U težnji da naprave više i bolje (češće više nego bolje) poslodavci često pribjegavaju nepopularnoj mjeri: traže od djelatnika da rade prekovremeno. Iako u početku ta mjera može i obično daje rezultate, na duži rok dolazi do pada produktivnosti pa umjesto više i bolje poslodavci dobivaju manje i lošije. Takva poslovna kratkovidnost je i dalje vrlo česta u poslodavaca iako je jedan tipičan kapitalist prije 82 godine uveo revoluciju u američku ekonomiju tako što je radni tjedan skratio na 5 dana po 8 sati. Henry Ford se pri tome nije rukovodio humanizmom već profitom jer je shvatio da je manje više. Neki naši poslodavci još uvijek nisu naučili tu lekciju jer su nedavno izračunali koliko gube zbog plaćene pauze od pola sata pa je bilo govora o radnom danu od 8,5 sati.

Kakav je slučaj s programerima? Kod nas je često mišljenje kako su to čudaci kojima je dovoljno dati računalo i oni će zadovoljno i orno tipkati danima i noćima. To mišljenje su podgrijali i poneki programeri čudne sorte, koja voli svoj posao, pa zadovoljstvo nalaze u rješavanju problema pri čemu zaboravljaju na vremensku dimenziju.

U početku takav pristup obično daje rezultate i produktivnost raste, ali s vremenom dolazi do neizbježnog pada i ona pada daleko ispod zamišljene crte na kojoj bi bila u slučaju redovnog rada. Kao ilustraciju toga pogledajte dva grafa iz odlične prezentacije Rules of Productivity objavljene na Lost garden blogu.

Prvi graf ilustrira pad produktivnosti, koji obično dolazi u 3-4 tjednu, a drugi pokazuju razliku između percepcije koju imaju djelatnici i stvarne produktivnosti. I jedan i drugi graf odlično ilustriraju problem, ali poslodavci će u pravilu odlučno odbiti vjerovati u njih. Čak će i pojedini programeri odbiti vjerovati u svoju stvarnu produktivnost.

Programeri, kreativci i svi drugi knowledge workeri će u pravilu napraviti više posla za manje vremena ukoliko u tom vremenu održe veći stupanj koncentracije i usredotočenosti na posao. Istraživanja su pokazala, ali i sam sam, razgovarajući s kolegama, došao do zaključka da bi se smanjivanjem radnog vremena postigao isti ili čak bolji učinak. U slučajevima kad sam radio prekovremeno često puta mi se znalo dogoditi da sam imao poteškoće s rješavanjem i relativno jednostavnih problema, a rješenje bi obično samo došlo nakon kasne noćne šetnje i porcije udisaja svježeg zraka.

Postoje slučajevi kad je prekovremeni rad programera učinkovit i ima svoje opravdanje, ali to nije rješenje na duži rok i uvijek morate računati da će u vremenu oporavka produktivnost biti smanjena. Cijena prekovremenog rada može biti preskupa nakon što se u nju uračuna veći postotak grešaka zbog umora, pad kvalitete proizvoda i nezadovoljstvo djelatnika.