Kupiprodaj

Ne bih se osvrnuo na novi mali oglasnik na webu da KupiProdaj! reklamu nisam vidio u udarnim večernjim tv terminima. Izgleda da Bakića svrbi lova kad se njome tako razbacuje. Da se radi o nekom klasičnom proizvodu koji se kupuje u dućanima onda bi ta reklama imala smisao, ali ciljani korisnici proizvoda koji se reklamira su surferi, populacija koja je malo drugačija od prosječnog gledatelja. Dobar dio te populacije uopće ne gleda tv program. Bolje bi bilo da su novac uložili u jednu modernu i inovativnu Internet kampanju i na taj način privukli one koji obitavaju u okruženju u koje su i oni smjestili svoj novi proizvod.

Nenad se javio komentarom na Sinišinu recenziju i na neki način opravdavao tehničku izvedbu. A ta izvedba je u nekim elementima zbilja fušerska. Npr. i nakon što se prijavite na stranice još uvijek se u desnom stupcu na vrhu pokazuje forma za logiranje. Ili, nakon što dodate oglas među odabrane prebačeni ste na listu takvih oglasa i umjesto opcije, koja bi vas vratila otkud ste došli, imate 'povratak na podatke' koja vas vraća na jedan treći ekran (početna stranica Moji podaci). Puno više bi se dalo napraviti na boljoj preglednosti oglasa, poboljšati usability...

Novi list

Online izdanje Novog lista od ponedjeljka mogu čitati samo pretplatnici. Trenutno imaju prigodni popust pa je pretplata za mjesec dana 60 kn, predviđena cijena je 100 kn. Još je povoljnije ako se uzme pretplata na dulje razdoblje (12 mjeseci - 600 kn, 24 mjeseca 1125 kn). Realno, to i nije prevelika cijena, stalni čitatelji novog lista će najvjerojatnije dobro razmisliti o toj ponudi, ali za one koji ga čitaju povremeno cijena je prevelika. S klasičnim izdanjem od papira stvar je jednostavna. Ako vas nešto zanima kupit' ćete samo jedan broj. A što sada s online izdanjem. Nema mogućnosti kupovine jednog broja ili samo jednog članka. Rješenje za taj problem bilo bi mikroplaćanje. Još prije sam, na starom blogu, spominjao kako je upravo efikasno mikroplaćanje ključan element koji bi mogao biti pokretač većeg razvoja online usluga i sadržaja. Potrošači bi u konačnici potrošili više novca nego što bi to bio slučaj s klasičnom pretplatom na koju se odlučio Novi list. Manje je više. Manji iznosi bi donijeli više kupaca, a kupac bi imao veću mogućnost izbora.

Gledam to po sebi i po papirnatim izdanjima koje kupujem. Da mi je jedini izbor pretplata zacijelo ne bi čitao sve što danas čitam. Neke časopise uzimam redovno pa bi s pretplanom bio na dobitku. Neke uzimam povremeno, neke prestajem čitati kad se pokvare (ili utope u senzacionalizmu), neke čitam kad imaju nešto zanimljivo. Kada bi se morao pretplatiti na te druge više ih ne bi čitao i oni bi izgubili čitatelja, i to zacijelo ne samo mene nego i gomilu drugih čitatelja.

Ljudi bi malo po malo trošili više. Ljudi su naučeni na besplatan sadržaj na Internetu, razmaženi su, lakše bi ih bilo navesti na potrošnju ukoliko bi krenuli s manjim iznosima. One koji stvaraju online sadržaj ne bi trebalo nagovarati da prihvate mikroplaćanje, ali financijske institucije su drugi par čarapa. Pogotovo ove domaće. Nekako su previše ziheraške i bez sluha za potrebe korisnika. Tome zacijelo kumuje i njihova vlasnička struktura. Banke su u stranom vlasništvu, a mi imamo status moderne kolonije koja služi samo za iskorištavanje. Tko će u koloniju uvoditi inovacije kad se još uvijek dobro zarađuje na prevelikim kamatama?!