Kako sve više čitam navedenu studiju to imam sve lošije mišljenje o njoj. Sve je nekako nabacano, kao da je studiju pisalo više ljudi ili je jedan čovjek radio kompilaciju iz više izvora. Riječnik je na trenutke nespretan, a ima i grešaka koje bi svaki spell checker morao otkriti.

Tržište rada

Studija se pozabavila i tržištem rada i pri tome je obratila pažnju na: (1) diplomirane računalne stručnjake odnosno projektante računalnih sustava, sustavne inženjere i programere te diplomirane inženjere elektronike i telekomunikacija (2) računalne inženjere, tehničara i operatore (3) montere i mehaničare električnih i elektroničkih uređaja. I dok je uvrštenje prve i druge skupine opravdano, treća skupina je vrlo diskutabilna. Sumnjam da monteri i mehaničari igraju tako značajnu ulogu u domaćoj softverskoj industriji. A što je s velikim brojem programera i informatičara koji su po struci nešto drugo, ali su zahvaljujući svojim interesima, zalaganju i trudu promijenili zanimanje i postali priznati informatički djelatnici? Njihov broj se ne smije zanemariti, a velika većina njih igra vrlo važnu ulogu u svojim tvrtkama. Motiviran pojedinac uz pravilan način učenja i rada može postati puno kvalitetniji stručnjak nego što to postaju oni koji samo slijede školski program. Izvrstan primjer za to je maratz koji je, ne tako dugo, bio samo jedan od gomile koji su se iz hobija počeli baviti webom, a danas je priznati profesionalac koji polako izlazi iz domaćih okvira...Koja obrazovna ustanova kod nas može, zahvaljujući svojem programu, isproducirati takve kadrove?

School daze

Poznato je i već je puno puta napisano da domaći školski sustav ne odgovara potrebama informatičke industrije. Tehnologija se tako brzo mijenja da programi vrlo brzo zastarijevaju. Programe za informatičare bi trebalo potpuno izmijeniti i prilagoditi promjenama. Već sam na starom blogu pisao o činjenici da kod nas nema srednje škole za programere. Običan programer ne mora posjedovati fakultetsko znanje, smatram da bi bilo produktivnije kad bi se ti mali ljudi tijekom srednje škole kvalitetno obrazovali za programera i odmah nakon toga zaposlili. Ali to bi imalo odgovarajući produktivni učinak samo ako bi oni imali odgovarajuće uvjete, kvalitetno definirane projekte i dobre vođe tih projekata.

Zašto bi trebalo odmah poslije srednje škole ići na fakultet? Zar ne bi bilo bolje da se ljudi najprije upoznaju s poslom na nižoj razini, da osjete kako je to biti u rovovima, a tek onda da se upute na fakultet i počnu svoje obrazovanje za projektante i voditelje projekata? Oni će nakon toga moći bolje i kvalitetnije procijeniti vrijeme potrebno za izvršavanje pojedinih zadataka i biti svjesniji njihove složenosti.

Mi danas imamo ljude s fakulteta koji se zapošljavaju, a da prije toga nisu imali nikakvog doticaja sa stvarnim projektima. Oni počinju na radnim mjestima koje bi bez problema mogli obavljati i srednješkolci. I onda takvi diplomci dolaze u firme (uglavnom privatne) gdje im je šef osoba koja je završila samo srednju školu i ima više znanja i iskustva od njih. To je u bolje slučaju. U gorem slučaju događa se da takvi mladi i nadobudni diplomci dolaze s željom da primjene sva ona znanja koja su stekli, a zatekne ih situacija u kojoj se sve radi, kako bi jedan intrigantni domaći informatičar rekao, metodom štapa i kanapa...

Idealno...

bi bilo kad bi mladi projektanti tijekom svojeg studija imali praktične žive projekte na kojima bi radili, primjenjivali stečeno znanje, uspoređivali razne metode i tehnologije. U studiji je više puta napomenuto kako kod nas nema dovoljno ljudi za projekte koje bi trebalo izvesti na više platformi. Npr. studenti jednog smjera bi na početku godine bili podijeljeni na grupe i u tim grupama bi svaki od njih imao konkretne uloge. Svaka grupa bi isti zadatak rješavala uz pomoć različitih tehnologija i na različite načine. Tijekom godine razmjenjivali bi iskustva, radili usporedbe i na kraju godine bi imali konkretna, praktična saznanja o tome koje su prednosti i nedostaci alata i metodologija s kojima su radili.

Jedna od stvari koja me nervira kod naših političara je uporna težnja za kopiranjem nečega izvana. Ljudi s ovih prostora su se već dokazali inovacijama i svojim doprinosima čovječanstvu. Vjerujem da i danas ima pametnih glava koji bi pronašli primjereno rješenje za naše probleme. Jedan eksperimentalni projekt aktivne informatičke naobrazbe koja bi u korak slijedila potrebe i trendove u informatičkoj industriji zacijelo bi dao dobre rezultate. Ali iluzorno je očekivati od ove Vlade da to podrži. Pa oni su u svojem Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu informatici namijenili status izbornog predmeta... :-(

...nastavak slijedi...