Umjesto radnog vikenda imao sam ukočeni vikend, a današnji slobodan dan sam potrošio na čekanje u liječničkoj ordinaciji. Višesatno čekanje pokazalo mi je kako se samo jedan liječnik manjka, na 1000. stanovnika, u odnosu na EU prosjek (2.5:3.6), itekako primjeti. Smiješno mi je objašnjenje, iz jednog službenog dokumenta, kako broj liječnika prati europski smjer razvoja. S obzirom da interes za studij medicina pada iz godine u godinu, zanima me kakav se to smjer razvoja prati?

Pokušao sam pronaći podatak o tome koliko pacijenata zadužuje moj liječnik i u tome sam jedva uspio. Nakon što sam konačno došao do broja osjećao sam se kao Arthur Dent. Podatak se nalazio u .xls datoteci koja se nalazi na web stranici pod nazivom Ugovoreni sadržaji zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Moj liječnik ima skoro 2000 osiguranika što je samo za 1200 više od preporučenog broja (750-800) za obiteljskog liječnika u Europi. Jasno je da su u takvim slučajevima gužve neminovne. A ako još imate tu nesreću da je prosjek životne dobi pacijenata vašeg liječnika osjetno viši od prosjeka, te da je za dobar dio njih posjet liječniku dio obaveznih društvenih aktivnosti, onda prije ulaska u čekaonicu uzmite neko sredstvo za smirenje. Ili promijenite obiteljskog liječnika, ali ne prije nego što dobijete podatak o dobnoj strukturi njegovih pacijenata.

Ovaj post pišem pomalo stružući zubima, trpim tupu bol, jer se ne nalazim u ležećem položaju opuštajući mišiće. Za ovaj tjedan najavljujem post od blogiranja, ali i daljnje kašnjenje projekta. Na žalost, programiranje uz pomoć voice recognition tehnologije još uvijek je neučinkovito. ;-)