Ovaj post je moj osvrt na tematiku i razgovore na okruglom stolu Problematika primjene i razvoja Open Sourcea u Hrvatskoj i regiji (DORS/CLUC 2007). Kad god se povede slična rasprava, obrasci su isti, velik dio vremena potroši se na prepričavanje poznatih stvari skoro svim sudionicima u diskusiji pri čemu ima previše idealizma i politike, a premalo realnog i pragmatičnog razmišljanja.
Da rasčistimo neke stvari na samom početku. Primjenjujući Sturgeonov zakon slobodno možemo reći da je 90% koda izbačenog pod nekom od open source licenci smeće. Ako vas pokušavaju nagovoriti da postanete korisnik Linuxa naglašavajući njegovu tehničku superiornost i bugless prirodu onda vas lažu. Isti zakon govori da je i 90% koda u komercijalnim/vlasničkih programima smeće. Istina je neumita. Točka. Većina programa je kontaminirana. Smeće. Linux i slobodni kod nisu tu nikakva iznimka.
Pronaći uspješni poslovni model s open source programima vrlo je teško. Ali nije nemoguće. Da li je lakše s zatvorenim kodom? Naizgled je, ali kad bi uzeli u obzir koliko je propalog koda zakopano u zatvorenim/vlasničkim aplikacijama zacijelo bi došli do brojeva iz Sturgeonovog zakona. U redu, ako je sve to isto smeće, ćemu onda open source?
Na stranu političke floskule...model razvoja open source programa je uspješniji i bolji. Neki analitičari su se složili da je velika složenost procesa razvoja Viste postala veliki problem čak i za veliki Microsoft. Za to vrijeme Linux distribucije znatno češće izdaju nove inačice. Čak je i poslovični spori Debian uspio skratiti razmak između dvije inačice na manje od dvije godine. Open source nije samo licenca, nije politički projekt, open source je metodologija razvoja programa koja je efikasnija od postojećih zatvorenih/vlasničkih modela.
Uspjeli open source projekti, onih 10%, su dosljedno poštivali taj model. Direktna suradnja između developera i krajnjih korisnika, komunikacija i zajednički rad na razvoju, testiranju i projektiranju, te otvorenost cijelog procesa i visoka motivacija uključenih ljudi rezultira jednom novom kvalitetom. Većina onih koji razvijaju vlasnička rješenja nemaju dovoljno sredstava da bi organizirali toliki broj visoko motiviranih ljudi u dužem vremenskom razdoblju. Karakteristika uspješnih open source projekata je brzi odaziv na zahtjeve koji se uglavnom tiču poboljšane funkcionalnosti. Kod vlasničkih rješenja tu imate nekoliko međuslojeva koji usporavaju cijeli proces, a javlja se i efekt pokvarenog telefona.
Ali uspješniji razvojni model će polako davati sve bolje rezultate i sve bolje programe. Samo da ih još ljudi počnu koristiti. Kako potaknuti korisnike da što više koriste open source programe? Tu kod nas...
Rješenja. To je ključni element. Ljudi trebaju konkretna rješenja za konkretne probleme. Trebaju ključ u ruke. Trebaju konkretne programe koji rade konkretne stvari. Možete vi ljudima instalirati poslužitelje, namjestiti vatrozid, podići hrpu korisnih servisa, to je krasno, ali ljudi neće pronaći zadovoljstvo u savršeno konfiguriranom poslužitelju. Oni moraju raditi svoj posao. A za to im obično treba jedna ili više specijaliziranih aplikacija. Ako toga nema sve pada u vodu.
Edukacija. Drugi ključni element. Stanovništvo je informatički nepismeno ili polupismeno. Uči ih na pogrešan način, ne znaju osnove, nemaju pojma što rade, majmunskim metodama doznaju da treba klinuti tamo da bi dobili ono. Ali što ako tamo nije na svojem mjestu? Onda su izgubljeni. Zapravo bi trebalo promijeniti svijest i način na koji se stječu informatička znanja. Ljude treba naučiti voziti, a poslije je svejedno koji auto voze. Tu imamo i mladu generaciju kojoj se gura ECDL. Što će njima Office? Djeca brže shvaćaju stvari, njima treba predstaviti računalo kao alatku i motivirati ih i učiti da se tako njime i služe. Neke postavke na kojima počiva One Laptop per Child su na pravom tragu...Mali citat s njihovog wikija.
“One laptop per child” is a concept. It is an education project, not a laptop project...Learning is our main goal; we do not focus on computer literacy, as that is a by-product of the fluency children will gain through use of the laptop for learning. Children—especially young children—do not need to learn about IT and certainly do not need to be fluent users of WORD, EXCEL and POWERPOINT—They are not office workers. However, picking up these skills, having grown up with a laptop, will be readily accomplished.
Revolucija na Stallmanov način ne nudi nikakav napredak, on i njegovi sljedbenici su odradili jedan značajan korak, ali sada treba ići dalje, a ne stalno i nanovo lupati glavom o zid. Revolucija jede svoju djecu, a često završi kao diktatura. Sada je u tijeku evolucija.
Tako je: Stallman je odradio svoje - open source je u rasulu i sve veca je podjela medju pristasama i oponentima GPL v3, sto uopce nije lose za Microsoft i mene osobno.
Djeca moraju uciti Word, Excel itd jer je to postala, htio ti ili ne, stvar opce kulture isto kao sto je nekad bilo kucanje na pisacem stroju.
Ljudi zele Word, ljudi zele Excel, ljudi zele Windowse, to je naprosto tako - ogromna vecina covjecanstva ih zeli. I to nije slucajno - oni ih zele jer su im najbolji, najjednostavniji, najintuitivniji i najrasprostranjeniji.
Programeri zele zaraditi svoju placu programiranjem i ne zele da se njihov rad vrednuje cifrom od nula sustavih papirica. Open source zeli upravo to: negirati programerima uopce pravo da bilo sto zarade na programiranju - oni kazu programerima: budite trgovci a ne programeri, jer na programiranju nije moralno zaraditi. Svakoj normalnoj osobi koja se zeli baviti programerskim poslom stoga nikako ne bi trebalo biti "cool" podrzavati open-source, jer je to jednako piljenju grane na kojoj pokusavate sjediti.