Loša klima za startupove

posao

Kolege blogeri su se raspisali o startupovima, pišu se recepti i objašnjenja, citiraju se i prepričavaju članci koji pišu o startupovima...sve je to lijepo i krasno, ali čini mi se da većina zanemaruje neke važne stvari. Neke stvari koje možda strani autori i ne spominju jer ih podrazumijevaju. Kod nas i u cijeloj Europi je nepovoljna klima za startupove. Konstantno ružno vrijeme. Zašto? Silicon Valley Watcher u članku Why is there no British Google? A top British politician... spominje razlog za takvu klimu:

It's different because this is a place that tolerates massive amounts of failure. One in 20 startups make it beyond five years, venture capitalists want that ten-bagger, that massive return on investment. But they are prepared to fund ten or twenty startups that fail.

In Britain, Mr Osborne does not have that culture of tolerance of failure. And the rest of Europe is pretty much the same. If you fail once you are a failure evermore.

Here, in Silicon Valley, they let you back into the game, time and time again. I know plenty of people who "made it" but they failed six or seven times before that. This is the only place in the world that has such high tolerance of failure.

Sinišin post je izvrsna nadopuna za nedostatak tolerancije na neuspjeh:

Teško je krutom austrijancu objasniti da u biti nije uzalud kodirao tjedan dana i da to smatra tek vježbom, tryoutom neke vrste, to je za njega apsurdno - ta nitko te ne plaća da probavaš tamo nešto!?!

Kruti austrijanci zacijelo ne bi ni pomislili kreditirati nešto što ima nejasne šanse za uspjeh.

Kod nas je situacija još i gora. Prije nekoliko godina imao sam dva konkretna projekta koji su imali velike šanse za uspjeh. Pronaći nekoga tko bi financirao ili kreditirao te projekte bila je nemoguća misija. Političarima već na nos izlazi priča o Gospodarstvu znanja, ali ne rade ništa da bi stvorili uvjete i olakšali financiranje projekata koji kao garanciju i hipoteku nude ideju i znanje.

Guy Kawasaki je nekim blogerima neponovljivi uzor. Pročitao sam nekoliko početnih poglavlja njegove knjige 'How To Driver Your Competition Crazy'. Slažem se s većinom onoga što je napisano, ali...Guy je u jednom slučaju za primjer uzeo Apple. Ako se malo okrenemo i pogledamo u prošlost onda vidimo da je samo jedan Apple. I da je Apple imao izvanserijske proizvode, proizvode koji su pomicali granice. Proizvod? Ups, pa startup koji bi želio uspjeti trebao bi imati kvalitetan i zanimljiv proizvod ili uslugu. Da li mi se čini ili neki blogeri to pomalo zanemaruju? Slažem se da dobar marketing može omogućiti i lošijem proizvodu tržišnu dominaciju, ali taj lošiji proizvod ipak treba imati zadovoljavajuću kvalitetu, to što je lošiji od nekog svojeg konkurenta ne mora značiti da je i potpuno loš.

Dobar proizvod nije sam po sebi dovoljan. On potrebuje dobar marketing da bi ga kupci zapazili i počeli koristiti. Kvaliteta nekog marketinga ne mjeri se količinom uloženog novca. Današnji novi mediji i globalna povezanost omogućuju nam da ostvarite maksimalan marketinški učinak s puno, puno manje uloženog novca. Odlična ideja može vam omogućiti čak i to da prodajete ništa za nešto. Ali takvi slučajevi gdje odličan marketing omogućava prodaju magle ipak su rijetki....ili ih možda ipak ima previše?



Komentari

15. lipnja 2006. 12:40

Kad smo već kod startupova, ako već nisi preporučam da svakako baciš oko na Paul Grahamove na tu temu (čovjek se obogatio na svojem startupu i sad ima investor firmu pa nonstop piše o tome).

Stvari o kojima on piše meni se također čine S.F.-om za naša područja. Kao što si i sam rekao, ovdje nitko ne misli "bacati novac" na nešto što nije zagarantirano da će uspjeti. Dosad sam sve zajedno naišao na jedan (1) startup; ako uzmeš u obzir failure rate, nije niti čudno da kod nas takve stvari ne prolaze.

Izgleda da se kod nas još uvijek više isplati otvoriti firmicu koja će instalirati naokolo windowse i slagati mrežne printere i slične stvari, i time si osigurati egzistenciju, a ako je ekipa dovoljno nadobudna, uz to u "slobodno vrijeme" pokušati i složiti neki proizvod. Ne treba nit govoriti da uz takav pristup nema šanse da budemo "konkurentni" vanjskim startupovima.

15. lipnja 2006. 13:30

fora je da fondovi o kojima sam pisao ulaze u strukturu tek kada imaš poznati proizvod i tržište za njega, a oni procijene da se isplati ulagati

sada, činjenica je da banke nije lagano ugurati u bilo kakvo financiranje, no nekako mi se kroz moje iskustvo čini kako je financiranje uvijek moguće dobiti ako znaš što hoćeš i znaš koje "gumbiće" treba stisnuti

ono što ekipu u stvari zanima je onaj startup kapital, dakle imaš ideju proizvoda i tržišta i treba ti xx mjeseci da bi došao do nečega što možeš ponuditi tržištu; dakle nešto što će tjerati pogon dok ne stvara vrijednost i VCovi na .hr tržištu ne pokrivaju takvu potrebu

15. lipnja 2006. 16:29

@Senko: čitao sam Paula, imam i link na njegovu knjigu. ;-) Naša područja su specifična i njihovi recepti su obično teško primjenljivi na na nas. A problem s našim firmicama je što svi žele raditi sve, svaštare umjesto da se specijaliziraju. Također bi bilo dobro da se malo udruže snage, ali tu je problem s našim mentalitetom, svi žele biti gazde...

@mrak: možeš stiskati gumbiće ako odgovaraju na tvoje otiske, na nečije druge možda neće odgovarati. A mogu ti se i prsti zaglaviti među gumbićima.

16. lipnja 2006. 09:36
  1. A propos Paula Grahama, ja imam i njegovu knjigu, a ne samo link na nju. :P

  2. A a propos startupa, moram reći da me ovaj post, kao i svi ostali koji su se pojavili u zadnje vrijeme (talk about the domino effect) potakli da konačno otvorim svoj drugi blog -- tamo možete naći moj poduži komentar na tu temu, a adresa je www.softwave.info

18. lipnja 2006. 13:27
  1. Ja sam ju imao u rukama i onda vidio da sam pola (a možda i više) toga već pročitao.