku. Početnici i lijenčine će znati cijeniti tu mogućnost jednostavnog podešavanja. I dobra stvar, Ubuntu nije po defaultu podesio najveću rezoluciju koju mogu pokazati moja grafička i monitor kao što je to bio slučaj u prethodnim inačicama kada me je svaki put iznenadila činjenica da gledam sliku od 2048x1536 točkica.

Zatim sam krenuo s laganim instaliranjem programa, čišćenjem postavki programa koje više neću koristiti iz njihovih .direktorija, zirkanjem i traženjem novosti. Stvar koju definitivno moram među prvima isprobati je stvaranje USB startup diska. Pogledao sam što to nudi BBC preko Totema. Uglavnom je riječ o podcastovima, napiknuo sam i dosta sadržaja koji se ne može gledati izvan .uk...ali primjetio sam da Totem ima i podršku za YouTube. Direktno iz njega možete pretraživati i gledati video materijale, napraviti playlistu. Za ostale novosti pročitajte IntrepidIbex/TechnicalOverview, a ja sam se pozabavio onim čime se običan korisnik obično bavi. Ušminkao sam desktop. Instalirao sam Shiki-Colors, nisam trebao kompajlirati Murrine SVN jer odgovarajuća inačica dolazi u Interpidu, a za dekoraciju prozora upotrijebio sam Murrine Dust. Nije loš ni novi Banshee. Dovoljno je dobar da ne pomišljam da zagadim čisti Gnome kdeolikom Amarokom...