Znate li što znači gore navedena kratica? Ne pada vam na pamet? Računalno-komunikacijska mreža tijela državne uprave. Jednostavno, zar ne. ;-) Upravo jednostavnost i razumljivost te skraćenice oslikava efikasnost Ureda za Internetizaciju kojeg je osnovala prošla vlada. Ta mreža se trebala zvati malo drugačije (GOVnet), ali se od toga odustalo, najvjerojatnije zbog velike sličnosti s rječju koja nema baš lijepo značenje.
Za prisjećanje na tu riječ kriva je Željka Antunović (SDP) koja je optužila Vladu RH za ignoriranje i stavljanje u podređen položaj domaćih informatičkih tvrtki. Povod za njezin napad na vladu je izjava predstojnika Vladinog ureda za e-Hrvatsku Miroslava Kovačića koji je ustvrdio da su domaće tvrtke nekonkurentne. Željka je pozvala Vladu da odgovori tko je radio Hitro.Hr i koja je bila cijena. Kovačić tvrdi da nitko nije dobio posao bez natječaja, dok Ante Mandić, predsjednik sekcije informatičkih i komunikacijskih djelatnosti pri HUP-u, tvrdi da se sve odvijalo u pozadini, mimo zakona o javnoj nabavi.
Ništa novo u truloj nam državi. Zaobilaženje zakona o javnoj nabavi je omiljeni sport nekih informatičkih firmi te ljudi u državnim službama i lokalnoj samoupravi. Željka je otpuhnula prašinu s ove teme u prigodnom trenutku, prije lokalnih izbora u nekim sredinama. Samo što ima veliki problem, njezina vlada je u pogledu informatizacije totalnno zakazala i sklapala je izuzetno štetne ugovore. O tome piše Rado u svojem blogu na www.linux.hr stranicama: e-SDP. Rado se s Željkom jedino slaže u tome da bi država trebala posao dati domaćim tvrtkama i tako im pomoći u razvoju.
Povod njegovom članku je jaki emotivni napad Lucijana Carića (Qubis, distributer Sophosa) na Željkin istup. Da iznad članka nije potpisan Lucijan čovjek bi mogao pomisliti da je sve navedeno napisao neki, tipično arogantni, HDZ-ov kadar. Zašto je Lucijan reagirao na tako jako emotivno-subjektivni način? Kao da je Željka njega napala. Qubis ima krovni ugovor s Vladom pa se Sophos nalazi na tisućama računala u državnim i javnim službama, na sveučilištima i veleučilištima. Ali Lucijan nema razloga za strah od domaćih informatičara, nije mi poznato da bilo koja domaća informatička tvrtka proizvodi antivirusni program.
Bez obzira na to, ili možda zahvaljujući tome, Lucijan ne skriva podcjenivački odnos prema domaćoj informatičkoj industriji. Dokaz za njezin slab rejting vidi i u činjenici da je Microsoft osnovao razvojni centar u Beogradu, a ne u Zagrebu. Tom činjenicom bili su pogođeni i brojni domaći Microsoft developeri, ali za tu odluku najzaslužniji je Srbin Bodin Drešević, djelatnik iz Redmonda, koji je povukao vodu na domaći mlin. Lucijan spominje ugovor koji je 2001. Vlada sklopila s Microsoftom i zbog kojega bi Bill Gates, zajedno s tadašnjim predsjednikom Clintonom, trebao podići kapelu Ivici Račanu usred Redmonda i u njoj se svakodnevno klanjati. Bez obzira na štetnost i iznos ugovora kojeg je tadašnja Vlada sklopila s Radmanom, sumnjam da je on zaslužan za ogromno povećanje Microsoftove zarade u tako velikom obimu da bi im se isplatilo podizanje sakralnog objekta. Možda je netko odlučio jedan koš u zabačenom kutu kampa u Redmondu označiti Hrvatskom zastavom. Ili tek nekim kockastim uzorkom. Prije će biti da je Lucijan razočaran svojim ugovorom s tadašnjom Vladom. Ono što je Billu beznačajan sitniš Lucijanu je to cijelo bogatstvo. Samo što je Bill odličan trgovac i ne zanemaruje ni najmanjeg kupca. Zato i ne treba euforično doživljavati kratku kurtoaznu poruku koja je nedavno predočena javnosti.
Umjesto dvojbe domaći ili strani informatičari, možda bi bilo bolje da se obrati pažnja na jednu drugu stvar koja se obično zanemaruje: kvaliteta izvedenih radova. Država je dobar naručitelj, tu se okreće brdo novaca, ako ste u pravom društvu možda okrenete i milijardu. Kontrola kvalitete je inače rak rana domaćeg informatičkog proizvoda, a ni stranci nisu bolji jer u konačnici i oni koriste domaće kadrove ili k nama šalju trećerazredne kadrove. I dok su klasične aplikacije skrivene od oka javnosti, na webu sve mane i propusti postanu odmah vidljive. Cijeli niz aplikacija boluje od neobjašnjivih dječjih bolesti, veliki novci se daju za loše izvedeni posao, nisu rijetki slučajevi u kojima se 'klasični' developeri iz 'pogodnih firmi' prebacuju na web i mjesecima štrikaju web aplikaciju koju bi uhodana web ekipa, u laganom ritmu, odradila za tjedan dana. U jednoj takvoj aplikaciji od užasa naletio sam na SQL upit koji se kreirao uz pomoć JavaScript-a, slao na server i bez ikakve provjere tamo izvršavao!?!!!
Dosta poslova završava u rukama pogodnih zbog natječaja skrojenih po mjeri ili se događa situacija kad je faktura za neki posao za kunu manja od iznosa preko kojeg je potrebno raspisati javni natječaj. Različiti web servisi i usluge od javnog značaja ne bi smjele proći bez natječaja bez obzira o kako se malom iznosu radilo. Sve bi trebalo biti popraćeno javnom raspravom, a odabir izvoditelja radova trebao bi biti javan. Na kraju krajeva, troši se naš novac, trebali bi barem imati uvid u to što se s njim radi.
nešto sam sitno pisao o informatičkom softveru kada sam se osvrtao na ePDV aplikaciju odnosno ne eRegos; problem je između ostaloga u tome što ta silna ekipa uopće nema viziju kako bi stvari trebale izgledati, po meni je manje bitno da li se stvari vrte na MS softveru ili nekom drugom ali je zato bitno da li stvari funkcioniraju ili ne i da li je projekt napravljen kvalitetno i s nekom dugom stazom na pameti; ono što trenutno vidim je da informatika u državnoj upravi je i dalje na razini kupovina limenih kutija i monitora i da se vrlo malo polaže na konkretna rješenja problema
glede carića, heh, čovjek puno piše i trudi se, izgradio je image pa ga se svaki puta pita kada je computer security u pitanju; mišljenja sam da je sophos minorni softver i lijepo od njega da ga je prodao nekome, pa makar i vladi - a inače, koliko je meni poznati sophos je djelo/vlasništvo nekog hrvata tako da može biti da su ipak kupili hrvatsko (makar je konkretni hrvat odlučio porez platiti negdje drugdje :)