Siniša i Dado su već javili, otišao je Vid. Izgleda da je on nekim tajnim nitima povezao sve nas koji smo se tek poslije počeli nalaziti...

Prošlo je već neznam koliko vremena otkad smo se zadnji put našli u pubu Tolkien's House. Razmjenjivali samo neke CD-ove, Linuxarije, Dalijeve slike u visokoj rezoluciji, pričali o svemu i svačemu...Bio je najvjerniji član prvog domaćeg BBS-a koji se vrtio na Linuxu. Tužna vijest me odnijela do ladice sa starim backupovima. Na CD-u piše BBS, final backup, 5.8.2003.. Nalazim BBBS da podignem staru bazu. Listam popis članova. Vid se posljednji logirao dan prije. Nekoliko mjeseci nakon pretposljednjeg člana. Listam stare postove. Sve izgleda kao da se dogodilo stoljećima prije, u nekom drugom svijetu. Tražim nešto što bi nam svima pomoglo da na tren zaustavimo vrijeme i još se jednom sretnemo s Vidom. I nađoh...

Da

Da.
Rijec koja me oslikava
kristalno bistro jasno cisto

Moja dusa je Da.
Ime, bit, sustina, srz.

Da.
jedno veliko Da
kao odgovor svakome
i na sva pitanja.

Zelio bih svakome na svijetu
pokloniti pregrst ljubavi
da je cuva pazi
da voli voli voli voli

da svatko u sebi nosi Da.
I neka cvijece vlada Zemljom
prekrije sve livade polja gradove sume
i unisti mrznju i laz.

Cvijece ljubavi
koje god boje
Neka svatko odabere cvijet koji zeli
i neka ga sobom nosi
zauvijek,
cvijet ljubavi.

(Vid Strpić, 15.7.1994.)